Piše: Saša Radović
Zagrebačko gradsko kazalište KOMEDIJA, po komičnim scenama, i uopće po humoru – izgubilo je primat. Prvo mjesto ovom eminentnom teatru, po smiješnim i po malo tragičnim igrokazima oduzela je Dalija Orešković.
Što je to tako snažno i moćno u jednoj, jedinoj osobi da može s prvog mjesta odgurnuti jedan tako respektabilan ansambl afirmiranih umjetnika? No, ta jedna ali vrijedna, lijepa Dalija uz svoje malo Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa ima moćno zaleđe. Na mjesto predsjednice tog Povjerenstva nije, ne daj Bože, došla po vezi kao supruga sina Slavena Letice, čovjeka za sve sisteme, sustave i strukture. Kažu da nije izabrana ni po podobnosti, pa im moramo vjerovati. Iz toga slijedi da je moćno zaleđe predsjednice Dalije jedino njezina rijetko viđena inteligencija, detektivska sposobnost i bolje poznavanje prava od hrvatskog pravosuđa. Dalija je u stanju otvoriti istragu o sukobima interesa, voditi tu istragu, optužiti – i na kraju osuditi zločince koji su gurnuli ruke u pekmez. Jedinstveno i neponovljivo u Svjetskom pravosuđu.
Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa
Da nije istina – bilo bi smješno. Ali, činjenica je da to Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa u drugi plan gura najmoćnije mehanizme države Hrvatske – policiju, DORH, USKOK, PNUSKOK i sve sudove. Elita iliti umreženi koloplet politike i kriminala, maknuo je s mračne scene kriminalnog podzemlja poluge pravne države i uveo Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa. I simpatičnu, atraktivnu Daliju koja kažnjava kriminalce s 2000 tisuće kuna, tri ili petnaest tisuća kuna…
Da bi sve bilo po zakonu, u proceduru je gurnut nacrt i Zakon o sprečavanju sukoba interesa. Taj zaista smiješni zakon svakako je humaniji od Hitlerovih i Pavelićevih rasnih zakona ili od našeg Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća – ali im je po moralnim normama vrlo blizu.
Sa stanovišta pravnih znanosti, bilo bi zgodno da se izum o sukobu interesa unese i u odrednice Rimskog prava kao moderan doprinos. Da se je otkriće osnivanja Povjerenstava za sukob interesa dogodilo stoljeće ranije, ni veliki Al Capone ne bi trunuo na Alkatrazu – nego bi ga neka američka Dalija kaznila s 500 dolara.
Ovih se dana čuje da Kim Jong Un, Sultan Nazarbajev, Aleksandar Lukašenko i još neki napredni državnici također uvode Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa. Kazne su nešto oštrije za političke prijestupnike. U Kazahstanu je uobičajeno kuhanje osuđenika u vodi zamijenjeno efikasnijim metodama.
Hrvatski moralni kolaps
Dok kreditima i ovrhama izmučeni svekoliki hrvatski puk šuti – razvijeni svijet nam se smije.
2015. posebice je prepuna slučajevima sukoba interesa. Samo u prvoj polovici godine Dalija pokreće postupke protiv dvadesetak osoba; ministara, njihovih pomoćnika i drugih državnih dužnosnika koji su istovremeno s obavljanjem dužnosničke funkcije bili članovi Upravnog vijeća Agencije za ugljikovodike, Upravnog vijeća Agencije za investicije i konkurentnost, te Upravnog vijeća Savjetodavne službe. Moćna Dalija uvidom u podatke iz sudskog registra Trgovačkog suda utvrdila je da je Agenciji za investicije i konkurentnost, Agenciji za ugljikovodike i Savjetodavnoj službi kao jedini osnivač upisana Hrvatska.
Bilo bi dosadno nabrajati one manje važne uhljebe, pa spomenimo samo osumnjičene ministre; Branko Grčić, Gordan Maras, Boris Lalovaca, Ivan Vrdoljaka, Anka Mrak-Taritaš, Orsat Miljenić, Berislav Šipuš i Darko Lorencin.
Ti navedeni pametni ministri, a i oni neimenovani uhljebi zbog premalih su plaćica bili prisiljeni gurnuti u džep i nešto sa strane. Imaju kredite i prijete im ovrhe, a nekima i deložacija. Vjerojatno će ministri biti primjerno kažnjeni – što ukorom, što kojom tisućicom kuna (ne, eura!).
