Veliko i malo slovo, što toliko baca znate već na koga, poznata propagandna škola, tekst o nečemu što sa ovim nema blage veze i sve se događalo mnogo, mnogo prije… I to nepotpuno, bez ključnih odgovora, argumenata, upiranje prstom u moju biografiju, koja je obimna, iza koje je sustavni rad, zar se trebam sramiti svoga rada, sve je potkrepljeno, objavljeno, s poveznicama, provjerljivo i nije prepisano. I kako ne mogu bez laži, tragom one da toliko puta ponovljena laž postaje istina…??? O mojoj članarini. Članarinu za mene i sebe je za nedavnog boravka u Mostaru platila, članica DHKHB Žaklina Kutija. O doprinosu Društvu dalo bi se raspravljati tko je doprinio i koliko
Napisao: Nikola Šimić Tonin
A još kad je tor udbaški. Pauci tmine, Udbaši, ispleli mreže, pleli ih dok su bojovnici ginuli. Kad podigosmo Stijeg slobode na Kninskoj tvrđavi, počeše izlaziti iz svojih rupa. Kad nismo lustrirali mi njih, te okote od tmine, oni su lustrirali nas, bar u pokušaju, i krenuše loviti plijen, sve one koji im smetaju i upiru u njih, i progonitelji postaše žrtve. Zauzeše sredine, institucije, postadoše komesari u sjeni. Redaju jedni druge. Bojovnici zatečeni novonastalom situacijom sve više dizaše ruku na sebe. Dok se ne dogodi. Dok ne prekipi. Jedan od tih, koji je zapojasao grad Zadar i za sebe napisao u biografiji DHK „Alfa i omega kulturnog života grada Zadra”.
Upadoh u polemiku
Kad prepjeva moju poemu USTANI KADA KAŽEŠ VUKOVAR, dođosmo u sukob, prije 15 godina, i od tada nema što mi nije podmetao taj „kulturni komesar” grada Zadra. Ovladala klika i s DHK. A on sam sebe predlagao za nagrade. Skupljao kolekciju nagrada pod pokroviteljstvom DHK, ne vjerujem da mu i jedna ne nedostaje. Tiskao prepisivačine. Miljenko Manđo jednom mu za života reče TMB ti si ko Zadarski list, svaki ti dan izađe po jedna knjiga. Svaki drugi dan jedna nagrada. Kad se nešto napiše što mu ne paše, pokrene se mašinerija raspoređenih drugova. Tužbe za klevetu. Šikaniranja. Prijetnje.
Upadoh u polemiku. Objavi članak što su drugi rekli o njemu oni koji ga bolje i duže poznaju. Nikada ne odgovori niti što ospori. Krenuše omalovažavanja. Poveznica na članak. NIKOLA ŠIMIĆ TONIN: TOMISLAV MARIJAN BILOSNIĆ JE COPY – PASTE KNJIŽEVNIK I ZET POLITIČKOG KOMESARA SIME DUBAJIĆA – PANOPTICUM.
Završismo na sudu, koji i danas traje. Prvu presudu dobi, jer mi je moj odvjetnik savjetovao da ne reagiramo jer je tužba došla izvan zakonskih okvira. Uložismo prigovor. Na višem sudu prigovor je prihvaćen. Sudovanje i dalje traje. Hrvoje Hitrec je dobio na sudu Stjepana Mesića još lakše dobijem ja TMB. A on je tražio da mu isplatim 70 000. kn., da mi se zabrani pristup internetu, javni nastup, objavljivanje… i što sve ne. Za jedno ročište iako sam poslao obavijest da sam na redovnom pregledu on je TMB preko „drugova” poslao policiju u stan moje prijateljice da ga pretresu da se tu skrivam, doveo je do živčanog sloma. Kada sam se ja u to vrijeme pojavio u sudnici ni ispriku nije dobila. Pokušao sam naći razumijevanje za te policajce, nisu to činili svojom voljom.
