U naselju u Tarčinu, jugozapadno od Sarajeva, izgrađeno je 160 kuća, prateći sadržaji i veliko umjetno jezero u sredini. Kako su svi postojeći objekti rasprodani, grade se dodatne stambene jedinice. Kupci tih kuća također su Arapi.
U ovaj mali grad je ulazak i obilazak lokalnom stanovništvu dopušten samo van ljetne sezone, i to u određenom terminu
Napisao: Nikola Šimić Tonin
Niću „arapska sela”, oko Sarajeva. Cijelom BiH gdje su Bošnjaci većina. Arapi kupuju, za cijenu ne pitaju. Pare nisu problem. Prodaju Bošnjaci najatraktivnije lokacije, bisere prirode, prelijepe zemlje Bosne, i onda njima nemaju pravo pristupa.
Službene izjave kao da to žele opravdati: “Arapska sela” oko Sarajeva su zapravo zatvorena turističko-rezidencijalna naselja i vikend-kompleksi koje su izgradili investitori iz zemalja Perzijskog zaljeva (poput Kuvajta, Saudijske Arabije i UAE), namijenjeni prvenstveno turistima i vlasnicima nekretnina s Bliskog istoka.
Ključne činjenice:
• Lokacije: Najpoznatiji primjer je Sarajevo Resort Osenik u općini Hadžići (između Pazarića i Tarčina, oko 30 km jugozapadno od Sarajeva), a slični projekti i naselja s vilama građeni su i na drugim lokacijama na širem području Sarajeva, poput Vogošće ili Bojnika.
• Sezonalnost i korištenje: Unatoč čestim medijskim i političkim tvrdnjama o masovnom trajnom naseljavanju, ovi kompleksi uglavnom služe za sezonski boravak i odmor – najaktivniji su tijekom ljetnih mjeseci, dok su izvan sezone pretežno prazni. Toliko je onih koji pobijaju ove tvrdnje, nabrajajući primjere zabrane dolaska i prolaza.
• Pravne i urbanističke kontroverze: Dio naselja građen je bez potrebnih dozvola ili uz kršenje prostorno-planske dokumentacije, na što je upozoravao i Centar za istraživačko novinarstvo (CIN).
• I toliko drugih nepravilnosti i pogodovanja, na tragu one narodne: „Para vrti gdje burgija neće.
Uz rijeku Unu, Una, (prva) po ljepoti, kako i Rimljani zamijetiše
Uz rijeku Unu ne postoje namjenski izgrađena zatvorena „arapska sela” poput onih u okolici Sarajeva (npr. Osenik kod Hadžića ili Sovrle kod Ilijaša).
Iako su turisti i investitori iz zemalja Perzijskog zaljeva vrlo prisutni na ovom području, njihov boravak i ulaganja uz Unu izgledaju znatno drugačije nego u središnjoj Bosni:
• Najam privatnih vikendica. Prema podacima Turističke zajednice grada Bihaća, gosti iz arapskih zemalja na ovom području uglavnom ne kupuju kuće u zatvorenim kompleksima, već unajmljuju postojeće privatne vikendice i kuće za odmor neposredno uz rijeku. Budući da često dolaze u velikim obiteljima, prioritet su im privatnost, zelenilo i blizina vode.
• Najpopularnije lokacije. Najveći broj ovakvih smještajnih objekata koje posjećuju arapski turisti nalazi se na potezu od Bihaća prema Nacionalnome parku Una – ponajviše u naseljima Ripač, Račić, Lohovo, Orašac te u okolici Kulen Vakufa.
• Pojedinačne investicije u turizam. Umjesto gradnje zatvorenih stambenih naselja (tzv. resort sela), investitori s Bliskog istoka na području Unsko-sanskog kantona češće su ulagali u kupovinu pojedinačnih zemljišnih parcela uz obalu, gradnju privatnih vila ili u postojeće ugostiteljsko-turističke objekte.
• Razlika u odnosu na okolicu Sarajeva. Velika zatvorena naselja tipskog karaktera s arapskim kapitalom građena su prvenstveno u okolici Sarajeva (općine Ilidža, Hadžići, Ilijaš, Trnovo) i dijelom oko Vlašića i Konjica, dok je područje Pounja zadržalo strukturu domaćih naselja okrenutih sezonskom iznajmljivanju.
Toliko je toga ovdje za zamisliti se i dobro razmisliti. Raspitah se i dođoh do zapanjujućeg otkrića:
Nitko ne može uči ako je rođen u BiH
U Bosni i Hercegovini niknuo je prvi potpuno arapski grad, što znači da su vlasnici svih kuća Arapi. To je ujedno i prvo naselje zatvorenog tipa, potpuno ograđeno visokom ogradom i s privatnim osiguranjem.
BiH građanima je ulaz zabranjen.
U naselju u Tarčinu, jugozapadno od Sarajeva, izgrađeno je 160 kuća, prateći sadržaji i veliko umjetno jezero u sredini. Kako su svi postojeći objekti rasprodani, grade se dodatne stambene jedinice. Kupci tih kuća također su Arapi.
U ovaj mali grad je ulazak i obilazak lokalnom stanovništvu dopušten samo van ljetne sezone, i to u određenom terminu.
“Vlasnici kuća su Arapi i oni se ne žele miješati s lokalnim stanovništvom. Oni imaju svoje običaje kada je riječ o oblačenju, ponašanju, obavljanju molitvi itd, i žele da ih u tome nitko ne ometa i čudno ih promatra“, rekao je sugovornik BiznisInfa koji je zamolio anonimnost.
“Zbog toga je ovaj grad idealan za njih, jer se tu osjećaju kao kod kuće, samo što su posvuda voda i zelenilo. Oni će ovdje provoditi ljetne mjesece u ugodnoj klimi, a potom se vraćati u svoje domove”.
Kuće su prodavane po 150 do 160 hiljada eura, a da nisu ni bile nuđene na bh. tržištu, ali da u Kuvajtu, odakle je vlasnik, “nisu silazile s TV-a”.
Naselje je otvoreno u listopadu prošle godine.
Je ovo početak… ne usuđujem se niti reći, a o posljedicama po BiH, BiH košnicu, koja sve više postaje bure baruta. Odavno nije zona mira. Ide li joj ovo u prilog? U prilog suživota. Zaključite sami. T
