KORUGA: OČEVI I SINOVI KRPAN, DETONI I GAŠPAROVIĆ

KORUGA: OČEVI I SINOVI KRPAN, DETONI I GAŠPAROVIĆ

19. studenoga, 2020.
Print Friendly, PDF & Email

 

Odnos između očeva i sinova oduvijek je bio tegoban i sporan. Fenomen zamamne slasti predvodnika, uobličen u svrhu i bit, u pravilu je stvarao poznatu sliku oca u sjeni sina, ili sina u sjeni oca. Shvaćanju života, općenito, rijetko se davalo dovoljno vremena da bi se stavovi potomka u dopadljivoj ljupkosti poklopili sa stavovima njegovog uzora. Bilo je, dapače, i takvih, iznimno prirodnih, uzbudljivih, izazovnih, jezgrovitih i plodonosnih slučajeva. A zauzimanje za moralnost i odgajateljsku odgovornost, posebno po uzoru na stoičku filozofiju i primjer postojanog i mudrog oca, vodilo je samo one najuspješnije prema čestitim ciljevima i veličanju ljudskoga uma. Uspjeh, naime, nikome nije bio zajamčen, jer su mu nasuprot uvijek stajala nesuvisla očekivanja, utjecaji izvana, krivi osjećaji za vrijeme, neodgovornosti, laži, nepovjerenja i slični neprijatelji duševnog mira kao glavnog preduvjeta za postizanje istinske sreće. No, uspjeti se moglo, a može se i danas, u vjerojatno najnezahvalnijem vremenu glede ustrajanja na posve ispravnom odgoju, etici i moralu.

Zlata vrijedan Ivan Krpan

Čovjek bi se, štoviše, nakon istočnoga grijeha trebao, uz pomoć vlastitog razuma i volje, sa sve većom obvezom približavati idealnoj mjeri i skladu; ponajprije proučavajući znanost, umjetnost, ili bilo koji davno ustanovljeni red. Zlata vrijedne primjere svega iz uvoda mogli smo ovih dana vidjeti i čuti na otvorenju ciklusa Cristoforium i ciklusa Pleyel Svetislava Stančića, odnosno na nastupima pijanista Ivana Krpana (1997), sina violinista i sveučilišnog profesora violine Anđelka Krpana (1967) te brata prvog violinista Zagrebačkog kvarteta Martina Krpana (1995), u petak 13. studenog od 20 sati u Hrvatskom državnom arhivu (Pleyel), čembalistice i pijanistice Ive Konjevod (-) u nedjelju 15. studenog od 18 sati u Muzeju za umjetnost i obrt (Cristoforium) te sopranistice Anabele Barić (-), baritona Jurice Jurasića Kapuna (1994) i pijanista Danijela Detonija (1983), sina, pak, pijanista, skladatelja i pisca Dubravka Detonija (1937), u ponedjeljak 16. studenog od 18 sati, također u MUO (Cristoforium). Krpan je, dakle, između ostalog, vjerno predočio vrlo ekscentričnu Bachovu Partitu br. 2 u c-molu, BWV 826, tehnički prezahtjevnu u smislu traženja uporišta u strogoj, disonantnoj francuskoj uvertiri (Simfonia), u ritmičkim i melodijskim lutanjima (Courante), u glazbenom dvostihu (Rondeau) te u hirovitim skokovima unutar fugalnog karaktera živahne završnice (Capriccio). Mlađi sin iz umjetničke obitelji očarao je baš svakoga i s izvedbom Venecijanske barkarole, op. 58, Blagoja Berse (1873-1934) čija je zvučnost doslovce lebdila nad stolovima Velike arhivske čitaonice. K tome još, vrsno protumačena Schubertova i Lisztova djela, u nastavku, samo su potvrdila neosporan i jednoznačan dojam da se ondje radilo o dobro izbrušenom umjetničkom dijamantu, to jest, da se radilo o svjetskom pijanistu iz uske riznice onih najvećih i najpoznatijih.

U profinjenoj pratnji

Identičnu vrijednost, samo u pratećoj ulozi, pokazao je i Danijel Detoni, i to u dijelu svog nastupa u kojem je, oponašajući (ne)ispisane stihove Paula Heysea (1830-1914) pratio ujednačeno kvalitetne pjevače kroz Talijansku pjesmaricu, sv. 1 i sv 2, Huga Wolfa (1860-1903). Razdragana publika u dodatku je bila nagrađena i predivnim duetom, Bei Männern, welche Liebe fühlen, Pamine i Papagena iz Mozartove opere Čarobna frula, KV 620, odnosno Anabele Barić i Jurice Jurasića Kapuna, dakako, uz neizmjerno ugođenu i profinjenu klavirsku pratnju. Spomena vrijedan bio je i nedjeljni recital Ive Konjevod koja je suviše školski iznijela pojedina djela Gilesa Farnabyja, Jeana-Henryja D’Angleberta, Françoisa Couperina, J. S. Bacha, C. P. E. Bacha, Carlosa de Seixasa i Domenica Scarlattija, predstavivši pritom čembalo Neupert (vjernu kopiju Blancheta) te fortepiano J. Simon (1840), instrumente iz neprocjenjive zbirke glazbala još jednog uspješnog oca, pijanista i sveučilišnog profesora Ljubomira Gašparovića (1951) i njegovog sina, također pijanista, Danijela Gašparovića (1988). T

Još nema komentara

Uskoči u raspravu

Nema komentara!

Počnite s raspravom.

<