Lavine i prijetnje
Kad se na toliko DHK nagrada dogodi i ona pjesnikinje časne sestre Anke Petričević, ne izdraža. Reagirah tekstom: CRKVA DALA NAGRADU ŠUVAROVCU KOAUTORU „BIJELE KNJIGE“ – *** PORTAL TJEDNO ***
Krenu lavina i prijetnje… Prema svima koji su se usprotivili TMB. Čuveno zaluđivanje i šikaniranje. Nema većih manipulatora od udbaša, vjerujte mi. Objavih otvoreno pismo:
(Otvoreno pismo)
Poštovani i dragi Božidare, ljudi se zgražaju kakvoj ste osobi dali nagradu ČASNE SESTRE i pjesnikinje, a i ona se prevrće u grobu. Treba pogledati i karakter osobe, kada se po nekoj osobi daje nagrada, a posebno duhovne poezije i po jednoj takvoj osobi, ČASNOJ, Časnoj SESTRI, dati nagradu jednom takvom, bacite oko malo i na njegov život
Čitam i ne vjerujem. Udruga S. Marija od Presvetog Srca Anka Petričević, uz podršku Splitskog ogranka Društva hrvatskih književnika i Hrvatskog katoličkog društva prosvjetnih djelatnika, proglasila je pobjednike književnog natječaja „Anka Petričević“ o temi „Da noć ne ugasi zvijezde“, privukavši 125 radova u kategorijama poezije, kratke priče i esejističke proze, izvijestili su 27. lipnja iz Udruge.
Dobitnik književne nagrade za poeziju, predsjedavala povjerenstvom predsjednica DHK, dobitnik nagrade Tomislav Marijan Bilosnić.
Doživotni predsjednik
Krenu lavina reakcija. Bivšeg predsjednika Đ. V. Pjesnikinja iz Splita, pa i upiranje prstom u to u što ne želim niti vjerovati, da je T. M. B. prije nagrade ugostio predsjednicu DHK… Poznajem je, izuzetna je znanstvenica i gospođa, i zbog svega toga, pitam je zašto. Toliki su se žalili na njegov reizbor u Zadru gdje je bio 30 godina predsjednik DHK Ogranak Zadar, i molili je da im pomogne da to zaustavi, pitali je: što će on biti doživotni predsjednik DHK Ogranak Zadar?
Pišemo peticiju Županiji jer je u sukobu interesa kao predsjednik povjerenstva za kulturu, sam sebi dodjeljuje novce, onda tim novcima kupuje sve. I dalje ne vjerujem da se predsjednica ogriješila. Vidim tu u žiriju meni izuzetnoga i dragoga prijatelja Božidara Prosenjaka. I pitam i njega:
Poštovani i dragi Božidare, ljudi se zgražaju kakvoj ste osobi dali nagradu ČASNE SESTRE i pjesnikinje, a i ona se prevrće u grobu. Treba pogledati i karakter osobe, kada se po nekoj osobi daje nagrada, a posebno duhovne poezije i po jednoj takvoj osobi, ČASNOJ, Časnoj SESTRI, dati nagradu jednom takvom, bacite oko malo i na njegov život, i “koliko je častan” on je naprosto protiv svega za što se zalagala Anka Petričević. Sramota.
Da zabune bilo ne bi, nisam niti slao svoj rad na natječaj.
Ponizili ste pjesnike vjernike
Mogu misliti i o vrijednosti pjesme, ali nisam član žirija pa neću ulaziti u to, jer isti je između ostalog poznat po tomr…. a o “uzornom životu” … Ljudi su zgroženi. Razvratan i bludan život. E kojom je linijom došao do nagrade, kojim obećanjima, kojim vezama… mogu si misliti, samo književno, pjesnički i ljudski sigurno nije, jer toga nema u sebi… ima u BiH jedna poslovica “Đon obrazli”.
Vi ste meni uzor i kao čovjek i kao pjesnik pa se k tome ne mogu načuditi, ponizili ste ČASNU ANKU, i sve nas pjesnike vjernike.
