NAJNOVIJE NA PORTALU

DAN KAD SU ENGLEZI PRESTALI BITI UČITELJI

DAN KAD SU ENGLEZI PRESTALI BITI UČITELJI

12. siječnja, 2015.

kolumna-80-godina-s-nogometom[1]

Piše: Zvonimir Magdić

Utakmica koja se igra jednom u životu. I – nikad više. Bila je to, u jesen 1953., utakmica godine. Ni manje ni više, Engleska i Mađarska. Laka konjica u svetištu Londona. I u devedeset minuta okrenut je čitav svijet, jasno nogometni, na glavu. Učitelji nogometa – Englezi – istjerani su – i to zauvijek – s učiteljske katedtre. Šest komada Mađara! Čudo. Senzacija. Sad se drugačije diše.

 

RAZUMIO SAM SAMO PUSKAS

 

Taj “Dammerung” je visio nad glavom. Trebalo ga je osjetiti. Ščućurio sam se te srijede, 23. listopada, poslijepodne uz moju dobru staru “minervu”, koju su starci kupili za 11 tisuća kuna, još četrdesetdruge! I, kaj slušam? Radio Budapest Egy. Da, Hrvatski “Edž”. Čujem Peštu, sjajno. Tu je negdje oko Zagreba, koji još nema na skali svoj otisak. Zagreb slušam tamo gdje piše “Prag”. Ne znam, a znam: prijenos je utakmice Engleska i Mađarska, iz Londona, s Wembleya. Obožavao sam Szepesija. Opijao je, neposrednošću. Ta on je od onih, koji su se izvukli iz kabine (tv još nema, op.a.) i spustio s mikrofonom uz samu crtu “zapada”. I, hajra-hajra-hajra…Mađarski ne kužim osim “Kedves holgotui” što bi značilo, dragi slušatelji, i pardon, kužim y egy, harom, match…znam čak i “kilenc”. Zvuči simpa po sebi, a jedan kolega s faksa naučio me je “devetki”. Subotičanin. I u tri je krenulo, gmljavina, Szepesi…Puskas…Kocsis…Hidegkuti… I tekst se vrti, čak ima i “meć”. Očito, golova. Da li zabijaju Mađari ili Englezi, ne znam. Ali ja slušam utakmicu. Za devedeset minuta ću doznati da je bila povjesna. I prvi poraz Engleza doma, na svom ”bunjištu” (igraju pustari, pa nek je bunjišta’ op.a.). Kad je prijenos prestao, na cesti sam, vani, na Jelcu. I već čujem: Mađari su zgazili Engleze. Šestica! Ja sam audio-svjedok. Malo tko, bar u nas. Znam, da si čestitam. Jer, drukamo za Mađare. Ne za Engleze, i znam zašto (Bleiburg, op.a.!). Nisu li na koncu, prije mjesec dana, na tom istom Wembleyu, ukrali pobjedu “Ostatku svijeta” Pa, bilo je u zadnjoj minuti 4:3 “restla”. Čik se valjao po zemlji, urlao, zaklinjao Griffitha, nije išlo. Bijela točka. Svi su znali: prevara. Spašavanje ugleda nogometnih učitelja.. Beara nije obranio Ramseya. I, 4:4. Sad su Mađari, “osvetnici”. A imali su i debele adute u rukama. Olimpijsko zlato iz Helsinkija i 28 zaredalih pobjeda Magyarorszaga. “Pa, ovi buju prebili, dečki ”’inglišmene”. Buju, sigurno”. I ja nisam slučajno uključio svoju ‘minervu’. 6:3 na Wembleyu. Albion je zdrman. No, tada još nitko neće znati da je to O.K., od kojeg se Englezi neće više nikad oporaviti. Do danas. Slomljen je ponos Britanaca. Oni su bili učitelji nogometa. Jesu. Prvi su ga zaigrali organizirano. Dovlačili su jadne Europejce i Kontinentalce u London i tamo, uz gustu maglu, na travi koja je skliska, meka, topla, izmicala ispod kopački, i vudri ga Blaž, kantali ih da se sve prašilo. Dva ili tri neodlučena rezultata i to je bilo sve. Ne više. Ni penija!

