KOLUMNE KULTURNI ŽIVOT

NOVA KOLUMNA IGORA KORUGE: BRAHMSOVSKI OPIPLJIVI DIRIGENT PAD

21. veljače, 2019.

Piše: Igor Koruga

Vrijedne ljudske misli najčešće su one koje streme prema zaključku i odluci, a koje imaju i stanovitu emocionalnu težinu. U tom smislu, nizovi ljudskih mentalnih procesa najčešće se zbivaju u etapama, poput govora i pjeva, u smjeru iluzije cilja. Jer pravog cilja, kada se malo bolje promisli, zapravo niti nema. S(a)vijest se, dakle, može promatrati kao Sizifova igra obrtanja slika i simbola koja samo ponekad vodi do cjelovitih rješenja i logičnih suglasja. U vokalnom i suglasnom smislu, Sizifove su se igre odvijale i ovoga tjedna u obliku upečatljive umjetničke priče, Uz Dunav, koju je u utorak 19. veljače 2019. od 20 sati u velikoj koncertnoj dvorani Hrvatskog glazbenog zavoda nastojao ispričati mađarski dirigent mlađe generacije, Zoltán Pad (1980), u okviru ciklusa Sfumato Zbora Hrvatske radiotelevizije.

Dunavom inspirirani

Na programu su bila djela De profundis, Jósefa Karaija (1927-2013), Tri moteta, op. 110, Johannesa Brahmsa (1833-1897), Chiaro, Györgyja Orbána (1947), Pater noster, Franza Liszta (1811-1886), O salutaris hostia, Mártona Levente Horvátha (1983), Cantate Domino, Leventea Gyöngyösija (1975), Pet pjesama, op. 104, također Johannesa Brahmsa i Matrai kepek (Slike s Mátre), Zoltána Kodályja (1882-1967). Ovom širokom paletom zvučnih boja i artikulacija bio je počašćen naš najbolji profesionalni zbor, ali i publika kojoj su, uz dva Nijemca, bile predstavljene čak tri generacije mađarskih i rumunjskih skladatelja nakon svima dobro poznatog Zoltána Kodályja. Osim poznatih Brahmsovih moteta, u kojima su skladateljev recitativni stil i antifonalni postupci, po uzoru na venecijansku školu i Heinricha Schütza (1585-1672), bili opisani biranim dirigentskim gestama, vrsno su bile otpjevane i tmurno uglazbljene nostalgične pjesme s (brahmsovski) opipljivim i pesimističnim ozračjem nepovratnosti i prolaznosti života. Dunavom su bila inspirirana i preostala, modernija uglazbljenja tekstova Starog zavjeta, luteranskih korala, Danteovog Raja, stihova Friedricha Rückerta (1788-1866) kao i stihova češke, mađarske i anonimne narodne poezije. Po mnogočemu sudeći, kulminacijom priredbe smatrao se izdašan opis Kodályjevih Slika s Mátre iz 1931. godine u kojima je ugledni skladatelj spojio pet pjesama s planine Mátre na sjeveru Mađarske i na taj način dobio jasan redoslijed i narativnu koncepciju. Postojan pristup pri tumačenju mađarski maestro i predavač zborskog dirigiranja na Institutu Kodály pri budipeštanskoj Akademiji Liszt nije napustio niti tijekom dodatka – tradicijske Večernje pjesme u obradi Zoltána Kodályja.

Lorenzo & Simione

Prestižna tumačenja zbila su se i dan kasnije, u srijedu 20. veljače 2019. od 18 sati, u Glazbenom salonu Arheološkog muzeja u kojem se okupio pozamašan broj iskrenih ljubitelja komorne glazbe radi predstavljanja najnovijeg nosača zvuka Anđelka i Martina Krpana, Lorenzo & Simione (CD 6083800, 2018). Simpatična talijanska imena smislio je češki graditelj violina, Jan Hus Bursik iz Brna, i podario ih Anđelku (1967) i Martinu (1995), odnosno njihovim jedinstvenim glazbalima na kojima su prvi violinisti naših najprestižnijih gudačkih kvarteta (Sebastian i Zagrebačkog), u studijskim uvjetima, nadahnuto i kompetentno ovjekovječili glazbu za dvije violine iz kajdanki Miroslava Šlika (1898-1986), Anđelka Klobučara (1931-2016), Mladena Pozajića (1905-1979), Stanka Horvata (1930-2006), Borisa Papandopula (1906-1991) i Nenada Firšta (1964). Promociju albuma pored ostalih su uveličali i muzikologinja Gordana Krpan, skladatelj Nenad Firšt i predstavnica izdavačke kuće Croatia records Nikolina Mazalin. Gudači su, pak, iz iste obitelji, prije i poslije prigodnih govora pokazali neobičnu sviračku usklađenost kao i prirodnu komunikaciju unutar krhkog i ogoljenog komornog sastava u kojem je svaki uzdah bio bitan, svaka gesta poveznica, a ne element rasapa. T