TUĐMANOVA BISTA NA PANTOVČAKU

TUĐMANOVA BISTA NA PANTOVČAKU

29. svibnja, 2024.

 

Ako govorimo o stvaranju hrvatske države, onda bi se barem u predsjedničkim dvorima trebala  naći neka fotografija i neka Tuđmanova bista, jer on je uistinu bio – prvi kad je trebalo, a takve ličnosti se ne zaboravljaju (osim kod nas).

Dakle, gospodine Milanoviću, vratite Tuđmanovu bistu, ako želite biti vjerodostojan, ako se i dalje želite iskreno klanjati ljudima koji su uz ostalo dali i živote za slobodnu, samostalnu i neovisnu hrvatsku državu

Napisao: Mladen Pavković

Predsjednik RH Zoran Milanović sjetio se da su hrvatski reprezentativci na Svjetskom prvenstvu u nogometu 2022. u Katru,  osvojili brončanu medalju, pa im je ovih dana podijelio i odličja, koja su i te kako zaslužili, prije svega za izniman uspjeh, doprinos sportu i međunarodnom ugledu Republike Hrvatske.

Međutim, u njegovu  dosadašnjem mandatu, svašta smo se nagledali i naslušali.  Okrenuo se gotovo 180 stupnjeva kad su u pitanju hrvatski branitelji, tako da su se neki već počeli i pitati: koji je Milanović pravi, onaj koji je bio na čelu SDP- a ili ovaj današnji? Nekada je više vukao na lijevo, a sada ipak malo više na desno. Nu, teško je zaboraviti da se u vrijeme kad je obnašao dužnost predsjednika Vlade RH istinski borio protiv hrvatskih branitelja, poglavito tijekom njihova prosvjeda ispred Ministarstva hrvatskih branitelja (2014.), kad je podržavao tadašnjeg žalosnog ministra Freda Matića i kad nije reagirao kad su specijalci na Markovu trgu tukli prosvjednike, koji su se spasili bježeći u crkvu..

Povijesne ličnosti

Stoga, ako uistinu cijeni i poštuje hrvatski obrambeni Domovinski rat, u kojem nažalost nije sudjelovao ni kao „kurir Jovica“, ako se klanja utemeljitelju hrvatske države dr. Franji Tuđmanu, onda neka učini još jedan potez koji bi nam „dokazao“ sve to što govori na raznim komemoracijama poginulim i nestalim hrvatskim braniteljima i civilima.

Dakle, neka se ispriča i neka vrati na Pantovčak biste koje je uklonio: Ante Starčevića, Stjepana Radića, Alojzija Stepinca, Ivana Mažuranića, a poglavito prvog hrvatskog predsjednika i utemeljitelja hrvatske države Franje Tuđmana!

Ne znamo što su mu smetale te biste, što je njihovim uklanjanjem želio poručiti, osim da te velike i značajne hrvatske povijesne ličnosti možebitno marginalizira i podcijeni!?

Istina, kad je učinio ovaj neshvatljiv potez, pomalo smo se i bojali da će ubrzo nakon toga vratiti biste i slike druga Tita, ali – to se ipak nije dogodilo. Nema Tita, ali nema ni Tuđmana!

Nu, ako govorimo o stvaranju hrvatske države, onda bi se barem u predsjedničkim dvorima trebala  naći neka fotografija i neka Tuđmanova bista, jer on je uistinu bio – prvi kad je trebalo, a takve ličnosti se ne zaboravljaju (osim kod nas).

Dakle, gospodine Milanoviću, vratite Tuđmanovu bistu, ako želite biti vjerodostojan, ako se i dalje želite iskreno klanjati ljudima koji su uz ostalo dali i živote za slobodnu, samostalnu i neovisnu hrvatsku državu, tim prije što stranica suvremene hrvatske povijesti obično počinje od prvoga, a to je ipak bio (i ostao) dr. Franjo Tuđman!

Rade opet na Brijunima

Opet Šerbedžija! I ovog će ljeta, 24-put, (sic!), uživati na Brijunima, jednom od najljepših otoka na Jadranskom moru. Naime, nakon što se ova obitelj vratila u Hrvatsku, poslije završetka hrvatskog obrambenog Domovinskog rata, pripale su im nezamislive počasti, kao da su bili „narodni heroji“. A kad je trebalo ostati i braniti Hrvatsku od velikosrpske agresije prvo su otišli u Srbiju, zatim u Sloveniju, dok su se na kraju doslovce sakrili od agresije u – Ameriku, gdje je ovaj glumac glumio veliku zvijezdu!.

