Valja biti strpljiv, pa spomenik bl. Stepincu (privremeno) postaviti na crkvenoj parceli. Pred katedralom Uzvišenja sv. Križa ili nasred sjeverne parkovske površine najstarijega negdašnjega gradskoga groblja. Za četiri godine, naime, past će i protuhrvatska vlast i čudovišne zabrane, past će i neprikladna imena ulica i trgova. Mnogo toga, pa će brončani lik sveca mučenika ipak dospjeti na slobodan prostor ispred Biskupijskoga ordinarijata, gdje su od početka 20. stoljeća stajali spomenici vojnika hrvatske oružane sile,domobranstva, i srbijanskoga kralja Petra, pa i bogohulnih komunističkih partizana. Ali, nije samo Trg bana Jelačića zabranjena zona za spomenik mučeniku bl. Stepincu
Napisao: Josip Frković
U zapadnoeuropskoj demokratskoj praksi svakako je skandalozno odbijanje gradske uprave da Sisačkoj biskupiji (staroj dva i pol milenija – nap.a.) izda lokacijsku dopusnicu za postavljanje statue budućega sveca, bl. kardinala Alojzija Stepinca, na tužno praznom Trgu bana Jelačića. Na obali Kupe što povremeno služi gostovanjima luna-parkove, autodroma i slične priredbe, ipak nije previše tragično. Bar ne onoliko koliko je šokantno i – zbog apsolutne vjerničke katoličke većine grada od početaka kršćanstva na ovim prostorima i sv. Kvirina – srcu primili sisački biskup mons. Vlado Košić, odnosno generalni vikar mons. Marko Cvitkušić ili pak biskupijski ekonom mons. Zdravko Novak. Jer, državu smo strpljivo, u stalnoj borbi, očekivali od stoljeća sedmoga i dobili je u osloboditeljskom Domovinskom ratu krvlju bar 30 tisuća poginulih branitelja i civila. Borili se za krst časni i slobodu zlatnu. Kao jedna od najstarijih nacija na Starom kontinentu uljuđenosti, tolerancije i kulture, priključismo se potom Europskoj Uniji. Bilo je to, držim, u krivom trenutku, kad smo, zahvaljujući opredjeljenju za demokraciju, kao rezultat izbora i htijenja u vrh vlasti dobili komuniste i njihove potomke, mentalne komuniste, pa i predvodnike detuđmanizacije koji su veleizdajom zadobili trgovačko povjerenje Zapada i naklonost našega biračkoga puka. Bilo je to 2000., dolaskom kontroverznoga glumca vicmahera Mesića u desetljetnu predsjedničku fotelju, potom dolaskom izvornoga komunista iz udbaškoga okrilja Josipovića, pronalazača ustaških zmija u izraelskom Knesetu, te bivših premijera Račana, Sanadera, v.d. Kosor i Oreškovića..
