AKTUALNI KOMENTAR GLAVNE TEME

U BREZOVICI JE TREBAO NETKO GOVORITI O PARTIZANSKIM ZLOČINIMA

23. lipnja, 2017.

Čitava Slovenija i Hrvatska prekrivena je masovnim grobnicama u kojima su poput zvijeri, čak i žive nevine ljude, zatrpavali „osloboditelji“, a tim pretežno Hrvatima i Hrvaticama jedini je grijeh bio što nisu bili s njima, a poglavito to što bili – Hrvati. Tito je istina imao i dobrih strana, to nitko ne poriče, ali on je kriv (i samo on) za smrt na stotine tisuća nevinih ljudi, što će reći da se njemu ne sudi zbog dobrih već loših (zločinačkih) strana.

U vrijeme komunizma kakvu smo učili povijest? Pogledajte enciklopedije koje je uređivao Miroslav Krleža, pa nam nađite u njima o Titovim zločinima u poraću, o jamama poput Jazovke ili pak o iznimnom velikom broju masovnih grobnica koje su iza sebe ostavili partizani-komunisti, s potpisom maršala

Napisao: Mladen Pavković

Bivši partizani su opet iskoristili 22. lipnja – tzv. Dan antifašističke borbe da se obračunaju sa svojim neprijateljima, odnosno svima onima koji ne misle kao oni. Najdalje u tome i ove godine otišla je mlada „SKOJ-evka“, inače navodno „nitko i ništa“, gradonačelnica Grada Siska, jadna i umišljena – Kristina Ikić Baniček. Lani je, ako se sjećate, na istom mjestu i sa iste govornice, održala bizarni govor u kojem je oplela po tadašnjem ministru kulture dr. Zlatku Hasanbegoviću, za kojeg je rekla ( i ostala živa!) da je „notorni neofašist čiji je zadatak da nam ubije kulturu“! O, Bože, pomozi! Ako tko ubija kulturu (govora) onda je to ova žalosna gradonačelnica, koja nema kulture ni srama. Naime, kakve je imao veze ministar Hasanbegović sa partizanskim dernekom u šumi Brezovica?

S druge pak strane, sisačka partizanka također je i ove godine iskoristila (zlorabila) pozornicu u šumi i napala svog kolegu gradonačelnika Zagreba Milana Bandića (kojem nije u stanju ni cipele očistiti) i nikog drugoga nego časnog i uvaženog hrvatskog redatelja Jakova Sedlara. Nigdje drugdje nego „u šumi“ (zar je to mjesto za ovakva prepucavanja i laži?) ponovno je potegnula pitanje – zbog čega je Bandić dodijelio Nagradu Grada Zagreba Sedlaru? Nije Bandić (koji je sjedio u publici!) dodijelio nikakvu nagradu, već su to učinili oni koji ovoj „pomozbog“ gradonačelnici nešto takvo nikada ne bi dali, jer kako netko lijepo reče nakon proslave – tko je uopće ona? Već smo rekli: „nitko i ništa“! I tu priča o toj i takvoj nadobudnoj provokatorici prestaje. (Do iduće godine!).

Ne priznaju Domovinski rat

Inače, zanimljivo je kako bivši partizani – komunisti (iz godine u godinu sve ih je više!) iskorištavaju svaku prigodu da natjeraju vodu na svoj mlin. Oni neprestano ističu kako se pljuje po NOB-u, kako se o tome ne uči u školama, kako su oni stavljeni na marginu, a da nije bilo njih i prve puške koja je puknula u Sisku ne bi (zamislite) bilo ni današnje Hrvatske!?

O svom vođi, maršalu Titu, imaju samo najljepše riječi, a kako i ne bi kad su u njegovo vrijeme živjeli bolje nego „šeici“ u Kataru!

Također je interesantno da ti i takvi „ne priznaju“ hrvatski oslobodilački Domovinski rat te da nikada na ovakvim i sličnim skupovima ne kritiziraju srbijanskog i inog agresora ili bolje reći prave se da ne znaju tko je u ovom ratu bio žrtva a tko agresor.

