AKTUALNI KOMENTAR

PREDSJEDNICA TREBA IMENOVATI POVJERENIKA ZA ISELJENIŠTVO I ORGANIZIRATI BANKET ZA POVRATNIKE

17. listopada, 2015.

Pismo predsjednici Kolindi Grabar – Kitarović

Napisao: Antun Babić

U drugom krugu za predsjedničke izbore za gospođu Kolindu Grabar-Kitarović u pedeset država svijeta na svim kontinentima (od Južne do Sjeverne Amerike, Europe, Azije i Afrike) glasovalo je nešto više od 90% glasača koji su izišli na izbore. To je najbolji pokazatalj koliko su bila velika očekivanja Hrvata izvan Republike Hrvatske da će kao nova predsjednica gospođa Kolinda Grabarović – Kitarović, u okvirima svojih ovlasti, ne samo učiniti sve moguće u zaustavljanju političke, gospodarske i demografske propasti hrvatske države, nego i u poduzimanju prvih institucionalnih (Ured Predsjednice) koraka koji će opravdati veliku nadu koju su u nju polagali Hrvati izvan Hrvatske. Diljem svijeta živi još jedna Hrvatska od četiri milijuna ljudi.

Hrvati u domovini i u svijetu

U ovom izrazito dobronamjernom pismu tj. komentaru, zadržat ću se samo na temi konkretnih odnosa nove predsjednice prema zaustavljanju demografskog nestanka hrvatskog naroda i masovnog iseljavanja mladih i obrazovanih ljudi iz Hrvatske. Nažalost, osim nekoliko retoričkih rečenica na njezinoj, inače veličanstvenoj, inauguraciji i tijekom kratkih razgovora s nekoliko hrvatskih iseljenika u New Yorku, Predsjednica nije, do sada, uspjela poduzeti niti jedan pozitivan insitucionalan korak u boljem povezivanju Republike Hrvatske i Hrvata izvan Domovine.
Potpuno sam upoznat s Ustavnim ovlastima Predsjednice i nije ni ni na kraj pameti od gospođe Kolinde Grabar-Kitarović tražiti da obavlja posao koji je u nadležnosti izvršne vlasti. Nažalost, niti jedna dosadašnja vlast u Hrvatskoj nije ništa pozitivno i učinkovito učinila u smjeru iskorištavanja golemog gospodarskog, demokratskog i upravljačkog potencijala druge i treće generacije hrvatskih iseljenika koji zauzimaju posebno visoke položaje u najrazvijenijim državama svijeta. Međutim, predsjednica države nema (naprimjer) nikakvu izvršnu vlast niti u gospodarstvu, pa ima savjetnika za gospodarstvo. Predsjednica je prije nekoliko tjedana ekspresno imenovala najprije povjerenika, pa onda koordinatora koji ju savjetuju i predstavljaju u svezi emigrantske tj. izbjegličke krize. Osobno u cijelosti pozdravljam tu odluku.
Opravdano imenovanje povjerenika za međunarodne izbjeglice pomalo me je uvjerilo da se moram, kao čovjek koji je punih zadnjih četrdeset godina poduzimao sve što je bilo u mojim mogućnostima da se poboljšaju odnosi između Domovine i Hrvata u svijetu, oglasiti u javnosti glede jednog mojeg dopisa (dolje) predsjednici gospođi Kolindi Grabar – Kitarović, a u kojem sam iznio neke svoje, sasvim umjerene i jednostavno rješive prijedloge, koji bi zasigurno zagrijali srca ljudi koji su se vratili u Hrvatsku iz iseljeništva od 1990. i podigli optimizam drugim Hrvatima i Hrvaticama izvan Domovine koji gaje nadu da će se situacija u Hrvatskoj jednog dana popraviti i da će se promijeniti dosadašnji potpuno ambivalentan ili, još bolje, negativan institucionalni odnos prema hrvatskom iseljeništvu.
Za razliku od demokracije u antičkoj Grčkoj, gdje su vladari morali doći na glavni gradski trg i razgovarati s narodom. Nažalost, u Hrvatskoj, pa i u svijetu sve je manje izravne demokracije i slobode izražavanja. A još je manje mogućnosti da «obični građani» mogu sudjelovati u demokratskom političkom dijalogu u hrvatskoj državu za za čije smo stvaranje platili strašno veliku cijenu.
Gospođo Predsjednice, bivši predsjednik RH Ivo Josipović u cijelosti je ignorirao, čak i mrzio, državotvorne Hrvate i Hrvatice u svijetu. Molim Vas učinite nešto da se ta nepravda i potpuno pogrešna politika konačno ispravi.
Pismo tj. prijedloge poslao sam predsjednici RH još 15. ožujka 2015. godine i to preko njezina dva posebno bliska i povjerljiva suradnika. Bit ću strašno zabrinut ako to pismo nije došlo do Predsjednice. Ako je pak došlo, onda ću morati još dubolje promisliti o mogućim razlozima zašto nije barem jednom svojem savjetniku dala naputak da mi odgovori – negativno ili pozitivno, na taj moj dopis, kao što je vrlo korektno učinila kad sam joj pisao o jednoj političkoj temi.
Dolje je moj originalan dopis, napisan 15. ožujka 2015. godine. Pozivan povratnike u Hrvatsku i Hrvate izvan Republike Hrvatske da se aktivno uključe u raspravu na ovu temu odnosa Domovine prema Hrvatima i Hrvaticama u svijetu.

