Napisao: Saša Radović
Ovih dana pršte vijesti. Afere se smjenjuju kao na traci, imamo obilje kriminala, podlosti, beskrupuloznosti i beskrajnog hedonizma elite. Ne može se reći da imamo nesposobnu vlast – uz kraljevske prihode i beneficije, osigurali su sebi automobile od 700.000 kuna. No, sve vijesti i afere izblijedile su i nestale – prebrisane su mega viješću, tisak, TV i portali objavljuju da Hrvatska dobiva državnog odvjetnika. Čak i tragikomična izjava premijera Milanovića na konvenciji: “Mi vjeru građana i dalje zaslužujemo“– potisnuta je u drugi plan. Pojavilo se prvo svjetlo iz tunela – i to nije jureća lokomotiva. Vijest o čelniku DORH-a donekle zamagljuje zabrinjavajući slijed gafova ministara i ruku u pekmezu vladajuće vrhuške. Možda ipak krene „palac prema gore“. Možda u budućnosti neće samo kriminal biti model otvaranja računa u poreznim oazama?
Posljednjih 12 godina Hrvatska nije imala instituciju koja progoni i optužuje kriminal i korupciju. Ono što se nazivalo DORH-om i „državnim odvjetnikom“ – bolje bi bilo da se u hrvatskoj povijesti nikada nije dogodilo. Jedino što je ta „institucija“ stvorila, to je image Hrvatske – kao zemlje kriminala i korupcije. Od 98% pretvorbene pljačke Domovine, najveće od stoljeća VII. taj, nazovi, „državni odvjetnik“ – nije optužio ni 1%! Ni jednu aferu nije otvorio DORH nego „nesavjesni“ novinari. Tisuće kaznenih prijava i mnoštvo dokaza o zločinima ratnog i pretvorbenog profiterstva „državni odvjetnik“ izrezao je na uske trake, zapalio i pepeo prosuo po Zrinjevcu. DORH je svojim nedjelovanjem učinio da najveći pljačkaši Domovine mirno šeću Hrvatskom bez straha za svoju nezakonito stečenu imovinu. Nikome nije oduzeta ni jedina opljačkana lipa.
NAJVEĆE HRVATSKO ZLO
U svojim objavama nekoliko puta prozvao sam „državnog odvjetnika“ najvećim zlom Republike Hrvatske. Nema sumnje da su sve vlade RH, svi sazivi Hrvatskog sabora, Sanader, prebogati tajkuni i ostali kriminalci učinili ovo što imamo – materijalno i moralno propalu državu. No, „državni odvjetnik“ nanio je najveće zlo Domovini – širom je otvorio vrata Velikoj pljački. Bez progona, bez kazna!
U medijima se danas pojavljuju nepristojni, pogrdni, ali i neistiniti nazivi za „državnog odvjetnika“. Nazivaju ga korumpiranim štakorom, vjernim režimskim psetom svake vlasti i slično… No, to je uvreda za te životinje, štakor nije korumpiran nego hrabar, ne zna za podlost i pošteno se bori za život. Još je gore spominjati psa, pas je veliki prijatelj čovjeka i časna životinja. Pas neće ugristi prijatelja, neće mu zariti zube u vrat. U ovom kontekstu daleko je primjerenije pisati o strvinarima, lešinarima, crvima, podlim hijenama…
Nadležnost vlade RH je predlaganje Saboru glavnog državnog odvjetnika, uz prethodno mišljenje Odbora za pravosuđe. Premijer Zoran Milanović konačno je počeo povlačiti dobre poteze. Iako su – na užas mislećeg dijela nacije SDP-ovi zastupnici sramno podržali „državnog odvjetnika“ u njegovom „selektivnom kaznenom progonu“ – predlaže se pravi državni odvjetnik, ma tko on bio.
