U prijeraću Staljinove tvorevine “ravnopravnih naroda i narodnosti” bio sve i sva kao povjerenik kadrovskoga rasadnika željezare i autor govora Stevana Končara i Luke Bročila, čak i urednik dječjih novina “Kurir” , minuloga svibnja predstavio se Miloš Kordić i kao pisar sveznajućeg udbaškoga “Veritasa” Save Štrpca. Najprije je detaljno opisao stradanje Komgovinjana u naletu ustaša 1942., a onda se uz istu ilustraciju dohvatio viktimološkoga traktata za područje Dvora. U uvodu trodijelnoga “srpskoga žrtvenika” osobito naglašava vjerodostojnom brojku od 700.000 sunarodnjaka navodno stradalih u Jasenovcu
Napisao: Josip Frković
Dok srbijanski latinični i ćirilični mediji javljaju o pjesničko-prozaističkim promotivnim nastupima nekadašnjeg sisačkog kombinatlije MIiloša Kordića u kragujevačkoj biblioteci “Vuk Karadžić”, politički su analitičari s nestrpljenjem iščekivali objavu odluke naprednjačkoga voj(sko)vode Aleksandra Vučića o budućem sastavu vlade druga(rice) Ane Brnabić.
Iz više opravdanih razloga.
Sisački velikosrbi
Ponajprije s otvorenim pitanjem hoće li neko ministarsko mjesto pripasti Hrvata Tomislava Žigmanova, lidera DSHV-a iz Vojvodine. Srbe pak na Banovini/Baniji i odbjeglice u ratnoj gubitnici majčici Srbiji, živo je zanimalo hoće li se nova sreća nasmiješiti Radomiru Radi Dmitroviću, prijeratnom sisačkom velikosrbinu četniku iz sada već pokojne INA-Rafinerije nafte. Spomenuti Miloš Kordić šogor je Rade Dmitrovića, koji je iza bježanije iz Siska, temeljem velikih zasluga Miloševićevu fašističkom režimu, lažima napravio sjajnu karijeru u listu “Večernje novosti” i kompaniji “Novosti”, da bi potom zbog financijskih mućki bio smijenjen (zamislite!) s pozicije generalnoga direktora. Dotični je u svojim biografijama tvrdio da je polazio klasičnu gimnaziju Hrvatske Kostajnice i da je “od ustaša proglašen vlaškim konzervativcem”. Obojica naturaliziranih Srbijanaca podrijetlom su iz Komogovine kod Hrvatske Kostajnice, u kojoj je tijekom srpske okupacije toga dijela Banovine djelovala četnička baza u kojoj se episkop SPC (srpske poganske crkve) Filaret fotografirao s puškomitraljezom cal. 7,9 mm.
Udbaški „Veritas“
I dok je u prijeraću Staljinove tvorevine “ravnopravnih naroda i narodnosti” bio sve i sva kao povjerenik kadrovskoga rasadnika željezare i autor govora Stevana Končara i Luke Bročila, čak i urednik dječjih novina “Kurir” , minuloga svibnja predstavio se Miloš Kordić i kao pisar sveznajućeg udbaškoga “Veritasa” Save Štrpca. Najprije je detaljno opisao stradanje Komgovinjana u naletu ustaša 1942., a onda se uz istu ilustraciju dohvatio viktimološkoga traktata za područje Dvora. U uvodu trodijelnoga “srpskoga žrtvenika” osobito naglašava vjerodostojnom brojku od 700.000 sunarodnjaka navodno stradalih u Jasenovcu. Genocidom pobijenih 680.000 Hrvata od osmanlijskih poganskih podanika martologa, dakako, istinoljubivi Kordić se ne dotiče. Otkrio je, međutim, da se pri pisanju “rezultata svoga istraživanja” poslužio uratkom “Na stratištima” Đure Ostojića i Andrije Đermanovića (reprint iz 1991. u Dvoru), zborniku naučnih i publicističkih radova. Tako svoje historijske istine “beleži” pjesnik i prozaist Miloš Kordić, koji će u suradnji s “Veritasom” Save Štrpca jednoga dana zacijelo dogurati i do titule akademika… T
Još nema komentara
Uskoči u raspravuNema komentara!
Počnite s raspravom.