Prijedlozi za politiku i projekte Predsjednice RH prema Hrvatima izvan Republike Hrvatske

1. Vrlo pozitivna retorika i ohrabrujući javni nastupi predsjednice RH Kolinde Grabar-Kitarović prema hrvatskom iseljeništvu polako će gubiti svoj sjaj i pozitivne učinke u iseljeništvu, ako u iduća dva do tri mjeseca Predsjednica ne najavi i neke konkretne projekte, makar ti projekti bili i manjeg značenja od onoga koji Hrvati izvan Domovine u ovom trenutku očekuju.

2. Imajući to u vidu, predlažem slijedeće vrlo lagano ostvarive ali i pozitivne korake koji će naići na veliki odjek u iseljeništvu, neće previše iritirati protivnike hrvatskog iseljeništva u Hrvatskoj, a vrlo malo će koštati:

3. Za kontinuirano održavanje kontakta s Hrvatima izvan Hrvatske, njihovim brojnim društvima i organizacijama i za brzo pismeno reagiranje Predsjednice na veliki broj dopisa i upita koji će biti upućivani Predsjednici, Predsjednica bi trebala imenovati koordinatora ili osobu za vezu s iseljeništvom (the Croatian diaspora liaison officer). Taj naziv se koristi u svijetu, te za razliku od titule «savjetnik», ne izaziva veliku ljubomoru među ljudima koji reflektiraju na takavo mjesto. Predlažem da to bude vrlo iskusna osoba, po mogućnosti s određenim diplomatskim i značajnim domovinskim i iseljeničkim iskustvom. Odmah želim istaknuti da to ne govorim zato što su moja iskustva slična. Spreman sam razgovarati i ponuditi prijedloge o mogućim kandidatima.

4. S vremenom bilo bi dobro osnovati i Savijet za dijasporu u kojem bi bili povratnici iz iseljeništva i osobe iz iseljeništva.

5. Predlažem da Predsjednica, ako joj to njezine obaveze dozvoljavaju, u idućih mjesec dana, primi desetak, a može i više, hrvatskih iseljenika povratnika u Hrvatsku od 1990. godine do danas, koji su ostali u Hrvatskoj i dali svoj doprinos u stvaranju samostalne i demokratske hrvatske države u znanosti, diplomaciji, gospodarstvu, športu itd. To bi dobilo veliku medijsku pozornost u Hrvatskoj i iseljeništvu i pokazalo bi Hrvatima izvan Republike Hrvatske da se Predsjednica neće prema hrvatskom iseljeništvu i povratnicima ponašati nedosljedno kao bivši političari u Hrvatskoj od 2000-te do danas.

6. a koji će organizirati Ured Predsjednice. Na banket bi bili pozvani povratnici iz iseljeništva koji stalno žive u Hrvatskoj, od poslovnih ljudi, intelektualaca, liječnika, sportaša, studenata, državnih službenika, umirovljenika itd. Svi oni bili bi više nego spremni platiti i po 100 eura za ulaznicu za jedan takav banket. To bi izazvalo još veću medijsku pozornost na činjenicu da se u Hrvatsku već vratio značajan broj uspješnih Hrvata iz iseljeništva, koji su ostali u Hrvatskoj i koji nemaju namjeru otići iz Hrvatske. Tako nešto nije organizirano u Hrvatskoj od 1990. godine. Budući da imam jako puno iskustava u organiziranju takvih banketa, osobno sam spreman volonterski prihvatiti organizaciju tog važnog događaja. Za financijsko pokriće tog banketa moguće je dobiti sponzore među povratnicima iz iseljeništva te u iseljeništvu.

7. Predlažem da Predsjednica najavi kako će čisti prihod od tog banketa biti korišten za Fundaciju predsjednice Republike Hrvatske za financiranje učenja hrvatskog jezika u Hrvatskoj djece Hrvatica i Hrvata iz svih krajeva svijeta. To bi trebao biti posebna Fondacija, po uzoru na slične fundacije u svijetu. Ured Predsjednika bi nadzirao tu fondaciju. To bi naišlo na vrlo velik i pozitivan odjek među hrvatskim iseljenicima, kako među mladima, tako i među roditeljima djece iseljenika.

8. Posebno značenje privlačenja djece iseljenika za učenje hrvatskog jezika u Hrvatskoj koje financira Fundacija Predsjednice je u tome što slabo poznavanje hrvatkog jezika predstavlja jednu od najvećih prepreka za stalan povratak potomaka djece hrvatskih iseljenika u Hrvatsku. Osim toga, značajan broj roditelja, prve generacije, rado bi se vratio u Hrvatsku kad bi njihova djeca pristala doći živjeti i raditi u Hrvatskoj. Već sada ima primjera da su djeca došla sama u Hrvatsku, zaljubila se u zemlju svojih roditelja i ostali živjeti u Hrvatskoj.

9. Na banketu Predsjednica bi mogla iznijeti svoj cjelovit program prema iseljeništvu, do slijedećih parlamentarnih izbora i dugoročno. U tom govoru Predsjednica bi se trebala izjasniti da će podržati stvaranje Ministarstva povratka i usljeništva sa značajnim ovlastima, bez obzira koja politička opcija dođe na vlast nakon slijedećih izbora.

Mislim da je tih nekoliko prijedloga i točaka dovoljno za početnu raspravu i razmišljanje oko tog važnog pitanja.
U međuvremenu, ja sam spreman prirediti materijal o odnosima drugih zemalja koje imaju velike dijaspore i koje su prihvatile programe i politike prema njihovom iseljeništvu koje su značajno osnažile odnose tih zemalja s njihovim dijasporama, a krajnja korist se, uz financijsku i materijalnu dobit, manifestirala u osjetljivom gospodarskom rastu i razvoju tih zemalja, te drugim beneficijama, kao što su prijenos upravljačkog znanja iz uspješnih demokratskih i razvijenih država, te puno boljem i pozitivnijem imidžu iseljeničkih zemalja.T