Jahve zapljušti s neba na Sodomu i Gomoru sumpornim
ognjem i uništi one gradove i svu onu ravnicu…
(Post 19,24-25)
Piše: Saša Radović
Dva ružna i tragična događaja obilježila su početak 2020. godine u Hrvatskoj. To su odgovori premijera Plenkovića zastupnicima Hrvatskog sabora 15. siječnja 2020. pred gledateljima HRT-a. I drugo; trostruko ubojstvo u Splitu i silni revolt građana ne nedjelovanje institucija države, odnosno na cijeli državni aparat.
Plenković nam je 15. siječnja 2020. na 16. sjednici Hrvatskog sabora još jednom ukazao na svoju apsolutnu moć i slobodu da ponašanjem vrijeđa, ne samo saborske zastupnike nego i cijeli hrvatski narod. Na svako pitanje oporbenih zastupnika njegov odgovor je počeo bahatim sarkazmom. Najprije je to bila tirada o osobnostima i po njegovom mišljenju negativnosti onog koji pita po sistemu „ubij glasnika koji donosi lošu vijest”. Zatim je umjesto odgovora na konkretna pitanja naš premijer nastavio sa samohvalama o „postingućima” i „uspjesima” zaboravljajući da je jedino postignuće njegove vlasti – dostizanje posljednjeg mjesta u Europskoj uniji, da smo najzaostaliji i najsiromašniji. Konkretni odgovori su stavljeni u drugi plan ili ih nije ni bilo.
I tako smo na svako pitanje čuli jedinstvene i identične premijerove pohvale samom sebi kao uvredu zdrave pameti hrvatskog korpusa.
Kkk
Drugi ružni i tragični događaj ima dvostruke odrednice. Prije svega to je monstruozan čin; trostruko ubojstvo mladog i vjerojatno mentalno poremećenog Filipa Zavadlova. Zatim je slijedilo pokretanje lavine nezadovoljstva i otpora građana prema kompletnoj hrvatskoj vlasti. Zapravo, najavljen je samo prosvjed protiv pravosuđa u Splitu, no to se čini samo na prvi pogled; nezadovoljstvo je na općem planu. Iz svake pore hrvatskog društva, ne samo u Splitu, probija revolt na kompletnu vlast odnosno na nedjelovanje protiv KKK (čitaj; korupcije, kriminala i kaosa).
Definicija razloga tomu je lako prepoznatljiva. Iz močvare goleme amorfne, prizemne i mizerno plaćene mase vire visoki „cvjetovi” – političari s bezobraznim plećetinama, nuzgrednim primanjima i nebeskim privilegijama koji su direktni proizvođači i zaštitnici KKK ili uopćeno rečeno – proizvođači opće nepravde. Ne treba ići duboko unatrag, sjetimo se samo grupe KKK ministara (Kuščević, Marić, Gabrijela…). Kako može jedan hrvatski građanin ostati miran bez bolova u želucu kad vidi da to društvo sjedi u Hrvatskom saboru sa spomenutom bezobraznom primanjima i imovinama zasluženim po KKK. I još gore od toga – zdravu pamet mislećeg dijela hrvatskog korpusa vrijeđaju isti takvi, njihovom zaštitom i amnestiranjem KKK. Kad k tomu pribrojimo da će ti ministri platiti kaznu od 2000 kuna ili malo više Povjerenstvu za odlučivanje o sukobu interesa – i postati nevini kao djevice od 25 godina, stišćemo šake. Sjetimo se (s gnušanjem!) naše predsjednice Kolinde koja je bez srama pomilovala osobe koje su njoj osobno pogodovale. I tako dalje – 30 godina „slobode, neovisnosti i demokracije” uopćeno rečeno – 30 godina KKK!
Kritična točka
Ako se vratimo u Split ili u zagrebačku sabornicu, jedna jedina rečenica opisuje alarmantno stanje hrvatske današnjice; Premijerovi odgovori u Hrvatskom saboru uz naše bolove u želucu i najavljeni splitski prosvjed „protiv pravosuđa” (čitaj; protiv vlasti!) imaju isti nazivnik – otpor prema sveopćoj nepravdi u Hrvatskoj! Pri tomu su u drugom planu i pitanja zastupnika u Saboru i monstruozni rafali AK 47 (kalašnjikova) splitskog mladića.
Kako riješiti evidentnu nepravdu na hrvatskom tlu gdje su duboko urasli korijeni zla? Stigli smo sasvim blizu gore spomenute lavine; može biti dovoljna samo jedna bačena gruda nekog neodgovornog skijaša i tone snijega poletjet će s vrha planine odnoseći sve pred sobom.
Još uvijek nije došlo do kritične točke s koje više nema povratka, ali ta točka „nije daleko”. Hrvatska drhti od bijesa, može se dogoditi da još jedna uvreda zdrave pameti ili revolverski pucanj pri proslavi neke veselice pokrenu ono nezaustavljivo.
Ima li demokratskih rješenja uklanjanja vlasti koju narod ne podržava i što je još gore – koju mrzi? Vrlo dobro znamo kako završavaju peticije, referendumi, prijave, pa i kaznene prijave te mirni prosvjedi. Uvijek je to pogodak – u ništa! Kao kad alkar promaši alku! Ili, prečesto, da ne kažemo uvijek, slično je i s izborima. Evidentno je da u Hrvatskoj namjerno ne valjaju birački spiskovi i da se redovito događaju stotine tisuća lažnih glasača, mrtvih i nepostojećih. Dakle, ni izbori nisu pravedno rješenje!
Jedina, ali slaba utjeha može nam biti što se i drugima događa slično. Protiv Macrona žuti prsluci mjesecima prosvjeduju. Prošli mjesec su francuski žuti prsluci uz radikalne crne blokove krenuli i u nasilje. I opet ništa!
Pa, kako se onda stanovnici Sjeverne Koreje mogu riješiti Kim Jong Una? Ili, kako se hrvatski kolektivni mozak može demokratskim putem riješiti najomraženijeg političara (znamo i tko je to!)? Ili cijele aktualne vlasti „demokratske” Hrvatske koja nam mentalno i fizički pije krv? Danas TV javlja o poskupljenja mlijeka. Vjerojatno uskoro i kruha!
Čini se da je najbolje čekati da nam naš dobro razvijeni KKK dođe do razine Sodome i Gomore. Pa, kad nam Jahve Jahve zapljušti s neba sumpornim ognjem i uništi naše gradove i svu onu ravnicu…, možemo početi od početka.
I zaboraviti promašeni projekt nazvan Republika Hrvatska!
Anno Domini MMXX. T