 

MAĐARI SU BILI SAVRŠENA MAŠINA

 

Od tog dana i te utakmice to je nova priča. Pa tim istim Mađarima, mislim, tridesetšeste dali su-šest komada. Tko su bili ti “kapetani” Husara? Szabo, Vago, Biro, Lazar, dr Sarosi, Dudas, Sas, Vincze, Cseh II, Zsenegler, Titkos! Jaka momčad. Klasa. Pa ipak, Drake je bio jeziv: tri gola! A, po jedan: Brook, Britton i Carter. Nije bilo lako na ‘živim’ travnjacima Engleske koji su, jednostavno “gutali” Kontinentalce kao zelena, cerekava močvara (Sablasta zelenih močvara, op.a.!). Od danas, sve je drugčije. I bit će, čini se, dovijeka.Nije li ovo siječanj prve godine trećeg milenija.. Znate tko je coach of England XI? Nije Englez! Yes Mister Ericsson.

Nema današnji nogometaš strast onih velikana. Nema. Zlatko Čajkovski, koji je bio jedan od junaka utakmice Kontinenta i Engleza, a sel se na vlak i u London na Mađare.

“Ja sam došao navijati za Engleze. No ta moja želja nije dugo trajala. Nisam pljesnuo dlanom o dlan, ostao sam zapanjen igrom Mađara. Kako jednostavno, kakva promjena mjesta, kakva igra bez lopte, sve je u trokutu na jednoj strani, a onda, ide dijagonala duga, i uvijek je tamo netko sam. Ostao sam skamenjen. Znao sam Mađare,

U špici su ostajali Kocsis, Puskas, Czibor. Bio je to šah, ne nogomet. Znalo se unaprijed, bar dva, pa čak i tri poteza! Mađari su nadigrali Engleze u tehnici i u taktici. Brže su mislili. A, Bozsik, i pomagač i srednjak, igrao je savršeno. Mađari su bili savršena mašina, koja je za razliku od Engleza, igrala duhovito, s puno mašte. Ja ne bih bio ono što jesam, da ne opalim. I opalit ću: realan rezultata utakmice trebao je biti 12:2 za Mađare! Kako je samo sudac, iako mu je to bila jedina pogreška, poništio bez razloga, ispravan drugi gol Mađara! Sjetio sam se za vožnjom metroom, čavrljanja mladića. Svi su bili uvjereni u pobjedu Engleske, 1:0, pokazivali su uzdignute palce. Nisu znali što ih čeka za pola sata. Niti, ja. Velika igra Mađara! Englezi su na koncu u 24 utakmice 19 dobili protiv Kontinentalaca, doma! Nitko ih nije pobjedio. Ovog puta bili su slomljeni i nadigrani.

 

SJEĆANJE FERENCA PUSKASA

 

Ni sam Čik, koji se vječito vraćao baš toj utakmici, nije znao da je taj Wembley okrenuo novu stranicu nogometne povijesti. Engleska, nikad više. Čak i onda, kad će 1966. Osvojiti prvenstvo svijeta, to neće biti ona Engleska, veliki učitelj. Superiorna, snažnija, čvršća, pucački strahovita, u skoku s glavom bez premca, zastrašujuća. Svijet se konačno oslobodio velikog straha. Konačno je puklo! Velika je katedra izgorila na lomači koju su potpalili hurasi lake konjice. Jer tu je i bila bitna razlika u igri Mađara i Engleza: lakonogi Mađari, teških-nogu Englezi. A brzina misli bila je, očigledno, Sebesova glavna karta. Mađari su brže mislili, kretali se lako, pucali ne topovski, ali točno. Na svaki hungarski gol, pola je manje utjehe bilo za Engleze. Kako bi rekli moderni tv-voditelji: Engleska 3 Mađarska 6.

Engleska: Merrick, Ramsey, Eckersly, Wright, Johnstone, Dickencson, Matthews, Taylor, Motrtensen, Sewel, Robb

Mađarska: Grosics, Buzanskai, Lantos, Bozsik, Lorant, Zakarias, Budai, Kocsis, Hidegkuti, Puskas, Czibor.

London, Wembley, 23. studenog 1953. Gledatelja 100 tisuća. Sudac: Leo Horn (Nizozemska).