Zbog primjera navest ćemo oubičejene Dalijine slučajeve: HDZ-ov zastupnik u Hrvatskom saboru Gordan Jandroković je svoj udio u privatnom poduzeću od oko 55 posto prenio na svoga oca, a prema zakonu upravljačka prava se ne smiju prenositi na rodbinski povezanu osobu. Jandroković je za tu manipulaciju platio tešku kaznu od 6000 kuna. Jandroković nije u nikakvom „sukobu interesa“ – nije trebao platiti ništa Daliji – on je lagao, manipulirao, povrijedio zakon – učinio je kazneno djelo! Tog zastupnika Hrvatskog sabora trebalo je privesti u USKOK, istražiti, kazneno optužiti i osuditi. U sudu a ne u smiješnoj tvorevini, karikaturi hrvatskog morala – Povjerenstvu za odlučivanje o sukobu interesa.
Dalija „istražuje“ ministricu kulture Zlatar Violić zbog imenovanja Kulturnog vijeća za knjigu i nakladništvo koje je nakladniku dvotjednika za kulturu “Zarez”, tvrtki “Druga strana d.o.o.” dodijelilo 600 tisuća kuna. Ministrica kulture u tvrtki “Druga strana d.o.o.“ ima poslovni udio. Dalija će u postupku provjere utvrditi je li odabirom ljudi u to vijeće ministrica mogla pogodovati takvoj odluci.
Ma, jest! Ministrica je za svoj osobni interes varala hrvatski narod i krala naš novac. Nema tu nikakvog „sukoba interesa“ – to je lopovština koju treba istražiti i optužiti DORH, odnosno nadležne inačice.
Najsmješniji je slučaj „sukoba interesa“ za Ivana Jakovčića. Sve što je u svezi s njim može biti samo kriminal – a nikako sukob interesa. Dovoljno je provjeriti Jakovčićevo carstvo i ustanoviti nesrazmjer legalnih primanja i vrijednosti carstva.
Trula Europa
Moralno neodrživ pojam „sukob interesa“ nepoznat je u političkom miljeu razvijenog svijeta. Zgodno je razmotriti uzuse demokratskih sustava; Razvijena Europa zaista zna što je moral i što su korektni kodeksi ponašanja. Naše plagijatore i prepisivače diploma i ostalih dokumenata nitko ne pita za zdravlje. Nasuprot tomu, njemački ministar Karl Theodor Guttenberg, iz Vlade je otišao zbog prepisivanja doktorata. Britanska ministrica Jacqui Smith je dala ostavku, jer je njezin muž na trošak države pogledao dva “pornića”, te zbog prijave lažnog mjesta stanovanja! Švedska ministrica Maria Borelisu svojevoljno je napustila vladu kad se otkrilo da je zaposlila dadilju “na crno”. Za Šveđane je i to varanje države. Kaljanje ugleda se ne oprašta ni u Francuskoj. Ministrica vanjskih poslova podnijela je ostavku kad se saznalo da se s ljetovanja iz Tunisa vratila privatnim avionom tuniskog predsjednika. Što bi rekli Francuzi za našu Vesnu Pusić koja leti „kad joj se svidi i kuda želi“, za Vargine, Jakovinine i ostale preskupe izlete? Na okretanje glave premijera Milanovića od kriminala svojih ministara?
Primjera je mnoštvo, no svi navode na jedno. Republika Hrvatska formalno je u Europi – ali svjetlosnim godinama mjereći – beskrajno daleko od nje. Olovni uteg primitivnog Balkana i novo pečeni kriminalni sustav interesne zajednice SDPHDZ – „opljačkaj Domovinu i svoj narod“ ustrojio je nove norme.
Ozdravljenje hrvatske nacije i uspostava opće priznatih moralnih vertikala vrlo je težak posao. Republika Hrvatska prije svega mora konfiscirati nezakonito stečenu imovinu. No, to će u močvari hrvatskog kriminala biti najteži posao. Prije toga moramo počistiti smeće kao što je Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa, a lijepu Daliju poslati na Zavod za zapošljavanje.
A prije svega moramo zaboraviti hrvatsku šutnju, otvoriti prozor i glasno viknuti: DOSTA!
Anno Domini MMXV./32.T