TRULO JAJE
Ohrabrujuća je i vijest da to neće biti nitko od sadašnjih zamjenika „državnog odvjetnika“. Čelnik DORH-a najprije se pobrinuo da trajno zatruje tu „instituciju“ pogubnim virusima političke podobnosti, korupcijom i zaštitom bogatog krim miljea. O moralu ili o pravdi smiješno je trošiti slova i papir. Pregolema buljumenta zamjenika i zamjenica „državnog odvjetnika“ zarađivala je svoj kruh nasušni, spomenutim selektivnim kaznenim progonom – uglavnom sitnih dilera, tramvajskih džepara i preprodavača kino karata… Ako je tata tajkun ili član političke elite, sinovi i kćeri imali su popust. Glavne mete bile su politički mrtvaci i zviždači. Za glasnike koji su donosili istinite ali nepodobne vijesti – nije bilo ni popusta ni milosti! U golemom jatu zamjenika i zamjenica „državnog odvjetnika“ najveći dio popunjen je podobnim i vrlo nesposobnim kadrovima (autoru su dostupni dokumenti o totalnoj nestručnosti istih). O nekom popravku DORH-a bez radikalnih poteza teško je govoriti. Trulo jaje ne može se popraviti – treba ga razbiti!
Zamjena „državnog odvjetnika“ pravim državnim odvjetnikom najbolji je potez Kukurikua od prosinca 2011. i anulira veliki dio grešaka vlade RH. Ako ništa drugo pojavljuje se crta poštenja u vladajućoj garnituri. Svaki državni odvjetnik bit će dobar – ne može biti lošiji od najgoreg – dovoljno je malo pravde! Vrijeme razmišljanja o pravdi postaje svjetski model. Januković je pokušao zaustaviti vrijeme i morat će odgovarati za mnogo krvi svog naroda. Zbog nepravde bune se Bosna i Hercegovina, Makedonija, Slovenija, Venezuela… – bit će toga još!
Pri spomenu pojma pravde treba napomenuti da nam je nepoznato ime kandidata, ali znamo što treba biti prva zadaća državnog odvjetnika. To je promptno uhićenje bivšeg „državnog odvjetnika“ i njegovo sprovođenje u Remetinec. Eventualna otpremnina, zahvale ili smjena bez kaznenog progona – kršenje je elementarne pravde!
BETONSKI ZID
Na putu države Hrvatske stoji golemi betonski zid ništa manji od Asuanske brane u Egiptu. Ono malo hrvatskih radnika mora prehraniti preveliki broj umirovljenika, administrativnih parazita i nezaposlenih. Možemo se samo nadati da ćemo izbjeći uzavrele ulice. Ali, prije svake naznake gospodarskog ozdravljenja vlada RH mora izvršiti kapitalni zaokret, najprije u odnosu na svoju aroganciju i hedonizam. Jovanović se ispričao za svoje „lajanje“ o kočiji, ali Milanka za svoju bezobraznu glupost o „minimalcu“ – nije. Trebala bi! Šansa za „palac gore“, iako mala, postoji – samo ako vlada RH pokaže mrvicu razuma.
Možda je čudno da u ovom članku ni jednom nije spomenuto ime „državnog odvjetnika“. Kao dragovoljac od 1991. do 1995. i časnik HV koji je stvarao Hrvatsku – ne mogu ga napisati! Gadi mi se!
Anno Domini MMXIV./XV.
Još nema komentara
Uskoči u raspravuAutor teksta nikako da shvati – kako je kriminal bio ugrađen u hrvatske zakone od 1991. – 1998.
Nakon toga, počelo je “pročišćavanje Zakona”, ali tko je što jamio, po starim zakonima, jamio je, … i na njega se ne odnosti “nemogućnost zastare za pretvorbeno-tranzicijski kriminal” jer je, kad je jamio, “jamio je po tadašnjem zakonu” koji je bio na snazi (“primjer” Pašalića).
Dakle, nema “retroaktivne krivice” – ako si nekada “jamio po zakonu”.
Hrvatska je “tako” postala “remek-djelo pravnog kriminala”.
Preporuka autoru, – iskoristite “to” vrijeme za vedrije sadržaje života.