ISTRAŽIVAČKI SERIJAL

NAJSTARIJE EUROPSKO PISMO NASTALO JE U VUČEDOLU

20. siječnja, 2017.

Vučedolsko poimanje svijeta iskazano je ideogramima na njihovim posudama pa se može tumačiti kao najstarije europsko pismo. Sav ukras na njima nosi nebesku simboliku, a može se iščitati različit prikaz obzora iznad Voda na kojima pliva Zemlja, dnevno rađanje Sunca, planeti Vanera i Mars te karakteristična zviježđa na noćnom nebu

Priredio: Dražen Stjepandić

U vremenu između 3000 – 2500. pr. Kr. desnu je dunavsku obalu, krajnjeg istoka Hrvatske, zaposjela indoeuropeizirana populacija koju znamo kao vučedolska kultura.
Vučedolska je kultura najbolji europski odgovor na najveći povijesni civilizacijski skok koji počinje s 3000. godinom prije Krista s ustrojstvom država na Bliskom Istoku i pojavom prvog pisma. Istodobna je Sumeranima u Mezopotamiji, Starom carstvu u Egiptu (‘Doba piramida’) i ranoj Troji (I i II).
Svoj je visoki standard ispočetka ostvarivala gospodarstvom vezanim za stočarstvo, a od klasične faze metalurgijom bakra oslonjenom na revolucionarni tehnološki proces lijevanja u dvodijelne keramičke kalupe –  prvo serijsko lijevanje.  Kultura je potom proizvela i prvu svjetsku broncu.  Potreba za rudištima bakra rezultirala je ekspanzijom vučedolske kulture iz matične Slavonije u široki prostor središnje i jugoistočne Europe (danas 12 europskih država), piše u tekstu objavljenom na portali Culturnet ( http://www.culturenet.hr/default.aspx?id=44446 )
Zajednica se i društveno raslojila na što nam ukazuju bogati kneževski grobovi sa zlatnim prilozima. Visoki dnevni standard pokazuje se u kuhinji (najširi spektar posuđa), odjeći i obući (tkalački stan, tragovi kostima na idoloplastici i brojni keramički modeli obuće). Za religijsku praksu važna su i ritualna keramička pomagala.

Ideogrami na posudama

Vučedolsko poimanje svijeta iskazano je ideogramima na njihovim posudama pa se može tumačiti kao najstarije europsko pismo. Sav ukras na njima nosi nebesku simboliku, a može se iščitati različit prikaz obzora iznad Voda na kojima pliva Zemlja, dnevno rađanje Sunca, planeti Vanera i Mars te karakteristična zviježđa na noćnom nebu.
Keramička posuda iz Vinkovaca nastala oko godine 2600. prije Krista prikazuje astralni kalendar vučedolske kulture. To je prvi europski kalendar prema kojemu godina počinje u sumrak prvoga dana proljeća, kada dominantno zimsko zviježđe Orion potone za obzor na više mjeseci te ga simbolički zamijeni Sunce.  Kalendar obilježavaju četiri horizontalna pojasa koji odgovaraju godišnjim dobima, u kojima se, uz Oriona, izmjenjuju zviježđa – Plejade (Vlašići), Kasiopeja (ljetni i zimski prikaz), Labud, Blizanci i Ribe (s Pegazom).

Otkriće dr. Aleksandra Durmana

Prof. dr. Aleksandar Durman rodio se u Zagrebu 1949. godine. Magistrirao s temom iz područja prapovijesne arheologije ‘Metalurgija vučedolskog kulturnog kompleksa’ 1983. a doktorirao 1991. s temom ‘Metal u prapovijesnom društvu jugoistočne Europe’.
Došavši 1976. na katedru, koja je iznenada izgubila voditelja, usmjerio je arheologiju prema prirodnim znanostima koje su svojim analizama mogle pripomoći egzaktnijoj spoznaji cjelokupnoga života u prošlosti, svojevrsnoj arheološkoj forenzici. Tako je postojeću katedru preimenovao u Katedru za arheometriju i metodologiju – među prvima u zapadnome svijetu.
Uz teme iz antičke arheologije, glavno mu je znanstveno područje istraživanja prapovijesna arheologija gdje u žarište stavlja odnos tehnologije i mitologije te utvrđivanja apsolutne starosti u arheologiji. Vodio više od sedamdeset arheoloških iskopavanja – od Dubrovnika preko Istre do Vukovara. Opsegom se ističu Vinkovci – Hotel (1977-1978) i Vučedol – Vinograd Streim (1984-1990, 2001- 2011), koji ulaze u kategoriju najvećih prapovijesnih istraživanja u Hrvatskoj.

