Na treću obljetnicu smrti Josipa Friščića (15.8.1949.-23.1.2016.) sa svih popisa „izbacio“ je i dugogodišnjeg predsjednika stranka – Josipa Friščića, inače i dragovoljca hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata, župana Koprivničko-križevačke županije i potpredsjednika Hrvatskog sabora! Naravno, ovaj „specijalista“ za automobile, kako ga neki pogrdno nazivaju, ne spominje ni one predsjednike koji su bili prije njega, poput Branka Hrga ili Zlatka Tomčića, jer nastoji i želi da povijest počinje s njegovom malenkošću
Napisao: Mladen Pavković
Od kada je došao na čelo Hrvatske seljačke stranke (HSS), Krešimir Beljak je stvarno umislio da je s nekoliko klimavaca i njezin vlasnik!
Osim što iz stranke, kao svoje „prčije“, izbacuje žive članove, tako radi i sa onima kojih više nema.
Naime, na treću obljetnicu smrti Josipa Friščića (15.8.1949.-23.1.2016.) sa svih popisa „izbacio“ je i dugogodišnjeg predsjednika stranka – Josipa Friščića, inače i dragovoljca hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata, župana Koprivničko-križevačke županije i potpredsjednika Hrvatskog sabora!
Naravno, ovaj „specijalista“ za automobile, kako ga neki pogrdno nazivaju, ne spominje ni one predsjednike koji su bili prije njega, poput Branka Hrga ili Zlatka Tomčića, jer nastoji i želi da povijest počinje s njegovom malenkošću.
Poljoprivreda i seljaštvo
Još je jadnije i žalosnije kad piše „iz povijesti stranke“, kao na kalendaru za ovu godinu, što prvo navodi kad je umro dr. Juraj Krnjević (6.1.1988.), a zatim kad je rođen i umro Josip Pankretić, da bi ovaj čudan i smušeni „popis“ od dvadesetak činjenica zaključio s 1904. godinom – Danom hrvatske seljačke stranke (usvojen program HPSS-a).
Nu, možebitno da to nije pisao sam Beljak, već njegov „stručnjak“ za povijest notorni prof. dr. Hrvoje Petrić, inače potpredsjednik stranke!
Zanimljivo je da je u ovoj organizaciji, otkada je na njezinu čelu, umišljeni Beljak, najmanje pravih, istinskih seljaka i poljoprivrednika i da ta stranka brine o selu, poljoprivredi i seljaštvu isto toliko koliko i sam Beljak o vremenskoj prognozi.
Nitko ili malo tko je uspio u kratkom vremenskom razdoblju toliko uništiti jednu stranku, političku stranku kao ovaj populista, kojem bi ipak možebitno bilo najbolje da se vrati starom zanatu.
Vjerujemo da će vrlo brzo doći trenutak, kad će umjesto drugih, Uskoku morati prijaviti i sam sebe.
Friščić je primjerice najzaslužniji za izgradnju brze ceste od Zagreba do Križevaca, iznimno velikog i značajnog broja potpore (financijske i ine) poljoprivrednicima, ali i za podizanje spomenika gotovo u središtu Zagreba – dr. Stjepanu Radiću, itd. i tome slično.
A, Beljak, Beljak će, bojimo se, ostati upisan u ovoj stranci „zlatnim slovima“, kao čovjek koji u nju zabio posljednji čavao!
Uhićen mladić
Većina medija je objavila da je „uhićen mladić (!) koji je na spomeniku Franji Tuđmanu nacrtao srp i čekić“, odnosno da je dovršeno kriminalističko istraživanje nad 24-godišnjakom zbog sumnje da je 5. siječnja 2019. oko 23:55 sati došao do Ulice hrvatske bratske zajednice i sprejem crne boje koji je donio sa sobom na postolju spomenika nacrtao grafit i otišao.
E, sad bi nas zanimalo, otkad se za čovjeka koji je tim činom iskazao mržnju ne samo prema prvom hrvatskom predsjedniku, već i prema Republici Hrvatskoj, ili bolje rečeno svim onima koji su, zajedno s Tuđmanom, branili i obranili slobodnu, samostalnu i nezavisnu hrvatsku državu piše da je to učinio „mladić“?
Srbi, odnosno Milorad Pupovac i njegovi sateliti, kad netko išara neki spomenik iz NOB-a, ili ne daj Bože nekom četniku, odmah kažu da je to djelo „ustaša“ ili onih koji nisu za „mirnu integraciju“, koji unose „mržnju među bratskim narodima“ i tome slično.
Da je nešto sličnoga učinio neki hrvatski domoljub na nekom „njihovu“ spomeniku (recimo da je nacrtao samo slovo „U“) odmah bi objavili i njegovo ime i prezime, ali i fotografiju.
Takav bi također bio prikazan i u glavnim informativnim tv i inim emisijama kako ga dovode na sud s lisicama na rukama.
Ali ovo izgleda nije vandal, kriminalac ili čovjek koji je učinio teško kazneno djelo, nego je jednostavno – „mladić“, pa valjda nema potrebe da se zasad više bilo što kaže o njemu.
Bivši partizani, za koje se stječe dojam da ih je svakim danom sve više, kad netko oboji neki spomenik iz NOB-a također odmah daju priopćenje da „ustaše napadaju“ ili da „fašisti divljaju po spomenicima NOB-a“.
A, što je sad ovo?
Kakav „mladić“, odnosno od kada se takvim imenom nazivaju mrzitelji svega što hrvatski diše, kriminalci i lopuže? T