No, koje se povijesno razdoblje najviše zamjera partizanima-komunistima, odnosno Josipu Brozu Titu? Pa, u prvom redu ono nakon II. svjetskog rata kad su vodili politiku (koju je kasnije preuzeo Milanović) „mi ili oni“. To se čulo i ove godine u šumi Brezovica. Bivši i sadašnji Titovi sljedbenici gdje god mogu nastoje prikriti zločine od 1945., pa sve do 1989.! Čitava Slovenija i Hrvatska prekrivena je masovnim grobnicama u kojima su poput zvijeri, čak i žive nevine ljude, zatrpavali „osloboditelji“, a tim pretežno Hrvatima i Hrvaticama jedini je grijeh bio što nisu bili s njima, a poglavito to što bili – Hrvati. Tito je istina imao i dobrih strana, to nitko ne poriče, ali on je kriv (i samo on) za smrt na stotine tisuća nevinih ljudi, što će reći da se njemu ne sudi zbog dobrih već loših (zločinačkih) strana.

U vrijeme komunizma kakvu smo učili povijest? Pogledajte enciklopedije koje je uređivao Miroslav Krleža, pa nam nađite u njima o Titovim zločinima u poraću, o jamama poput Jazovke ili pak o iznimnom velikom broju masovnih grobnica koje su iza sebe ostavili partizani-komunisti, s potpisom maršala!

Zašto djeca u školi ne uče partizansku strategiju osvajanja vlasti, koju je najbolje ocrtao Moša Pijade na prvom zasjedanju AVNOJ-a 1942.

„…potrebno je zato stvoriti toliko mnogo beskućnika, da ovi beskućnici budu većina u državi. Stoga mi moramo da palimo. Pripucaćemo pa ćemo se povući. Nemci nas neće naći, ali će iz osvete da pale sela. Onda će nam seljaci, koji tamo ostanu bez krova, sami doći i mi ćemo imati narod uza se pa ćemo na taj način postati gospodari situacije. Oni koji nemaju ni kuće ni zemlje ni stoke, brzo će se i sami priključiti nama, jer ćemo im obećati veliku pljačku. Teže će biti sa onima koji imaju neki posed. Njih ćemo povezati uza se predavanjima, pozorišnim predstavama i drugom propagandom… Tako ćemo postepeno proći kroz sve pokrajine. Seljak koji poseduje kuću, zemlju i stoku, radnik koji prima platu i ima hleba, za nas ništa ne vredi. Mi od njih moramo načiniti beskućnike, proletere… Samo nesrećnici postaju komunisti, zato mi moramo nesreću stvoriti, mase u očajanje baciti, mi smo smrtni neprijatelji svakog blagostanja, reda i mira…“ – kazao je Moša Pijade.

Osim toga, ne treba zaboraviti da je u razdoblju nakon rata, revolucionarni teror bio provođen po načelu „prikloniti ili ukloniti“.

Narodni neprijatelji

Nakon 1945. partizani su ubijali „narodne neprijatelje“, civile i zarobljene vojnike, kao muhe, što još danas, da ti pamet stane, predstavlja vojnu i državnu tajnu. Ni jedan krivac tih zločina nikada nije bio kažnjen, čak niti okrivljen, a o tim i takvim zločinima nikada se nisu ni provodile istrage, već su se sustavno prikrivale grobišta.

Zašto se i to ne kaže u šumi Brezovica ili prigodom nekih drugih sličnih komemoracija?

Komunisti su, baš kao i danas drugarica „nitko i ništa“ Kristina Ikić Baniček, sve svoje neistomišljenike jednostavno označavali pojmom narodni neprijatelji!

Sreća je što više nije 1945.-ta jer tada bi oni koji nisu „uz njih“ sigurno bili uz one koji leže bez imena u mnogim komunističkim grobnicama – Od Vardara pa do Triglava!

I kad sve to zbrojimo, čovjeku stane pamet da i danas najljepši zagrebački trg nosi ime po zločincu – maršalu Titu!

E, moj narode! T