EKSKLUZIVNO GLAVNE TEME

PATRIJARH HRVATSKE PRAVOSLAVNE CRKVE ZBOG KLEVETE TUŽI POPA KALIMANDU IZ GLINE

29. kolovoza, 2020.

I dok Gerasimov “saslužujući” Goran Kalamanda vjerojatno uživa u svom politikantski sročenom priopćenju i obračunu s “konkurentskim” episkopom HPC-a o. Aleksandrom, koji će panihidu 1. rujna držati i za zločinački ubijene ruske novinare u Panjanima (Hrvatska Kostajnica) godine 1991., iz arhiepiskopove zagrebačke rezidencije šutnja, nema reagiranja na glinske događaje i “razobličavanje” bugarskoga pravoslavnog svećenika na duhovnoj službi za 17.000 tako izjašnjenih hrvatskih pravoslavaca

Napisao: Stipe Lelas

Osjetivši se ugroženim od panihide vrhovnoga poglavara osam godina nepriznate i neregistrirane Hrvatske pravoslavne crkve o. Aleksandra Ivanova na svečanosti Dana oslobođenja Gline, iza “Oluje” 1995. tragično stradaloga ukrajinskoga vojnika UN-a Oleksandra Poltave od podmukle rasprskavajuće odskočne mine otjeranih srpskih terorista i uzurpatora Banovine, hrvatskoj se javnosti, suglasnošću Gerasima (Popovića), porijeklom s Kosova, priopćenjem oglasio  paroh glinski Goran Kalamanda. Mimo svih međuvjerskih kršćanskih uzusa o odnosima nižerangiranih svećenika s biskupima/episkopima, mladi se prezbiter tada još na trenutnom odmoru klevetom ustremio protiv osobe Bugarina o. Aleksandra Ivanova. Sve u vidu proglasa “vascelom srpstvu”: Zamislite, nitko ispred pravoslavne crkve nije bio prisutan spomenutom događaju! Nitko, jer jedino je srpska prava crkva. A onda udbaškom rafalnom difamacijom:

“Istine radi, osoba koja je tog dana ličila na pravoslavnog svećenika (iz dostupnih nam fotografija), samozvani je i lažni tzv “episkop” isto tzv i nepostojeće hrvatske pravoslavne crkve. Inače, osoba o kojoj je riječ nekada je bila svećenik u Bugarskoj pravoslavnoj crkvi, no od iste je raščinjen (oduzet mu je čin svećenika ) i vraćen u red laika.

Glinski miljenik vladike Gerasima (Popovića)

Prema tome, dakle jedini i istiniti i od cijele vaseljene priznati pravoslavni  svećenik u Glini sam ja, vaš, prezviter Goran Kalamanda“.

I dok se mladi i obrazovani srpski pravoslavni pop u Glini onim što je potpisao ne može baš pohvaliti poznavanjem standardnoga materinskoga jezika, lako je iz praznovanja blagdana sv. Petra i Pavla 12. srpnja u manastirskome, temeljito obnovljenom hramu Donjega Budačkoga, lako zaključiti da Kalamanda, obnovitelj polustoljetnom vlagom uništena parohijskoga doma kraj crkve Roždestva Presvete Bogorodice u glinskoj Hrvatskoj ulici, kao i njegov prvi poratni glinski prethodnik Radoslav Anđelić, spadaju među odabrane svećenike i miljenike Gerasimove. Banovinsko-kordunske srpske popove i velikodostojnike Irinejevih svetosavskih i četničkih jastrebova koji su uvjerenja da još uvijek traju njihova jugo-kraljevina ujedinitelja srpskoga pravoslavlja Aleksandra Karađorđevića ili pak država komunističkoga Staljinova ratno-poratnoga mega-zločinca JBT-a. U potrazi za životopisnim podacima vladike Gerasima Zorana (Popovića, 1972.), na službenim internetskim stanicama Gornjokrlovačke eparhije stoji da je završio bogosloviju u manastiru Krki, a potom i moskovsku Duhovnu akademiju. U čin đakona rukopoložen je 1991., a u čin jeromonaha rukopoložio mitropolit zagrebačko – ljubljanski i cijele Italije Jovan (Pavlović) 1998. Vladika Jovan po završetku Domovinskoga rata i pobjede HV-a, vratio se podvijena repa iz “bežanije” u gubitničkoj Srbiji.

 Bivši iguman manastira Krke druguje s Dodikom

Bio je to poznati protuhrvatski ratni huškač i progonitelj raščinjena sisačkoga paroha o. Petra Oluića, koji je ondje uspješno službovao od 1971. i pred ratnu agresiju tzv. srboslavije odbijao poslušnost pri širenju laži o ugroženosti srpstva. Gerasim (Popović) je 1998., iza rukopoloženja, postao i igumanom manastira Krke, gdje je oko sebe u obnovi duhovnosti i zdanja manastira okupio mlado bratstvo. Šest godina poslije, u manastiru Gomirja igumansko rukopoloženje Gerasimovo izvršio je ishlapjeli patrijarh srpski Pavle. Na kraju, natuknica o internetskoj eparhijskoj stranici, gdje se uz ostale podatke može zamijetiti logo “Jadovno 1941.”, civilne udruge “antifašista”, poznati simbol srpskih štovatelja uspomene na velebitska fantomska stradanja sunarodnjaka od NDH u Drugom svjetskom ratu. Kako vladika Gerasim surađuje i s militantnim i nacionalističkim srpskim bh “državnikom” Miloradom Dodikom ( zovu ga i Brulom i Laktašenkom – nap.a.), nije teško zaključiti da je banjalučka središnjica “Jadovna 1941.” Dobrile Kukolj i čelnika Dušana Bastašića financijski potpomogla temeljitu obnovu pravoslavnoga hrama u Donjem Budačkom. Ondje je, uostalom, Milorad Dodik, bez osobnoga osiguranja, s vladikom 2018. slavio i sv. Trifuna.

Aleksandrova panihida za ubijene ruske novinare  

I dok Gerasimov “saslužujući” Goran Kalamanda vjerojatno uživa u svom politikantski sročenom priopćenju i obračunu s “konkurentskim” episkopom HPC-a o. Aleksandrom, koji će panihidu 1. rujna držati i za zločinački ubijene ruske novinare u Panjanima (Hrvatska Kostajnica) godine 1991., iz arhiepiskopove zagrebačke rezidencije šutnja, nema reagiranja na glinske događaje i “razobličavanje” bugarskoga pravoslavnog svećenika na duhovnoj službi za 17.000 tako izjašnjenih hrvatskih pravoslavaca. Ne želeći kršiti stoljećima vrijedeća pravila o izbjegavanju javnih polemika nižih s višerangiranima, dobro obaviješteni doznaju da će Goran Kalamanda sve svoje klevetničke tvrdnje, prema procesnim pravilima, morati dokazivati pred jedino mjerodavnim hrvatskim sudom. Navodno odvjetnik HPC-a priprema kaznenu tužbu. I još nešto: bude li osuđen za klevetništvo, platit će i traženu novčanu odštetu časnom i objektivnu čovjeku, vrsnom bugarskom crkvenom povjesničaru i hrvatskom pravoslavnom svećeniku.  T