U KAFIĆU RASNO KONOBAR JE TRAŽIO DA LIŽEM WC

U KAFIĆU RASNO KONOBAR JE TRAŽIO DA LIŽEM WC

3. kolovoza, 2016.
Print Friendly, PDF & Email

 

“Nečeš odavde izaći dok to sve ne pližeš”, grubo mi je rekao konobar. Nisam više bio gospodin i nije wc trebalo više čistiti nego lizati. Osjetio sam kuda to vodi i prestravljen sam ušutio. A on je nastavio “Rekao sam ti što da radiš hočeš da ti glavu zabijem u tu školjku?” Ne znam što je još govorio, ali više nisam ništa čistio. Više sam razmišljao kolko je on ljudi ovako maltretirao. Nije mu ovo bilo prvi put

Napisao: Dražen Stjepandić

Bio je petak 29. srpnja oko deset ujutro. Nakon ribica i bevande pošao sam na fizikalnu terapiju. Nije prošlo dugo osjetio sam da moram hitno na zahod. Skrenuo sam u prolaz između Draškovićeve i Smičiklasove. Ušao u kafić Rasno, naručio dva deci crnjaka i otišao na WC. Dakle smatram da sam korektno po nekim nepisanim ugostiteljskim standardima platio korištenje sanitarnog čvora.

WC je bio obnovljen, namješten novim sanitarijama, uredan, jedino nije imao bravu. Nikakvu, vrata su se i zatvarala na guranje. Zašto nema brave tada još nisam razmišljao, nije to bio moj problem, smatrao sam, uostalom nije mi bilo prvi put da sam u vršenju velike nužde morao jednu ruku držati na vratima, čak kad je i bila neka brava. Istina još nikada nisam vidio wc bez brave tako svježe uređenom ugostiteljskom prostoru.

Obavio sam svoje i ono što je dužnost svakoga od nas, je li, da to i drugi mogu poslije nas ako ih tako pričepi negdje u gradu.

Šok terapija

Izašao sam iz WC-a i vratio sam se u lokal. Piće me nije čekalo na šanku gdje sam na barskom stolcu ostavio svoje stvari nego malo podalje za jednim od visokih okruglih stolova. Nisam se bunio, postoje tako lokali koji ne vole ni zadržavanje na šanku.

Nekoliko minuta nakon toga prilazi mi konobar “Gospodine hoćete li doći i pogledati malo WC.” Ne sluteći nikave probleme spremno sam se odazvao njegovom prijekornom pozivu i otišao sam ponovno u taj WC bez brave. U wc-u konobar mi kaže da pogledam kakav sam WC ostavio iza sebe. Pogledao sam kad stvarno na dasci nešto što nalikuje na jednu smeđu mrlju. Ispričao sam se uzeo taolet papir i obrisao sam tu mrlju. Uzeo sam još papira i za svaki slučaj još jednim sam obrisao dasku. Smatrajući da je sve vraćeno i prijašnje stanje.

“Ne, ne nije to dovoljno”, kaže mi konobar “gospodine izvolite brisati još”. Što nije mi rekao. Uzo je još papira i gurnuo mi ga je u ruku.

“Što da brišem?”, pitam prilično iznenađen još ne sluteći kakvo će se maltretiranje tek dogoditi.

“Gospodine ne mislite valjda da ću ja za vama čistiti WC?”, rekao je znatno povišenim tonom.

Digao sam dasku, pokazao sam mu da se tu zaista više nema što čistiti. Ona mrlja je ukolnjena i s moje strane primjedba je uvažena i uklonjna. Pitao sam a što da čistim?

“Gospodine jeste li vi bili tu na WC-u?”, pita me. “Srali ste?””Da wc za to služi”, odgovorio sam mu.

Ponovio je da čistim i da se ne raspravljam s njim, a ja sam opet pitao što da čistim?

“Skini naočale da bolje vidiš”, rekao mi je i tad sam shvatio što on smjera. To je značilo skini naočale da te raspalim po njušci. Imao je najviše trideset godina, testeroni su mu radili i zasigurno je bio u boljoj formi od mene pedesetogodišnjaka na bolovanju. A i oni manje snažniji prema nama koji nosimo naočale s podebljim staklima osjećaju se superiornijima. Imaju potrebu ćori opaliti šamarčinu. Ako zanemarimo dječje tuče dok nisam počeo nositi naočale nisam se potukao u životu, a kad sam počeo nositi naočale mnogi koji su se ovako ponašali su se prevarili.

“Nečeš odavde izaći dok to sve ne pližeš”, grubo mi je rekao konobar.

Nisam više bio gospodin i nije wc trebalo više čistiti nego lizati.

Osjetio sam kuda to vodi i prestravljen sam ušutio. A on je nastavio “Rekao sam ti što da radiš hočeš da ti glavu zabijem u tu školjku?”

