
BIO SAM NA PRVOJ HRVATSKE 1940. U ZAGREBU, A DOŽIVIO SAM I PRVO NAŠE FINALE MUNDIJALA
13. srpnja, 2018.
Utakmica, koja je ubilježena u svjetske anale. 4:0 Hrvata. Švicarska – u kojoj je igrao i najbolji Hrvat, svih vremena, Ico Hitrec – bula treća u svijetu. Bronca iz Francuske ‘ 38. Bio sam na tekmi. Nisam bio u školi. Pučkoj. Treći razred. U Trnju. Kod dragog mi učitelja Drageca Goluba. Utorak. Sunačno. S lešom, na igralištu Gradjanskog, mokrim: prije podne je kišilo. Proljetni oblaci. I topli pljusak. Ja sam, sjećam se, na sjeveru. Švicarci, u bijelom, jer poštuju crvene majice Hrvata, domaćina, imaju sjajnog Bickela, ljudsku grdosiju, svjetsku klasu. A naša je postava, diktirana po Jozi Jakopiću, prvom hrvatskom – povijesnom – izborniku: Glaser, Šuprina, Belošević, Jazbec, Jazbinšek, Kokotović, Cimermančić, Wolfl, Lešnik, Antolković, Matekalo
Samo za portal Tjedno SP u Rusiji prati: Zvonimir Magdić
Vaš pratitelj ruskog svjetskog prvenstva 2018. Zvonimir Magdić u povodu čudesne završnice Vatrenih, šećem, kroki – sustavom, hrvatskim predstavničkim nogometom.
Bio sam na prvoj Hrvatske
Jesam li ja, na rubu jedne čiste povijesti. Nogometne. Hrvtaske. Je li ovo moja prilika, čiste nedjelje, poslijepdone. Moskva. Da vidim – Hrvatsku – u punom sjaju. Prvak svijeta. Je li došao i moj čas? Dalić je tu, Modrić je tu. I, Ivan Rakitić. Gle, i Mario Mandžukić… I – svi drugi, Vatreni. Jesam li ja, taj sretnik. Pitanje je sada. Zlato! Jer, ja sam, jedan od rijetkih, koji je krenuo, nogometnom, s Hrvatskom. Bilo mi je – deset. 1940. Travanj. Zagreb. Hrvatska i Švicarska. Jedini sam, to je sigurno, od sadašnjeg novinstva, koji je vidio, prvi nastup hrvatskih izabranika, uopće. Utakmica, koja je ubilježena u svjetske anale. 4:0 Hrvata. Švicarska – u kojoj je igrao i najbolji Hrvat, svih vremena, Ico Hitrec – bula treća u svijetu. Bronca iz Francuske ‘ 38. Bio sam na tekmi. Nisam bio u školi. Pučkoj. Treći razred. U Trnju. Kod dragog mi učitelja Drageca Goluba. Utorak. Sunačno. S lešom, na igralištu Gradjanskog, mokrim: prije podne je kišilo. Proljetni oblaci. I topli pljusak. Ja sam, sjećam se, na sjeveru. Švicarci, u bijelom, jer poštuju crvene majice Hrvata, domaćina, imaju sjajnog Bickela, ljudsku grdosiju, svjetsku klasu. A naša je postava, diktirana po Jozi Jakopiću, prvom hrvatskom – povijesnom – izborniku: Glaser, Šuprina, Belošević, Jazbec, Jazbinšek, Kokotović, Cimermančić, Wolfl, Lešnik, Antolković, Matekalo. Dva su gola, s krila, skokovito, otresitog, silno brzog Zvonka Cimermančića, jedan, Belog (tak su ga zvali purgeri) Lešnika, a onaj – prvi ‘ ‘rvacki – nezaboravni, Florijana Matekala. Bosanski Hrvat iz Jajca. U tom sam, Jajcu, godinu dan kasnije, bio kod tete i gledao, u jednoj šatri ‘ ratni film ‘Od Narvika do Pariza’. Pala je, za te ‘ prve’ nogo- Hrvate, i pokoja stotka premije. I, Kožarićev medaljon u drvetu i bakru, s naslovom: „Prva igra – prva pobjeda.