VREMEPLOV JOSIPA FRKOVIĆA: SVE ŽRTVE BILI SU SRBI, A HRVATI TE ’93. NISU POSTAVILI MINU NA PRUZI

VREMEPLOV JOSIPA FRKOVIĆA: SVE ŽRTVE BILI SU SRBI, A HRVATI TE ’93. NISU POSTAVILI MINU NA PRUZI

18. srpnja, 2020.
Print Friendly, PDF & Email

Piše: Josip Frković

Artiljerijska priprema prekodunavskih i prekounskih lažljivo-verbalnih napada Srbijanaca/Srba – pred kritični nadnevak 27. srpnja slavljenja četničkoga ustaničkoga kanibalizma i zvjerstva nad 2400 katolika južne Like 1941. i slavlja hrvatske pobjedničke “Oluje” u Kninu – na neovisnu, vojno nadmoćnu Hrvatsku i Hrvate, već je počela. Nimalo slučajno, poveo ju je kninski vojni gubitnik i tajnik fantomske terorističke tvorevine sao krajine Savo Štrbac, direktor beogradskoga “Veritasa”. Ne znamo, doduše, ispisuje li spomenuti četnički odmetnik latinski naziv svoje organizacije ćirilicom poput Slobina potrčka i aktualnog Vučićeva “ministra inostranih dela” Ivice Dačića, tek evidentno je da se Štrbac, svjedočeći “o zločinima ustaša”, dohvatio ratne Banovine i stradavanja putničkoga vlaka 14. srpnja 1993.  Bilo je to “samo dan iza obnovljena prometovanja prugama Korduna i Banije pod nadzorom republike srpske krajine”.

Lokomotiva iz Knina vagoni iz Rume

Promet je bio obustavljen još od 26 lipnja 1991. i napada srpskih desperadosa na Policijsku postaju MUP-a RH, odnosno dan iza proglašenja neovisnosti Hrvatske. U nastavku Štrpčeva “referisanja”, doznajemo da su za ponovnu uspostavu željezničkoga prometa dva vagona kamionima dovezena iz Rume, a lokomotive iz Knina?! (bilo je to kao 1945. u Sisku, kad su srpske partizanske kompozicije “štukanjem” tračnica dovlačene preko zidana kupskoga mosta ing. Emila Frkovića u Novi Sisak, kraj Domobranske vojarne u rafineriju “Shella” i Caprag – nap. a.).

Srbi (ni)su genocidni ratni zločinci

Pod vlak/voz bile su postavljene dvije mine (nije ih bilo na relaciji Glina-Vrginmost), ali je samo jedna eksplodirala pod prvim vagonom.

Posljedice su bile više nego strašne. Izgorjele su dvije ženske osobe iz Pješčanice i Blatuše od 70 i 43 godine, dok je u glinskoj bolnici dr. Trivanovića od višestrukih ozljeda podlegao 70-godišnjak iz Brnjavca. Više muškaraca ostalo je bez donjih ekstremiteta, a ranjeno je još 25 putnika koji su krenuli na glinski plac. Kći izgorene učiteljice iz Čemernice eksplozijom je izbačena iz vlaka i tako preživjela podmuklu diverziju. Na mjesto udesa, nešto prije južnoga mosta kod Gline izašli su predstavnici Unprofora i sao krajine, sačinivši izvješće za zapovjedništvo međunarodnih mirovnih snaga Sektora Sjever.

Mudri kakvi već jesu, srpski su očevici događaj povezali “s najavljenim otvaranjem novoga plovećeg masleničkoga mosta 18. srpnja i previranjima mafijaških skupina u regionu nezaintersiranih za mirno rješavanje spora između sao države i Hrvata i Srba”. Svjedok pred haškim tužiteljstvom, ratni oficir za vezu s Unprofor/srboforom u Kordunaškom korpusu, ustvrdio je da Hrvati nisu izvršitelji diverzije. Pošto je pri tome Lazarević zamijenio godišnja doba, Savo Štrbac ga naziva avanturistom i hohštaplerom. I ponovo: za taj zločin nitko nije odgovarao, papagajski ponavlja veliki Moljevićev borac za srpstvo i znalac međunarodnoga prava, pa bi u nizu zadnjih optužnica Tribunala trebalo optužiti Hrvate. Jer, sve su žrtve bile sprske nacionalnosti… I sve dokazuje, naravno, da Srbi ni izdaleka nisu genocidna zločinačka nacija kako je prikazuju dušmani ustaše s desne obale Dunava i lijeve obale Une. T

Još nema komentara

Uskoči u raspravu

Nema komentara!

Počnite s raspravom.

<