Ne znam što je još govorio, ali više nisam ništa čistio. Više sam razmišljao kolko je on ljudi ovako maltretirao. Nije mu ovo bilo prvi put. Ne vjerujem da je služio vojsku, za to je premlad, a to odavno više ne postoji, ali je slušao i gledao u filmovima kako se tako u vojskama iživljavalo na vonicima, pa je meni htio prirediti baš to. Glavni adut mu je šok terapija. Ljudi se prestrave i postaju poslušni. Tko zna što su sve ljudima radili u tom wc-u. Prvo te šokiraju i pred svima posrame i ponize pozivajući na wc. A onda te tamo divljački tretiraju. Da se stvarno radilo o nehigijenskom nesporazumu i riješavanju istoga donijeli bi oni neko sredstvo za čiščenje. Ovdje se tražilo da to radim rukama. Toliko je bio bahat da svoju divljačku mržnji i prezir prema gostima nimalo nije ni pokušao suzbiti i zatomiti. A sigurnost i nekakva rutina koja je izbijala iz njegovog divljačkog pristupa pokazivala je da mu je to uobičajeno ponašanje u obavljanju konobarskog posla.

Pozivam policiju

I ja sam bio prestravljen, ali tada prema nasilnicima obično postajem neposlušan. Meni to nisu radili ni u vojsci, a služio sam ih dvije. Osim toga ako je i bilo još malo žutoga ispod daske, kako mi je počeo govoriti, zar sam ja bio jedini koji je tog dana koristio wc? To da ima još malo žutoga ispod daske govorio mi je i kad sam pored njega prošao i krenuo prema izlazu. Pokušao me je spriječiti, ali nije uspio.

No, vrijeđanje nije prestalo ni kad sam izašao iz wc-a. U lokalu je bio i drugi konobar, koji se neprestano zlobno cerekao. Obojica su naravno nimalo ljubazno zatražili da platim piće. Kad sam to učinio počeli su me tjerati van. Kusur su mi stavili u ceker koji sam ponio na fizikalnu terapiju i izbacili su ga van. Nisam htio izaći.

“Neću”, viknuo sam u jednom trenutku. “Što vičeš, ne moraju svi čuti”, rekao mi je onaj drugi konobar sa zlobnim smješkom.

Mašio sam se za mobitel s namjerom da pozovem pozivni za policiju, ali ruke su mi drhtale nisam od prve mogao pogoditi tako jednostavan broj kao 192. Izašao sam zatrenutak van, duboko sam udahnuo i nekako sam uspio nazvati policiju. Rekao sam da me konobar maltretirao na wc u lokalu Rasno. Dežurni što se javio nije znao gdje je taj lokal pa sam mu objasnio u prolazu između Draškovićeve i Smičiklasove, kod staračkog doma. Službena to je bio Iblerov trg.

Dok sam zvao policiju vidio sam moje stvari kako leže ispred kafića.

Vratio sam se u lokal i rekao sam da sam pozvao policiju. “Ma šata će nama policija?”, rekao mi je onaj konobar sa zlobnim osmijehom.

Policija je došla za svega par minuta iz smjera Draškovićeve. Dvojica temeljnih redarstvenika pojavili su se u prolazu. Izašao sam iz lokala i mahnuo im gdje trebaju doći. Kad i policija za šankom se pojavila neka mlada žena. I kad sam ispričao policajcu svoju verziju uz prethodnu predodžbu osobne iskaznice, ona je preuzela glavnu riječ.

“Dozvolite da primjetim”, rekao sam policajcu koji je to zapisivao u blokić “ona sada najviše priča, a kad se sve to događalo nje nije bilo”. Čak ni u drugom djelu koji su mogli vidjeti prisutni u lokalu. Uglavnom osobe treće dobi, jednako kao i na terasi. Mogu misliti što li tek rade njima starcima.

Dalje se nisam miješao u ono što je ona govorila, samo sam pitao hoću li moći dobiti zapisnik jer bih ovaj mučni događaj htio podijeliti s domaćom javnosti. Već me otprije zanimalo kako u ugostiteljskom cehu incidente i neugodne situacije koje gostima priređuju ugostiteljski djelatnici reguliraju i sankcioniraju.

Čitateljima se ispričavam što u ovom prvom tekstu o zlostavljanju i maltretiranju u kafiću Rasno ne navodim imena.

Prije nego što je policija obavila svoje pozdravio sam se s redarstvenicima i otišao sam na terapiju prije nego što policija obavila svoje. “A ideš nas terapiju”, rekao je onaj zlobni konobar. Onaj što je glumio vojničkog narednika kad je došla policija nije ni zucnuo, totalno je promijenio i izraz lica. Iz manijačkog lice mu se pretvorilo u začuđeno teleće. Imena konobara i one što je svjedočila, a da mučnom događaju nije ni prisustvovala, objavit ću kad preuzmem policijski zapisnik. Zasda njihova imena ne znam, ali navest ću ih u narednim tekstovima kad ću opisivati kako na ovakve situacije reagiraju za to zadužene ustanove. Uključujući i Dom za starije osobe Meveščak, koji je vlasnik toga poslovnog prostora.