“ Plakete je podijelio igračima, moj profesor pjevanja, na Prvoj klasičnoj, inače skladatelj i glazbeni umjetnik Rudolf Matz. I, sad, ‘osamnaeste’ Trećeg milenija, ja, svjedok prve Hrvatske, uopće, u nogometu, stojim pred moskovskim finalom, s Vatrenima Zlatka Dalića. Sudbina. Veli mi, moja Zdenka: ‘ Pa, jesi li ti uopće svjestan, mi smo pred osvajanjem zlata.’ Začudo, još me ne trese ‘zlatna groznica.’ Još pijem – ‘ Englesku’! Ja sam vidio, od četiri utakmica Banovine Hrvatske, te, ‘ četrdesete’, dvije. Ona, iz Zagreba, sa Švicarskom i 1:1 s Mađarima. U Pešti smo izgubili 0:1, u igri, koju je sam Bukovi, rijetki davalac visokih ocjena, jer je bio’ pijan uz plot’: „Vi, mogla bolje, “ ocijenio – nezaboravnom Tumačio je: ‘Tada, ja vidla, Hrvate u punom švungu’. A, da, u Bernu smo opet ‘okrenuli, 1:0, Helveciju!’ A sad, stojim s Vatrenima i čekam – mundialsko zlato. Ja, milošću Božjom, Zvonimir, kralj Hrvatske i Dalmacije (šalim se!). Nu, takvih, osim mene, nema. I, da ne padne zlatna, finale je vele-domet. Poslanje, samog neba. Milijardu ljudi gledat će, baš ovu, vele-završnicu, Fife. 21 po redu. I – ja. Viditelj prve, Hrvata. Ikada.
NDH je bila član FIFE
Hrvatska je za – Nezavisne Države Hrvatske – u jednom silnom, ratnom vihoru, kad su frcale, minirane pruge i vlakovi u zrak, po odmetnicima, a nebo parale grmljavinom gadnih motora, leteće tvrđave, koje su rušile i hrvatske gradove, pa i Zagreb, odigrala 15 međudržavnih, utakmica! Najviše u Europi! I, ovo: FIFA je primila NDH u svoj članstvo. I, de facto, priznala joj – državnost. A, razna lupetala u, i izvan povijest, mogu trabunjati, kaj hoće. Prva je bila u Beču, s Njemačkom, zadnja sa Slovačkom, u Zagrebu, ob’ Desetom travnju 1944. Naših, 7:3. Ne slučajno, bilo je sedam utakmica sa Slovačkom. I jedan, izvrsnih 1:1 s Mađarima, u Pešti. S Monsiderom, na golu. Posljednja NDH-momčad, bila je – podpuni – kako se, onda, pisalo korienski, Gradjanski. Svih jedanaest: Glaser, Brozović, Dubac, Pleše, Jazbinšek, Lechener, Cimermančić, Wolfl, Lešnik, Lokošek, Kokotović. I – nikad više. Crvenilo. U punom sjaju, svog užasa. Bila je, čak i jedan ‘socijalističke’ Hrvatske, s Indonezijom, čisto politička, promičbena, bez daha. I, hrvatskog duha. (5:2) Bilo, pa prošlo. Evo me sada, s kamerama, na Lužinki stadionu. Završnica SP – ’18. Domet, koji nisu ulovili ni Engleska, ni Njemačka, ni Argentina ni Brazil. Hej! Nije bilo ni Italije ni