Međutim, poput većine hrvatskih dramskih umjetnika, Rade je trebao  ostati, tim više što je bio i obvezan braniti  „svoju“ domovinu. Ali, pobjegao je. Kao zadnja kukavica! Je li tako bilo ili nije? Ostale su njegove kolege, ala Sven Lasta, Goran Višnjić, Leon Lučev, Žarko Potočnjak, Božidar Alić, Dragan Despot i niz drugih dramskih umjetnika…Hrvatsku su ostali braniti i hrvatski glazbenici i to na prvim crtama obrane poput Marka Perkovića-Thompsona, Dražena Zečića, Đuke Čaića…

Sve njih i te kako Hrvatska cijeni, iako nisu dobili ni vinograd, a kamoli otok!

Ok. I drugi su bježali, ali… nitko poput „velikog glumca“ i njegove obitelji nije toliko „naplatio“ dezerterstvo. Odmah po povratku, neki, koji su tada bili oko vlasti, ala  Zlatko Vitez, Ljuština  i slični, vrlo su se brzo angažirali i ovom umjetniku i njegovoj obitelji osigurali i „ptičjeg mlijeka“. Rade je na korištenje  dobio i raskošan stan u Rijeci, posao, ali i otok Mali Brijuni, kad mu već nisu mogli izgraditi zgradu za njegovo obiteljsko kazalište.

I tako, godine prolaze, političari dolaze i odlaze, a Rade i njegova obitelj već 24. godine drže u „okupaciji“ ovaj otok, koji inače nije dostupan posjetiteljima, osim na nekoliko sati onima koji tijekom ljeta posjećuju predstave i koncerte koje priređuje Šerbedžijin teatar.

Takvu privilegiju, takvu počast nema ni jedan dramski umjetnik na svijetu, da za malo novaca od države dobije na korištenje – otok, i to ne kakav god!

Čak ni stradalnici hrvatskog obrambenog Domovinskog rata nemaju na Jadranu svoj „kutak“, pa po čemu i zbog čega ga onda ima jedna obitelj koja nema baš nikakve veze sa stvaranjem hrvatske države, odnosno borbom protiv velikosrpskog agresora?

Za ovogodišnju sezonu kazališta Ulysses organizatori su od kraja srpnja do kraja kolovoza najavili bogat program, koji bi slobodno mogli nazvati i „kulturnim bratstvom i jedinstvom“. Prikazivat će se predstave sa Šerbedžijom u glavnoj ulozi, a koje kao redateljica potpisuje njegova supruga Lenka Udovički. Ponovno ćemo moći uživati u već tisuću puta izvedenoj monodrami Zijaha Sokolovića, (na početku rata u BiH otišao (pobjegao) u Austriju!), zatim nekim predstavama beogradskog teatra, a neće izostati ni predstave Bitef teatra i Regionalnog unija teatra. Sezonu će okončati  band iz Virovitice i na kraju već po tradiciji koncert će održati i Rade Šerbedžija, za kojeg ne znaš je li bolje pjeva ili recitira.

Oko 50 sponzora

Nakon povratka u Hrvatsku, Šerbedžija i članovi njegove obitelji, svi od reda nekakvi umjetnici, koji nam se predstavljaju i kao nekakve moralne vertikale,  od države, koju navodno nisu željeli i ne žele dobili su sve. Čak i brodove Hrvatske ratne mornarice, koji su godinama prevozili posjetitelje od Fažane do Brijuna! Rade je, da komedija bude veća, primio i najveće hrvatsko priznanje za kulturu, Nagradu „Vladimir Nazor“, koju recimo mogu  sanjati mnogi i daleko veći dramski umjetnici i glazbenici i likovni umjetnici, od njega, a koji u vrijeme srpsko-crnogorske agresije nisu bili u Americi, već na nekom od bojišta, gdje su mogli izgubiti i glavu.

Inače, ovo je jedini hrvatski (?) teatar koji nema problema sa sponzorima. Zajedno sa Ministarstvom kulture i medija RH ima ih oko – 50! T

Još nema komentara

Uskoči u raspravu

Nema komentara!

Počnite s raspravom.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.

*

code