Nepravilnosti na natječaju za zakup kafića Rasno

Redovito je mnogo je pritužbi na provedbu natječaja raspisanih od strane Grada Zagreba. Imalo smo pritužbe i za zakup kafića Rasno u sklopu Doma za starije osobe „Medveščak“, Iblerov trg 8. Odmah nakon natječaja dobili smo pritužbe više sudionika koji su smatrali da su bili izmanipulirani. Nakon natječaja taj kafić između Draškovićeve i Iblerova trga Je dugo bio zatvoren zbog preuređenja.

Tako su nam se žalili da na pritužbe o manipulacijamka na natječaju ravnateljici doma Krasinki Glamulini nije odgovarala premda su joj se pismeno obraćali i po nekoliko puta.

Na natječaju je pobijedilo poduzeće Spatium spektakli d.o.o. iz Zagreba bez kompletne dokumentacije. Isto poduzeće vodilo se neaktivnim od osnivanja

U natječaju za najam poslovnog prostora, za ugostiteljsku djelatnost, na određeno vrijeme od pet godina, od 96 metara kvadratnih Dom „Medveščak“ je tražio 7 000 kuna za kafić, 500 kuna za skladište od 8,40 metara kvadratnih i za prostor terase od 30 metara kvadratnih za dodatnih 2000 kuna. Plus paušalna cijena za troškove grijanja od 1000 kuna. Troškovi za struju i vodu se plaćaju posebno. Ukupna cijena zakupa je zaokružena na 10 000 kuna bez PDV-a. Poduzeće koje je pobijedilo u prvi mah je ponudilo 25 000 kuna, da bi kasnije svoju ponudu spustili na 20 000 kuna mjesečno. To znači da su u međuvremenu nezakonito otvarali kuverte s ponudama , pa kad su vidjeli koliko su drugi ponudili, onda su ponudu smanjili.

Također nije uvažane ni primjedba da predstavnici poduzeća Sapatium spektakli d.o.o. nisu bili na otvaranju ponuda i nisu imali kompletnu propisanu dokumentaciju. Nisu bili jer su znali da su nekoga podmitili i da su prošli. Nije uvažena ni primjedba da natječajno povjerenstvo ostalim sudionicima natječaja nije dalo sve ponude na uvid.

Ljudima u gradu odavno je jasno kako je to bilo u slučaju kafića Rasno. Ako je sve kao u slučaju kafića Rasno onda je to zaista krasno. T

13 komentara

Uskoči u raspravu
  1. Oprečni
    #1 Oprečni 18 rujna, 2017, 14:42

    Postoji i druga strana priče! Valjalo bi je čut

    Odgovorite na ovaj komentar
  2. FRANO
    #2 FRANO 13 kolovoza, 2016, 09:38

    SVE JE TO KLEROFAŠISTIČKA PODVALA ! ZAR NISTE VIDJELI U FILMU ‘KUDA IDU DIVLJE SVINJE’ DA RADE ŠERBEDŽIJA POKAZUJE SVOJ ANTIFAŠISTIČKI JEZIK IZGOVARAJUĆI RIJEČ ISTINE. KAKVUI MOŽEMO ČUTI JOŠ JEDINO U SRBU: “JEDI GOVNA”!. JER KO NIJE TO RADIO – LIZAO DUPE I DRAŽI I JOŽI, TAJ NIJE PRAVI ANTI-FAŠIST.ETO TO JE PRAVA ANTIKLERUIKALISTIČKA KULTURA U KOJOJ SVI ANTIFAŠISTI NALAZE SVOJE MJESTO – LIŽUĆI ONO ŠTO JE IZ NJIH IZBAČENO.

    Odgovorite na ovaj komentar
    • recenzent
      recenzent 16 kolovoza, 2016, 07:09

      Vjerojatno Stjepandić nije imao ni na kraj pameti težinu djela Ericha Fromma ‘STRAST ZA RAZARANJEM’ u kojem stručno i na povijesnim spodobama Hitlera i Staljina dokazuje da je KOPROFILIJA PUKI SINDROM LATENTNE nekrofilije i da jedno uvjetuje ili proizlazi iz drugoga. Sva ova saga o ‘divljims vinjama popkazuje na primjenjivost filozofije E.Fromma na jugomarxizam u optici Srba koji su snimili i onaj nekrofilski film ‘Će bide skoro propast svijeta’ u kojemu je i Boris Dvornik bio -dvojnik Rade Šerbedžije u miješanju djubra i pameti SKOJevaca. Uskoro će visoki stručnjaci početi s analizom totalitarnih režima posebice na Balkanu da se dokaže prizemna niskost kulture UDBaša koju je okotila ona Bulatovićeva ‘Krmača Jozefina’ naučnih radnika ‘sa četiri prsta’. U tim trakavicama ni pisci ni glumci nisdu proizvodjači virtuelnog nego li ždanovski preslikači stvarnog u carstvu JBT.

