KOLUMNA METAMUZIKA KOLUMNE

U SPOMEN NA MAESTRA SAŠU BRITVIĆA

20. prosinca, 2018.

Piše: Igor Koruga

U spomen na uglednog hrvatskog dirigenta Sašu Britvića (1965-2015) u nedjelju se, 16. prosinca od 20 sati, u HGZ-u upriličila koncertna izvedba grandiozne Mise u h-molu, BWV 232, Johanna Sebastiana Bacha (1685-1750). Opsežno vokalnoinstrumentalno djelo koje je nastajalo tridesetak godina a koje se, unatoč svim dokazima o Bachovoj suvremenosti, protegnulo unutar dvadeset i sedam vrlo strogih i konzervativno osmišljenih stavaka protumačili su članovi Britvićevog Hrvatskog baroknog ansambla (HRBE), pjevači varaždinskog Zbora Chorus Angelicus, solisti – Ivana Lazar (sopran I), Marta Schwaiger (sopran II), Sonja Runje (alt), Hugo Hymas (tenor), David Greco (bas), te zborovođa Angelicusa i dirigent, Anđelko Igrec (1968). Neke stilske odrednice, poput stille antico kasnorenesansnih venecijanskih majstora crkvene glazbe, Gabrielija, Monteverdija i Uspera (Gratias agimus tibi), pa i Palestrinine rimske škole (Credo) te Corellijeve triosonatne forme (Confiteor), bile su sjajno portretirane, na povijesno autentičan način, u maniri najvećih svjetskih tumača r(enes)an(sn)e glazbe. Vokalni su se solisti, od soprana i kontratenora do alta i basa, izvrsno stapali s kontrapunktski postavljenim glazbenicima na violini (Laudamus te), flauti (Domine Deus), oboi (Qui sedes ad dexteram Patris), rogu (Quoniam tu solus sanctus), fagotu (Et in Spiritum Sanctum), violončelu i orguljama (Benedictus), a sve kako bi razvidjeli osobitu raskoš kasnog i rasnog Bachovog talenta. U nekoliko arija (opet Domine Deus, tijekom kontinuirano rascvjetalog kontrapunkta za flautu uz sopran i tenor) suptilno se postavila instrumentalna dinamika, onako ispod glasa, sa svrhom veće protočnosti, manjka glazbe ¨bez daha¨ i ograničenja brbljavosti obligatnih glazbala. S tako zahtjevnom zadaćom pozadinskog sjenčanja lako se nosila Ana Benić (1980), virtuozna i vrlo muzikalna flautistica HRBE, jedna od onih s poduljim stažom u našem najprestižnijem ansamblu specijaliziranom za izvođenje barokne glazbe kojeg je prije devetnaest godina zamislio i hrabro utemeljio te do svog posljednjeg životnog dana i predvodio maestro Saša Britvić.

Kulminacija u drugom dijelu

Britvića je, čini se, shrvao osjećaj samoće i napuštenosti, bilo mu je preteško i odjednom se prognao u mrak. Ostavio je nesumnjivo dubok umjetnički trag, ali i upražnjeno mjesto; novo vrijeme prirodno je iznjedrilo nove ljude. Među njima se nedvojbeno istaknuo Tomislav Fačini (1975), danas sve cijenjeniji dirigent, skladatelj, pjevač i umjetnički voditelj Zbora Hrvatske radiotelevizije; pravi dakle renesansni čovjek opsjednut glazbom, disciplinom, savršenstvom i utopijom. U nastojanju općeg podizanja (iz)vrsnosti, Zbor je obogatio solistima iz nekadašnjh Antiphonusa, ali i potaknuo na više vježbanja i nastupanja. Ishod se mogao čuti i na ovotjednom koncertu iz ciklusa Sfumato, organiziranom u utorak, 18. prosinca od 20 sati, u HGZ-u. Ondje je uz pomoć Zagrebačkih solista, Monike Cerovčec (sopran), Nikoline Virgej Pintar (mezzosopran), Martine Borse (alt), Stjepana Franetovića (tenor), Marka Fortunata (tenor), Diane Grubišić Ćiković (harfa) i Pavla Mašića (orgulje) pregledno predstavio manje poznati i iznimno dojmljivi Božićni oratorij (Oratorio de Noël) za pet vokalnih solista, četveroglasni mješoviti zbor, gudače, orgulje i harfu, op. 12, francuskog skladatelja Camillea Saint-Saënsa (1835-1921). Poput Bachove h-mol mise, deset je stavaka Oratorija bilo u tradicionalnom, po nekima i u konzervativnom stilu, no jasno i transparentno u proporcijama, suzdržano u ekspresiji, melodijski elegantno te harmonijski produhovljeno i dosjetljivo. Valja napomenuti i to da su Zagrebački solisti briljirali u vještini komornog muziciranja, dok se samostalna harfistica javljala tek u dva stavka: u Benedictus qui venit i u Tecum principium. Uzbudljiva večer ipak je kulminirala u svom drugom dijelu u kojem su bili izneseni maštoviti Fačinijevi aranžmani raznoraznih hrvatskih božićnih pjesama. Fačini se kao skladatelj odlučio na stilske varijacije u skladu s harmonijskim, instrumentacijskim, pa i žanrovskim osobitostima. Pjesme su se, ubr, nedavno našle i na CD izdanju Mir, zlato, tamjan Zbora HRT-a, Tomislava Fačinija i suradnika. T