Kad čujem kakve sve probleme Siščani sjevernih kvartova proživljavaju s poštarima, čini mi se da se dostavljači na žutim motociklima i za upravljačima kombija vozikaju ulicama isključivo iz vlastita zadovoljstva, priča nam 80-godišnja stanovnica Ulice Vatroslava Lisinskoga.
– Dan prije blagdana Velike Gospe, nakon telefonske najave, sačekala sam dolazak meni vrijedne pošiljke iz online trgovine. Mahala sam i pokušavala dozvati vozača kombija “Paket 24” koji se zaustavio pred obiteljskom kućom. Ne primijetivši me, vodio je telefonski razgovor, a potom se ni sama ne znam zašto udaljio prema početku ulice i stambenim zgradama HŽ-a. Otišao je ne obavivši jednu od radnih zadaća i plaćenih usluga. Kako mi je spomenuta pošiljka, zbog prihvatljiva izbora donjeg rublja i povoljne cijene nije smjela promaknuti, nadala sam se da će poštar paket ostaviti u jednom od bližih paket-pretinaca. Recimo, u nedalekom trgovačkom centru “Spara”, ali se to nije obistinilo. Vjerojatno ni vozač kombija ne zna zašto, učinio je to u šest kilometara udaljenu “Pevexu”, u Komunalnoj zoni nadomak Odre Sisačke. Kako sam trenutno u stanju teške pokretljivosti i invaliditeta, nije mi preostalo drugo nego sutradan taksijem otići do paket-pretinca. Dočekao me je lancem osiguran ulaz “Pevexova” dvorišta.
Poslije svega, poželjela sam da se direktor Hrvatske pošte Ivan Čulo i Ministarstvo prometa temeljito pozabave kvalitetom ove uslužne djelatnosti koju građani najdirektnije financiraju, zaključuje Siščanka. (J.F.) T