      Odgovorite na ovaj komentar
  3. Kafu mi dragi ispeci...
    #3 Kafu mi dragi ispeci... 4 kolovoza, 2016, 05:16

    Ja ću doći prije noći da ga konabaru surduknem

    Odgovorite na ovaj komentar
  4. Jaran
    #4 Jaran 4 kolovoza, 2016, 05:13

    Dolazim u Rasno na teferić i kahfu. Ja pijem gorku,a pit će je i oni koji je budu pekli, nanu im nabijem

    Odgovorite na ovaj komentar
  5. Ajmo u Rasno
    #5 Ajmo u Rasno 4 kolovoza, 2016, 05:10

    Pozivam moje jarane da sutra u podne dođu u Rasno na kahfu, pa da malo proteferićimo s tim konabarima, da im malo pokažemo i naš bonton. Nemojte doći prazni ruku.
    Valja nama konabare beslemat!

    Odgovorite na ovaj komentar
  6. Za anonimno
    #6 Za anonimno 4 kolovoza, 2016, 05:06

    Ti nisi normalan. Čovjek pričao ćenifi i zlolstavljanju,a ti udario o Didigu.Ma ko jebe Dodiga i njegovu čeničku guberniju nastalu na zločinu.

    Odgovorite na ovaj komentar
  7. Zenga
    #7 Zenga 4 kolovoza, 2016, 05:04

    Nemoj ti meni govorit da sam pretjerao. Oni su pretjerali dotle da to graniči sa zločinom. Nu, tjerat gosta da liže u ćenifi neku dasku. Ma bolan bio, jebo bi ja njima mater

    Odgovorite na ovaj komentar
  8. Polako
    #8 Polako 4 kolovoza, 2016, 05:01

    Nemoj pretjerivat. Deški rade svoj posao u tom kafiću i vidi se kako osu “lijepo” odgojeni. Da se to dogodilo u Njemačkoj istog bi časa letjeli na ulicu. U nekim zemljama gost je svetinja. Kod nas gosta matretiraju

    Odgovorite na ovaj komentar
    • Kkk111
      Kkk111 18 rujna, 2017, 15:03

      Ne, upravo krivo. U Njemačkoj je radnik svetinja i gospodin kao i gosti. Kod nas su gosti obicne seljaci ne koje su se spustili sa brda, a konobari moraju cistit govna za tim kulturnim gostima. A piscu teksta bi porucio da ne dolazi vise u kafiće srat nego da to obavlja doma. Bas me zanima dali i doma ostavlja govna za sobom

      Odgovorite na ovaj komentar
  9. zenga
    #9 zenga 4 kolovoza, 2016, 04:59

    Treba ih upucat ko zadnje smeće

    Odgovorite na ovaj komentar
  10. Čitač
    #10 Čitač 4 kolovoza, 2016, 04:59

    Čitajući to što se dogodilo gostu u kafiću je teško povjerovati. A vjerujem da pisac ne laže. Ako je tomu tako, onda te konabare treba dobro izdegenečit i poslat u pizdu materinu

    Odgovorite na ovaj komentar
  11. Anonimno
    #11 Anonimno 4 kolovoza, 2016, 04:49

    LOGIKU ZAKONA NADAHNJUJE ISTINA

    Složena je i dosadno duga serija provokacija Milorada Dodika u stvarnosti KBC Bosne i podsjeća na brbljanje pijanice u konvalescentnoj Bosni koji se je tu doklatario iz susjedne Balkanske krčme.

    No da bi itko tko o tim solilokvijima bio pravilno informiran, ovdje treba izjaviti slijedeće: teško bi bilo upriličiti Proces Miloradu Dodiku za klevete naroda i uvrede dužnosnika na temelju jedne jedinstvene Optužnice, ali proces Milorada Dodika zbog pljačke bosanske narodne imovine je neminovan.

    Nek sad shvati šta se je dogodilo Crnogorcu Fahrudinu Radončići i zašto je onako nenadano pao ‘s konja na magarca’ i porazbijao na cijeloj vertikali pada sve iluzije onih koji su – pljujući npr. na gosp. Rafy Gregorianija – ostali nedodirnuti, svezani za pravni lanac pred svojom štenarom.

    Bosna je Bosnom postala .
    Bosna je Bosnom – ostala!

    Odgovorite na ovaj komentar

<