Mogli su srbijanski kralj Petar i partizani…
I u takvim, negativnim okolnostima svekolike prolaznosti, valja biti strpljiv, pa spomenik bl. Stepincu (privremeno) postaviti na crkvenoj parceli. Pred katedralom Uzvišenja sv. Križa ili nasred sjeverne parkovske površine najstarijega negdašnjega gradskoga groblja. Za četiri godine, naime, past će i protuhrvatska vlast i čudovišne zabrane, past će i neprikladna imena ulica i trgova. Mnogo toga, pa će brončani lik sveca mučenika ipak dospjeti na slobodan prostor ispred Biskupijskoga ordinarijata, gdje su od početka 20. stoljeća stajali spomenici vojnika hrvatske oružane sile,domobranstva, i srbijanskoga kralja Petra, pa i bogohulnih komunističkih partizana. Ali, nije samo Trg bana Jelačića zabranjena zona za spomenik mučeniku bl. Stepincu. Na zahtjev za dodjelu lokacijske dopusnice „Križa istine“ u šumi Lasinji od 24. srpnja, odbijajuću odluku proslijedio je 8. studenoga Ogranku „Hrvatskoga domobrana“ i županijskom povjerenstvu privremeni pročelnik Gradskoga upravnoga odjela prostornoga uređenja i zaštite okoliša mag.ing. arch. Tomislav Dumančić. Ne znamo radi li se o još jednom partijskom uhljebu koji podvlači „obilaskom terena za korištenje lokacije Capraška-Hebrangova nismo suglasni s vašim zahtjevom…“ Kao da je parcela vlasništvo CK SKH. Na lokalnim lipanjskim izborima, pak, 2013. u Sisku su nakon duga i nestrpljiva čekanja na vlast došli tzv. socijaldemokrati, SDP-ovi kukurikavci i šareno koalicijsko društvo. Istina, najviše im je pri tome pomogao dugoprsti domoljub dr. Ivo Sanader. Kako su stari sisački „crvendaći“ mahom raspršeni, Gradski odbor SDP-a i njegova dvostruka čelnica počeli su odmah okupljati ateiste, komunistički nastrojenu mladež i crvene manjince. Oni su i danas, nakon brojnih neopravdanih otkaza ugovora o radu dotadašnjim službenicima Hrvatima, prisutni u gradskoj upravi i vodstvima gradskih tvrtki, u članstvu upravnih vijeća i nadzornih odbora, na ključnim direktorskim mjestima.
Kapela u Madžarima i Božić u gradu
Ne spominjući imena – bez obzira što je načelnica grada to odlučno odbacivala 6. listopada uz prijetnje kaznenim prijavama i Hrvate s faklultetskim diplomama slala u groblja slonova – sjetimo se samo najnovije kombinatorike i tko je na čelu groblja „Viktorovca“, „Sisačkoga vodovoda“, Gradske tržnice „Sisak“, a od starijih čelnika u razvojnoj službi grada, Turističkoj zajednici, GOS-u itd. U pravilu, manjinski Srbi u zaštiti njena imena i djela imaju prednost i u najnovijem vodstvu gradskoga SDP-a. Sjetimo se samo kolovoških priprema za dodjelu Plakete „Marijan Celjak – junak obrane Siska“, uoči Dana branitelja, kad su – voljom prve građanke drugarice – zaobiđena trojica desničara, generala HV-a i MUP-a. Priznanja su, dakako, dobili miljenici žene koja voli lujevsku „ ‘L etuit se mua“ i koja se teško shvatljivom revolucionarnošću ne predaje. Ista ona koja je 6. listopada, uz naglaske o dječjem konclogoru NDH 1942., namjesto prihvatilišta Crvenoga križa, dio gradskih vijećnika u izjavi „Srbobranu“ nazvala filofašistima. A četiri mjeseca ranije, u Brezovici, naše državljane, one koji nisu bili po ukusu kompartije, prozvala je fašistima, dobivši medijsku preporuku za psihijatrijsko vještačenje.Budući da je širokoj javnosti obznanjena informacija o uzaludnom pokušaju Oca biskupa sisačkoga da dobije privolu za podizanje spomenika kardinalu mučeniku Stepincu pred nekadašnjom palačom Kaptola, ne zaboravimo ni to da je rigidna komesarica i gradska dužnosnica, donekle omekšana, 10. studenoga iznebuha posjetila Mjesni odbor Madžara. Dan prije blagdana sv. Martina biskupa, obećavši da s početnih 50.000 kuna iz gradskoga proračuna još ove godine otpočnu obnovu u ratu srušene kapele vinskoga sveca. Čudo nad čudima! – rekoše neki katolički vjernici, najavljujući kako u znak prosvjeda neće nazočiti paljenju prve adventske svijeće i priredbama partijsko- kirvajske manifestacije „Božića u gradu“.U znak dobre volje, valjda, svemoćna sisačka organizatorica „Božića u gradu“ pozvala je vlasnike montažnoga klizališta i divovsku dizalicu „Cvetnića“. Zato je jučer i otpočeto postavljanje elemenata piste pred povijesnom zgradom Velikoga Kaptola i sjedišta Sisačke biskupije. T