L.p., T
Božidarevo pismo
Dobih odgovor od izuzetnog čovjeka i književnika kog uvažavam i cijenim:
Božidar Prosenjak
Pošt. gosp. Šimiću,
radovi koje dobijete su pod šifrom. Nemam pojma tko je tko, a propozicije su takve da se rezultat dobije zbrajanjem (matematikom). Ja ta pravila nisam sastavljao. Da budem iskren nisam do danas saznao i još uvijek ne znam tko je dobitnik. Ne mogu se time baviti. Stojim iza onoga što sam ja predlagao. Ostalo je pitanje povjerenja.
Zamoljen sam da pomognem i učinio sam to, prezaposlen da bih se bavio bilo kakvim daljnjim pitanjima. Svjestan sam da se danas u digitalnoj eri na natječaj može javiti netko iz tko zna kojega dijela svijeta i tko zna s kojih duhovnih paralela, pa i tko zna pod čijim imenom. Ako se ne preuzme rizik, ne učini se ništa.
Zahvaljujem na upozorenju. Imat ću Vaše pismo na umu. Želim Vam svako dobro, s poštovanjem Božidar Prosenjak
Pa i od predsjednice DHK:
Dragi kolega, uopće nisam bila na Izbornoj skupštini Zadarskog ogranka DHK jer nemam za to vremena, imam velike obveze i u HAZU i u DHK. Kolega Bilosnić je izabran većinom glasova Zadarskog ogranka DHK i legalni je predstavnik Ogranka. Glasanje se mora poštivati po Statutu. Moj domaćin u Zadru je bila Gradska knjižnica, a tom prigodom sam ujedno posjetila Zadarski ogranak DHK. Molim, nemojte širiti neistinite glasine, sada ću to zanemariti, ali ubuduće to se daje na Sud časti koji Vas može izbaciti iz udruge. Ubuduće se ispravno informirajte, pa potom pišite pisma. Kolega Bilosnić je ugledni hrvatski i međunarodno priznati pjesnik, pa nije lijepo da ga se neutemeljeno omalovažava, a članovi DHK su svojim glasanjem njemu poklonili svoje povjerenje.
Hrvojka Mihanović-Salopek
Radi istine, odgovorih:
Poštovana i draga Hrvojka Mihanović – Salopek, uistinu vas uvažavam i dragi ste mi, znamo se još od susreta na Korčuli, znanstveni skup o PETRU KANAVELIĆU gdje sam izložio svoj i Žakline Kutija rad, SKICE ZA PORTRET PETRA KANAVELIĆA, za koji smo nagrađeni prvom nagradom na Znanstvenom skupu o Petru Kanaveliću, u sklopu Hrvatskog književnog društva u Rijeci i preko Valerija Orlića.
U sukob s “uglednim” pjesnikom sam došao kad je prepjevao moju poemu “USTANI KADA KAŽEŠ VUKOVAR” i na žalost nisam jedini kog je pokrao i prepisao. Po toj mojoj poemi sada ide opera. Ja u onom članku o njemu iznosim argumentirane činjenice. I što su drugi ugledni književnici rekli o njemu. A koliko je ugledan u svijetu govori činjenica kako nikada nije platio prijevode njegovih knjiga na albanski i promocije i lobiranja za nagrade po Albaniji koje je radio za njega Mustafa Spahiu, i na što se žalio svima i svakome, toliko je svjedoka… navedem ih Vama ako treba. Jednako tako nije platio niti prijevod svojih Haiku Đ. V. R…. i toliko toga.
