Piše: Igor Koruga
Skromniju obljetnicu od stote, povezane s učenjem, stvaranjem i istraživanjem glazbe na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji, obilježio je Orguljski festival Anabasis, i ove godine pokrenut zalaganjem prof. Ljerke Očić (1960) i prof. Marija Penzara (1961) s Petog odsjeka za klavir, čembalo i orgulje. Njegovo peto izdanje, koje je grčkom rječju još jednom podsjetilo na Xenophonov sedmerodjelni opis povijesnog preuzimanja perzijskog prijestolja (370 g. pr. Kr.), bilo je održano u utorak 22. veljače 2022. godine, u koncertnoj dvorani Vaclav Huml, ali i obogaćeno s tematskim podnaslovom, Aurora Borealis, u vezi s rimskom božicom ljubavi, svjetlosti i dana, kao i s grčkim bogom sjevernog vjetra, hladnoće i zime. Usto, podnaslov je metaforički sugerirao i na sjevernonjemačku orguljsku školu, kontrapunktičko tkivo, numerologiju, religioznu simboliku, prirodne fenomene, metafiziku te osebujnu estetiku, što je već nekako objasnila prof. Ljerka Očić u spontanom intermècu između tumačenja djela Dietricha Buxtehudea (1637-1707), Georga Böhma (1661-1733), Vincenta Lübecka (1654-1740) i Nicolausa Bruhnsa (1665-1697).
Djelomično opravdana trema
Pretežni dio prvog dijela koncerta bio je odnosan na Buxtehudea, na Praeludium u g-molu, BuxWV 149, Ciaconu u e-molu, BuxWV 160, i Praeludium D-duru, BuxWV 139, te na interpretacije u kojima su se istim redom istaknuli Klara Čanić, studentica druge, Magdalena Muše (2002), studentica prve, i Dubravko Ćepulić Polgar (1999), student četvrte (ili pete) godine studija u klasama spomenutih pedagoga. U smislu toga da se radilo o doista teškoj partituri, ispunjenoj burnim improvizacijskim dijelovima, opsesivnim pedalnim frazama, četveroglasnim (Allegro i Largo) fugama i slobodnoj kodi naposljetku, mogla se tek djelomično opravdati intenzivna i posve nepoticajna trema Klare Čanić, studentice koja inače ne broji malo javnih nastupa. Boljom se pokazala Magdalena Muše, posebno nad dvostrukim manualom impozantnih orgulja Heferer i tijekom ogleda s ostinatnom Ciaconom u e-molu, fantastičnom u slobodnoj improvizaciji, ali i prezahtjevnom u pedalnoj dionici, barem za (u smislu koordinacije) još uvijek nesavršenu splitsku orguljašicu. Stvar se očekivano popravila u slučaju pedalnog sola s delikatnim zaustavljanjima u Praeludiumu u d-molu, LubWV 11, njemačkog orguljaša i skladatelja Vincenta Lübecka (1654-1740), u kojem je koncentracija mlade glazbenice bila strože usmjerena na rad nogu.
Jedini iz Penzarove klase
Nošen vjerom u sebe, uzornu vještinu muziciranja najvjernije je predočio Dubravko Ćepulić Polgar, jedini iz klase prof. Marija Penzara, koji je u iznošenju Buxtehudeovog Praeludiuma D-duru, njegovih uvodnih dvadesetak ¨probnih¨ taktova, pretvorenih u četveroglasnu fugu, u odlomak složene harmonije i najzad u živu tokatnu dionicu, bio dovoljno suveren, siguran i sugestivan. Govor tijela, ruku i nogu bio mu je istovjetan i u drugom dijelu koncerta u kojem je, umjesto iz nekog razloga onemogućenog Mladena Bonomija (3. g.), dodatno odsvirao Praeludium u e-molu (Veliki) iz opusa njemačkog violinista, gambista i orguljaša Nicolausa Bruhnsa (1665-1697). Činilo se da je samo na taj način bilo ispravno iznijeti taj neopjevani barokni dragulj, širokih pedalnih pasaža, ponavljajućih tema i tematskih varijacija po uzoru na Buxtehudeova istoimena djela. Ugodno je iznenadila i Ida Marušić (1. g.) koja je vrlo muzikalno i samouvjereno, premda ne i bezgrešno, publici približila Praeludium u d-molu, poznatog njemačkog (rano)baroknog orguljaša i skladatelja Georga Böhma (1661-1733), s uvodnim pedalnim prolazom, ali i naizmjeničnim, kratkim fugalnim i tokatnim dijelovima. Buran pljesak na samome kraju bio je ponajprije namijenjen grupi mladih izvođača, ali i organizatorici koja je, dobro raspoložena, pozvala sve prisutne na predstojeće glazbeno natjecanje u ožujku. T
Još nema komentara
Uskoči u raspravuNema komentara!
Počnite s raspravom.