Englezi su lansirali, i ja sam taj film gledao.To je jedan “osmomilimetarac”. Crno-bijel. U doslovnom i prenesenom smislu. Očigledna je ortodoksnost i sva težina “učitelja”, frapantna lakoća lake konjice. Uistinu “Big Match”. Veliki spektakl za Engleze. “Match of The Year”, susret godine postao je tako meč stoljeća. Jedna je velika knjižurina svjetskog nogometa, njegova povijest, zatvorena. Uz teški tutanj. Počinje nova era. Da, rekao sam svom prijatelju Đalmi (Ivan Marković, op.a.): “Znaš kad počinje modernizam nogometa? Da, s povnčenim centarforom. Počinje s Hidegkutijem, pa onda dalje, Vukasom, Di Stefanom, Bobby Charltonom”. Dobro mi je rekao Nandor Hidegkuti: “Ja sam prvi igrao vođu iz pozadine, Di Stefano je došao kasnije…” Baš na toj “povjesnici” Ferenc Puskas, bojnik Honveda, povukao je jedan super-potez, potez koji je ostao na filmu: porolana lopta, Wright u “outu” i 4:1. Da, Ferenca Puskasa. Budai je vukao na korner-crtu, a onda nisko, resko, brzo dao na vrh peterca. I kad se Billy Wright, veliki džentlmen nogometa, jedan od onih koji su među prvim Englezima navukli na glavu 105 reprezentativnih kapica, kapetan Albiona, znalac, pravi half dugih lopti ili srednjak, ali živa “naiva”, Generalić i to onaj, pravi Ivan, zaletio na loptu, koja je već bila kod Puskasa, Ocsi jer su ga tako zvali od milja, povukao je fino loptu na samim “štoplima” kopački, Billy je odletio, a onda je Puskas probio Merricka slomivši mu prste, obrijavši mu crne guste brkove. I bijela mreža Wembleya ide u zrak. Bila je to užasnuta Ferencova ljevica, rolada, pa top! Potez koji ulazi u antologije takvih poteza. Ravan onom Pelea u Meksiku protiv Urugvaja ili golovima Maradone baš tim istim Englezima ili Madjerov gol petom, Bayernu, na Prateru, za Porto. Dobra, stara srednjeeuropska “dunavska”, škola nogometa. Uživancija za oči !

I, Puskasev Bukovi-stil.

-Naša je pobjeda na Wembleyu, onda za Mađarsku, jer ja sam igrao i četiri utakmice za španjolsku furiju, bila za sve nas, i za mene, najvažnija. Da najvažnija, ne i najbolja! Ne, najfantastičnija. Jer, igrao sam i boljih. Čak i od one za Real Madrid protiv Eintrcahta, na kojoj sam zabio četiri gola! Znate zašto? Zato što nisam ni na jednoj od njih osjećao onu bojazan koja me je redovito pratila na utakmicama s Austrijom, Čehoslovacima i Jugoslavijom”. Ne da se Ferenc. A, s njim sam u “Beliji”, u kafiću u kojem ‘ visi’ na Trgu Nino Jesus, u Madridu. Priča without return-nikada kraja. Počelo je u devet, a u Španjolskoj se ne pita: do kada. Samo je jedna upadica: “Mozo, una copa de vino…” Još mu je čvrsto zalizana kosa, razdjeljak nepomaknut. Sitne očice stalno poigravaju, žmirkaju. Nekoliko bora iznad jagodica. Bilo mu je tada iznad pedesete. A bio sam mu i na sedamdesetom rodendanu u Pešti! Ne poput Lecharove ‘Zemlje smješka’, njemu osmjeh ne pada s lica.

-Vidite, sve to ostaje iz nogometa. Da, to je to, ono pravo. Veliko prijateljstvo. Prijatelji. Uz njih i s njima, u pola dana, u pola noći, na Kamčatku, ako treba.

To je Ferenc Puskas. On je bio jedan od husara lake konjice koja je u Londonu, na Wembleyu, okrenula povijest na glavu. A ja sam mu bio, i ostao-frend. A1 honor. U čast.

 

Golovi:

0:1. Hidegkuti je prešao Johnstonea i s dvadeset metara opalio i – pogodio (1.)

1:1. Sewell je uiskoristio dobru loptu Mortensena i izlet Grosicsa (16.)

1:2. Ovog puta je Hidegkuti prešao Dickensona i opet opalio.Lopta je probila Merricka(25)

1:3. Puskas je ‘porolao’ Billy Wrighta i razvukao u prvi kut( 30.)

1:4. Bosziku nije trebalo puno koraka, 25 metra i izenadjeni Merick (36.)

2:4. Mortensen je pucao nisko, neobranjivo. Sad je Grosics, očajnik.(39.)

2:5. Još jednom je Puskas našao svoju ljevicu,Pardon my leg,Mister Merrick. (51.)

2:6. Treći gol jednog majstora, Hidegkuti.(54)

3:6. Ramsey je ‘ bekovski’ razvukao jedanaesterac. ( 6o.) T[1]

 

3 komentara

Uskoči u raspravu

Nema komentara!

Počnite s raspravom.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.

*

code