GLAVNE TEME PRISJEĆANJE

GVOZDANSKO KAO ALAMO I MASADA

7. siječnja, 2019.

U zadnjem jurišu, 13. siječnja 1578., Turci su hrvatske branitelje pozivali na predaju. Kako im je nestalo hrane i streljiva, nisu se odazivali, nisu više pružali otpor. Napadači su provalivši u kaštel vidjeli da su svi branitelji bili mrtvi. Ferhat beg je bio zadivljen tim prizorom, pa je tražio da se mrtvi branitelji pokopaju uz obred katoličkoga svećenika. Te godine bila je užasna, ciča zima, uz visoke temperaturne minuse, toliko hladna da su stabla pucala od hladnoće…

Napisao: Josip Frković

Uz hodočasnički deseti spomen-pohod vjernika, branitelja i ratnih stradalnika u kovnicu novca Šubića Zrinskih, Gvozdansko, što ga je dolaskom na čelo Sisačke biskupije potaknuo istaknuti katolički svećenik i domoljub, mons. dr. biskup Vlado Košić, u Dvorani sv. Ivana Pavla II. na Trgu bana Jelačića u Sisku, tri dana prije 13. siječnja i 440. obljetnice junačkoga stradanja i smrzavanja tri stotine hrvatskih branitelja u borbi protiv osmanlijskih osvajača hrvatskoga kraljevstva, održat će se promocija drugoga dopunjena izdanja knjige poznatoga istraživača hrvatske povijesti, autora i urednika brojnih monografija Damira Borovčaka „Gvozdansko, hrvatsko velejunaštvo bez svjetskoga uzora“. Slične tribine održat će se i u Zagrebu, dva dana ranije, te u Čakovcu 15. siječnja, a Gvozdanskom u čast 11. siječnja i koncert Puhačkoga orkestra Oružanih snaga RH. U Zagrebu i Sisku o knjizi Damira Borovčaka, urednika i autora sjajne monografije o trgičnom Maclju, na sam nadnevak povijesne bitke u njedrima Zrinske gore, 13. siječnja, u nedavnim ratom teško stradaloj župnoj crkvi sv. Filipa i Jakova održat će se misa zadušnica, koju će uz domaćega prelata mons. Košića, predvoditi bjelovarski biskup mons. Vjekoslav Huzjak. Kod spomenika stradalim mještanima opustošenoga Gvozdanskoga tijekom Drugoga svjetskog i Domovinskoga rata od istih svetosavskih zločinaca, održat će se komemoracija. O ratnim zbivanjima u tom dijelu Banovine prije 77 i 37 godina, govorit će u Zagrebu i Sisku hrvatski branitelji i časnici HV-a Miljenko Bađun i Ivica Matošević, generalni vikar Sisačke biskupije i predsjednik Zaklade za obnovu zrinske crkve mons. Marko Cvitkušić, biskup Košić i autor monografije, Damir Borovčak.

Četnički, oznaški i udbaški ubojice

I dok se rujanskih dana svake godine o Maloj Gospi održavaju hodočašća u rodni gradić bana Nikole Šubića Zrinskoga (rođ. 1508.), Zrin, kojega su preodjeveni partizanski zločinci paljenjem i rušenjem izbrisali s lica zemlje, vatrenim oružjem ubivši i poklavši preko 290 hrvatskih stanovnika „koji nisu htjeli uz komuniste i NOP“, a preživjele preselili u mjesta Pounja, Petrinju i Sisak, te oko Đakova, najljepši spomenik žrtvama tog nečovječnoga događaja u župi bez ijednoga vjernika bit će obnoviteljska gradnja crkve Našašća sv. Križa. Na užasna stradanja 355 Hrvata katolika Pounja, podsjeća od 3. studenoga prošle godine i bijeli „Križ istine“ sisačkoga Ogranka „Hrvatskoga domobrana“, postavljen i blagoslovljen ispred kapele Krista Kralja u Unčanima. Memorijal je to za 355 pogubljenih hrvatskih katolika u sisačko-petrinjskim prijekim partizanskim sudovima, u zarobljeničkim logorima, na križnim putovima partizanskih, oznaških i udbaških likvidatora, u dvorskom gubilištu Krnjaića potoku i na drugim mjestima gdje su razasute kosti naših domoljuba. Prema zbirnim podacima Hrvatskoga martirologija i kazivanju članice te komisije Marine Jukić, 299 je poginulih i nestalih od zločinačke ruke četnika-partizana iz Dvora, Zamlače, Struge, Unčana, Golubovca, Divuše, Kozibroda, Kuljana i Volinje (župa sv. Katarine, Divuša), a 56 iz župe sv. Filipa i Jakova, Gvozdansko, iz Bešlinca, Trgova, Majdana i Zrina. Nije stoga među žrtvama Gvozdanskoga slučajno spomenuto ime Pavla Borića (1910.), katolika koji je kao zarobljeni vojnik NDH preživio Bleiburg 1945., da bi ga Udba likvidirala 1964.u SAD-u. Na blagdan sv. Mihovila 2011. Biskup Košić je u homiliji kazao kako je do Domovinskoga rata Gvozdansko brojilo 147 vjernika, a da je u poraću taj broj osjetno smanjen.

Na samoj granici

I tamošnja se katolička župa poput zrinske spominje 1334. godine. Osobitost je Gvozdanskoga u njegovoj slavnoj prošlosti i obrani od Turaka 1578. Mogli bismo reći da je obrana utvrde prava epopeja, a biskup je među Siščanima čuo da su prvi puta o tom velejunaštvu u Gvozdanskome čuli za usporedbi sa židovskom Masadom Masade ili američkim Alamom. Biskup Košić je nastavio: – Ovo je područje uz rijeku Unu biloje na samoj granici s Osmanlijskim carstvom, kada se ono u 15. stoljeću proširilo na ove naše krajeve padom Bosne 1463. godine, pa porazom na Krbavskom polju 1493., tada je granica uskoro uspostavljenoga Bosanskoga pašaluka išla južno od Une, a Turci su se neprestance zalijetali, želeći zauzeti ove naše krajeve. Stoga su hrvatski velikaši Šubići, graditelji i gospodari Zrina, po njemu prozvani i Zrinski, sagradili i grad Gvozdansko i ovdje utvrdili obranu pred osmanlijskom najezdom. Ferhat beg započeo je opsadu Gvozdanskoga 3. listopada 1577. Utvrda se našla u obruču nakon što su ostali gradovi u okolici već pali u turske ruke. Tri mjeseca trajala je opsada Gvozdanskoga, baš kao i ona četničko-srbijanska opsada Vukovara 1991. Branitelja Gvozdanskoga bilo je tek tri stotine – petnaest na jednoga! I opsada Gvozda i opsada Vukovara (dvadeset na jednoga!) pala je, ali su te bitke i one za Vukovar slomile silu napadača. Kako je završila bitka za Gvozdansko? U zadnjem jurišu, 13. siječnja 1578., Turci su hrvatske branitelje pozivali na predaju. Kako im je nestalo hrane i streljiva, nisu se odazivali, nisu više pružali otpor. Napadači su provalivši u kaštel vidjeli da su svi branitelji bili mrtvi. Ferhat beg je bio zadivljen tim prizorom, pa je tražio da se mrtvi branitelji pokopaju uz obred katoličkoga svećenika. Te godine bila je užasna, ciča zima, uz visoke temperaturne minuse, toliko hladna da su stabla pucala od hladnoće… T