Nizozemske. A, Hrvatska jest – tu. Poput one, iz ‘Zvonimirove lađe’, Nazora. I, onda, Tuđmanova Hrvatska. Poslije ‘kervavog’ Domovinskog rata. Bio sam čak, kao gost, na jednoj Ćirinoj francuskoj utakmici u Boredauxu. Protiv Argentine. I, pripratio, doma, Hrvatsku u polufinalu Championisma du Mond. Puknula nas je Francuska, golovima nekog Thurama. A, mi smo imali, Šuker, 1:0. Na kraju, 1:2. Protiv Nizozemske, dobili smo Šukerovim pogotkom, 2:1. Za hrvatskih 1:O. Prosinečki. I onaj silni ushit stotine tisuća u špaliru s Vatrenima, do Jelaca. Bronca Mundiala. Treći. Ćiro, trener svih trenera. A, evo sada, u nedjelju, ja sam na ‘Francuzima’. Oni su u završnici. Dalićeva je Hrvatska, finalist. Veliki dan. Bez obzira kako se završilo, oni – Vatreni – ostaju oni, iz povijesti: Subašić, Vrsaljko, Vida, Lovren, Strinić, Brozović, Modrić, Raktić, Rebić, Mandžukić, Perišić. Izbornik, ljudina. Gala-kit: Dalić. Ovako je to išlo. Upamtite (Vukovar): Ja sam bio na prvoj Hrvatske ikada, ja sam na prvom finalu, Hrvata. Ne i – zadnjem. Na Lužnjiku. Ja vjerujem! T
5 komentara
Uskoči u raspravuLijepi momci iz NDH puno vam hvala ponosan sam na vas I NDH.Za Dom Spremni
IZVINJAVAM SE HRVATSKOM PUKU JER SAM KRIVO NAPISAO IME I PREZIME LEGENDARNOG HRVATSKOG NAPADAČA!!! OVO JE PRAVO!!! FRANJO “MARA” WOLFL ROĐEN JE U ZAGREBU 18.05.1918. A PREMINUO ISTO U ZAGREBU 08.07.1987. BIO JE JEDAN OD NAJVEČIH ISTINSKIH HRVATSKIH NOGOMETAŠA I TO ČLAN DINAMA!!! JOŠ JEDANPUT SE IZVINJAVAM ZBOG MOJE NENAMJERNE GREŠKE KOJA JE DOŠLA ZBOG TOGA ŠTO SAM SE UZBUDIO I UTONUO U SJEČANJE NA ISTINSKU HRVATSKU LEGENDU ZA KOJU DANAŠNJA MLADEŠ NIJE NIKADA ČULA A NITKO SE I NE TRUDI DA OSVJEŽI SJEČANJE NA TOG VELIKOG HRVATSKOG IGRAČA!!!
MALO NJIH IMA KOJI SU ČULI ILI NISU ŽELJELI ČUTI ZA ICU HITRECA!!! TO JE BIO MOŽDA NAJVEĆI I NAJBOLJI HRVATSKI NOGOMETAŠ SVIH VREMENA!!! DALI SU ČULI ZA MARU VEFLA??? ZAR MISLITE DA BI HRVATSKE NOGOMETNE LEGENDE BRANKO ZEBEC,ZLATKO ČIK ČAJKOVSKI ILI JEDAN STJEPAN BOBEK IKAD OTIŠLI U BEOGRAD??? ZA ONE KOJI NEZNAJU ONI SU BILI OD bandita partizana DA MORAJU DOĆI U beograd I BOLJE TO NEGO KAO USTAŠE DA ZAVRŠE SVOJU NOGOMETNU KARIJERU!!! NARAVNO DA SU ONI DA BI OSTALI ŽIVI MORALI PRISTATI NA TU UCJENU!!! ISTINA JE UVIJEK BOLNA ALI FALA BOGU UVUJEK IZAĐE NA VIDJELO!!! GADE MI SE LOPOVI A TU JE “vanzemaljski i ludi narod” U SVIJETU BEZ PREMCA!!! POGLEDAJTE I POSLUŠAJTE DANAŠNJE crvene kmere PA ĆE VAM SVIMA BITI JASNO S KAKVIM ŠLJAMOM SMO MI PRISILJENI DA ŽIVIMO!!! OJ HRVATSKO LIJEPA LI SI!!!
Amigo,
legenda si za života.
Pa tek su ti dvije osmice na leđima.
daj ti Bože zdravlja da zapjevamo onu od Dugmeta: Doživjeti stotu..
Prvi puta…jer uvijek postoji …. prvak