Objavio je i uredio osam knjiga i više desetaka znanstvenih, stručnih i znanstveno popularnih članaka. Surađuje s mnogim hrvatskim i svjetskim institucijama iz prirodnih znanosti. Predstavnik je Hrvatske u Međunarodnom odboru za prapovijesnu i ranu metalurgiju željeza te suradnik najvećeg projekta za apsolutno datiranje prošlosti –  ‘Aegean and Near Eastern Dendrochronology Project’ sa sveučilišta Cornell, SAD, na kojem je u raznim navratima proveo više od dvije godine. Kao gost profesor predavao je na  brojnim sveučilištima, kao što su Tübingen, Heidelberg, Berlin, Nottingham, Beč, Basel, Atena, Solun, Cornell, Wake Forest, Toronto, Montreal, Ottawa i mnogim drugima.
Na temelju njegovog projekta iz 1997. upućenom Vijeću Europe, koji je preporučio UNESCO, Europska banka za obnovu i razvoj i Ministarstvo kulture Republike Hrvatske financiraju gradnju ‘Arheološko turističkog parka – Vučedol’, nedaleko Vukovara, koji se otvara 2012. godine.

Najstariji indoeuropski kalendar

„Elementi vučedolske kulture zabilježeni na keramičkim ukrasima mogu se kao tradicijski doseg jasno iščitati kroz visoke civilizacije – Krete, stare Grčke i Rima, kršćanskih tradicija u srednjem vijeku do etnoloških spomena u prostoru Zagore/Hercegovine, sjeverne Bosne i Slavonije“ – samo je jedna od znanstvenih tvrdnji dr. Aleksandra Durmana, arheologa, profesora zagrebačkog Filozofskog fakulteta i istraživača koji je pronašao neke od najvažnijih nalaza u povijesti hrvatske arheologije poput najstarijeg indoeuropskog kalendara. S čitateljima je podijelio neke od spoznaja o drevnim Vučedolcima čiji je muzej pod ravnanjem arheologinje Mirele Hutinec neki dan svečano otvoren blizu Vukovara, kao kapitalan projekt hrvatske kulture.

U razgovoru za tjednik “7 dnevno” dr. Aleksandar Durman je izjavio:

“Keramička posuda iz Vinkovaca nastala prije 2600. godine prije Krista prikazuje astralni kalendar vučedolske kulture. To je prvi europski kalendar prema kojemu godina počinje u sumrak prvoga dana proljeća, kada tri zvijezde iz pojasa dominantnog zimskog zviježđa Orion potonu za obzor na više mjeseci i Orion simbolički zamijeni Sunce. Urezani i inkrustirani ukrasi na njoj prikazuju karakteristična zviježđa na nebeskom svodu iznad Vinkovaca, na 45. sjevernoj paraleli, u sva četiri godišnja doba. Svaki od četiri vodoravna pojasa (tj. svako godišnje doba) podijeljen je na 12 polja. Vrijeme na posudi-kalendaru zasnovano je na astralnom simbolizmu jer se Sunce u totalnoj ravnici u kojoj je kultura nastajala nij moglo kontrolirati. Uz prikaz Sunca, samo u gornjem pojasu, ostali ukrasi predstavljaju zviježđa u trenutku sumraka kao prva obilježja večernjeg neba – Orion, Plejade, Kasiopeja, Labud, Blizanci, Ribe/Pegaz.

Uz kalendar se nalazila i kadionica. Ova posuda je svojevrsna korekcija kalendara, jer obilježava položaj Venere koja svakih, točno 8 godina, uđe na jednu noć u zviježđe Plejada. Vučedolci su bili odlični poznavatelji noćnog neba. Nisu mogli kontrolirati sunce zbog ravne crte horizonta već su, poput stanovnika Mezopotamije proučavali noćno nebo. Primarno su izdvajali zviježđa koja se javljaju u sumrak određenog godišnjeg doba.I doksu oni svom su kalendaru izdvajali šest zviježđa, Mezopotamci su u isto vrijeme bilježilii samo četiri, da bi od 12. stoljeća pr. Krista to znaje proširi na 18 zviježđa, pa u 7 st. pr. Kr. sveli na 12 – današnjih znakova zodijaka. Vučedolcima su sva ta astronomska znaja služila za najvažnije stvari – kada će obrađivati zemlju. T