Ono što karakterizira Tolja, usuđujem se reći da je to njegov životni moto, jesu riječi iz pjesme Sudbina trave: djecu su čim bi prohodala učili da hodaju samo uspravno, djeca su učila svoju djecu, unuci svoje unuke; pasti kada se pada bez klečanja i uspravno.
Hrvatska moja i kada ponekada padaš, molim te, bez klečanja i uspravi se
Napisao: Anto Marinčić
‘Ja sam Jedina koju se ne zaboravlja’
Po čemu bi 18. rujna ove 2026. godine bio značajan? Recimo, taj dan je rođendan moje supruge, ali sam otišao od kuće, mea culpa, mea culpa! Supruga je razborita žena i shvatila je da jednostavno moram tu večer biti u Čerinu, (općina Čitluk) na predstavljanju knjige pjesnika Ivana Tolja, „Slova moja“. Za mene osobno najvećeg hrvatskog pjesnika, drugima ostavljam pravo da se usuglase ili ne s mojim mišljenjem.
Pokušat ću objasniti ovu svoju tvrdnju.
Evo, već drugu godinu, uz pomoć mog Uredničkog tima radim na MONOGRAFIJI HRVATA ŽEPAČKOGA KRAJA 1990. – 2001. U poglavlju o stanju morala za obranu tijekom Domovinskoga rata pripadnika 111xp brigade-pukovnije HVO Žepče, točnije o moralu kompletnog hrvatskog pučanstva sa bivših općina, Žepča, Zavidovića i Maglaja, da tu ne zaboravim i Hrvate Teslića-Komušine, za obranu i opstanak na svojim stoljetnim ognjištima, prelistavajući UKORIČENO izdanje ‘Glasnika’ 111xp brigade-pukovnije od 1992. do 1995., u ‘Glasniku’ iz prosinca 1992. godine objavili smo pjesmu gospodina Tolja, „Božićni san“ (tada ja nisam bio urednik Glasnika), a u ‘Glasniku’ broj 22. iz kolovoza 1994. pjesmu „Duša Hrvata’ (tada sam urednik bio ja).
Pet pjesama
Zašto u osvrtu na predstavljanje knjige „Slova moja“ spominjem sada već daleko vrijeme od 33. i 31. godinu?
Bilo je to ratno vrijeme, vrijeme za „biti i sniti između opstati i nestati“. Hrvatima žapačkoga kraja svojim pjesmama u podizanju morala pomogao je pjesnik Ivan Tolj, i ne znajući da nam je pomogao!
Odrekao bih se mojih objavljenih romana, „S onu stranu“, „Rafaelo“, „Potom je sve utihnulo“, pa čak i „Mudžahedinive žene“ i svega što sam napisao kada bih se mogao potpisati kao autor samo pet pjesama gospodina Tolja, koje ću kasnije nabrojati!
Kada sam gore, pri punoj svijesti i razumu napisao Za mene osobno najvećeg hrvatskog pjesnika, svijestan sam da će na ovu moju tvrdnju mnogi skočiti, možda čak i zapjeniti ili me proglasiti potpunom neznalicom, a potom tiho i skrušeno kao velike obraćene hulje nalaziti niz opravdanja za napad na moje mišljenje, još pri tom zaboravivši podići zdanje zagovore od ubojstva brata svoga.
Nisam siguran jesu li pjesme Ivana Tolja uvrštene u obveznu lektiru u hrvatskom školstvu (čuo sam da su bile, ali su ih kasnije izbacili). Ako su ih izbacili tko je ili tko su osobe koje su donijele takvu odluku? Kojem svjetonazoru pripadaju donositelji izbacivanja pjesnika Ivana Tolja iz obveznog školskog programa? Je li anakrono pomisliti da se radi o nostalgičarima za nekim vremenima ili bih ovdje trebao glasno nazvati sve i svakoga njegovim imenom? Jer ovom postupku izbacivanja Ivana Tolja iz školskog programa u Hrvatskoj treba reći da je pogibija od žeđi i opasnost od prljavštine.
Hrvatska riječi
Na koncu, kada sve oduzmem i zbrojim, i da sam u mogućnosti donijeti školski program što se tiče hrvatskog jezika, učenik bilo koje srednje škole koji ne zna napamet sljedećih pet pjesama Ivana Tolja: ‘Valja priznati’, ‘I kao zauvijek’, ‘Anima Croatorum’, Palim svijeću i ‘Riječi moja budi široka, ne bi mogao dobiti prolaznu ocjenu iz hrvatskog. I tu ne bih imao nikakva popusta, opravdanja ni oprosta za neznanje.
O samom činu predstavljanja knjige pjesama „Slova moja“ treba kazati da su o knjizi govorili: Šito Ćorić, Marija Vasilj, Miljenko Stojić i Antun Lučić.
Ono što karakterizira Tolja, usuđujem se reći da je to njegov životni moto, jesu riječi iz pjesme Sudbina trave: djecu su čim bi prohodala učili da hodaju samo uspravno, djeca su učila svoju djecu, unuci svoje unuke; pasti kada se pada bez klečanja i uspravno.
Hrvatska moja i kada ponekada padaš, molim te, bez klečanja i uspravi se!
Pretjerujem li kada kažem da bi svakom Hrvatu svaki dan na pameti trebale biti riječi pjesnika i generala pobjedničke vojske: ‘Ja sam Jedina koju se ne zaboravlja: amanet, oporuka, znamen i Amen.
Kada se Hrvatska promišlja ovim riječima iz pjesme, samo tada je jaka i nepobjediva!
I prije nego li bilo što kažete na ovo moje mišljenje pročitajte i ono: ‘Kad kažem Hrvatska riječi moja budi široka’ .
Nakon svega nema potrebe reći vam da sam oduševljen s onim što sam vidio i osjetio tog 18. rujna u Čerinu.
U Čustom Brdu, 22. rujna, ljeta gospodnjega 2026. T