Nigdje nisam napisao da ste bili na Izbornoj skupštini i ako je uopće bilo, jer po broju koji se odazvao tom druženju nije bilo kvoruma a odazvali su se svi oni, šačica njih za koje je on lobirao za prijem u DHK. Zašto ne odgovorite na sve žalbe koje su upućene na njegov rad pa i predsjednik prije njega Vlatka Majića, i to da je na mjestu nadzornog odbora knjižnice njegova sada supruga Sanja Knežević s kojom ima dijete. On joj je izlobirao tu poziciju. Primio je u DHK. Po godinama djeda može da joj bude. Isprika gospođi, koju je uzeo pod svoje i koju mi je iskreno žao, dopustila si je uz svo neupitno znanje i neupitne mogućnosti da bude “Znanstvenica” – ona, najveća živuća TomislavMarijanBilosnićologica. Vodio se spor oko plagijata njenog znanstvenog rada. Ima u Dalmaciji jedna poslovica: “Nije govno već se pas posro”.
TMB sve čini godinama da spriječi moj prijem u DHK. Zato sam Vas pitao a i povjerenstvo treba li Molbi za prijem priložiti i potvrdu da niste u konfliktu s nekim od “uglednih” ili običnih članova. Smiješno mi dođe ovo s Udrugom i Časnim sudom, jer on čini sve preko te klike da me se ne primi, ja odustati neću jer to svojim radom zaslužujem i ovo stanje oko njega i oko te klike raskrinkati do kraja. Kome će Te se vi prikloniti, istini ili kliki, na Vama je, a sud javnosti će reći svoje o svakome od nas. Ja ću vjerujte mi kad tad biti član. Uskoro mi izlazi i knjiga polemika INTELEKTUALNE HIJENE. Čudi me da niste niti jedne o pjesničkoj nagradi “ANKA PETRIČEVIĆ”, a trebali ste.
Na dodjelu nagrade nije došao nitko, pa čak ni jedan od pjesnika koji je poslao svoju pjesmu. Kako Vas nije sramota što ste ovim svojim potezom napravili časnoj sestri pjesnikinji Anki Petričević.
Novi podaci
Dođoh do novih podatka kako su kod dočeka i prijema predsjednice u Zadru otkupljene njene knjige. Zatražio sam zvanično očitovanje od ravnateljice knjižnice, uputi sve uredu gradonačelnika, gradonačelniku, gradskom vijeću:
Poštovana sukladno zakonu o informiranju, javnosti podataka javnih ustanova, kao novinar molim Vas da me informirate na čiji je prijedlog došlo do otkupa knjiga predsjednice DHK, Hrvojke Mihanović Salopek, želim zvaničnu informaciju, nezvaničnu već imam. O istom želim pisati i izaći u javnost. Ovim činom došlo je do toliko toga negativnoga, ako se takvim pokaže od zloporabe položaja, pogodovanja…. i čega sve ne. Pokažu li se sumnje istinite, izaći ću u javnost i tražiti sankcije za odgovorne, i isto predočiti poglavarstvu grada i tražiti opoziv Nadzornoga odbora i drugih u cijelome postupku i dokazati razna pogodovanja kroz ovaj čin, otkupa knjiga.
L.p. Književnik i novinar Nikola Šimić Tonin
Na sve navedeno i objavljeno, izađe tekst koji sa ovim svim nema nikakve veze, tekst pod prijetnjom odvjetnikom uredniku Tjedno.HR, Veliko i malo slovo, što toliko baca znate već na koga, poznata propagandna škola, tekst o nečemu što sa ovim nema blage veze i sve se događalo mnogo, mnogo prije… I to nepotpuno, bez ključnih odgovora, argumenata, upiranje prstom u moju biografiju, koja je obimna, iza koje je sustavni rad, zar se trebam sramiti svoga rada, sve je potkrepljeno, objavljeno, s poveznicama, provjerljivo i nije prepisano. I kako ne mogu bez laži, tragom one da toliko puta ponovljena laž postaje istina…??? O mojoj članarini. Članarinu za mene i sebe je za nedavnog boravka u Mostaru platila, članica DHKHB Žaklina Kutija. O doprinosu Društvu dalo bi se raspravljati tko je doprinio i koliko. U svemu napisanome prepoznaje se rukopis dobro znane škole. T
