DEZERTERI SU ČAK NAPREDOVALI U VOJNOJ SLUŽBI

DEZERTERI SU ČAK NAPREDOVALI U VOJNOJ SLUŽBI

5. listopada, 2021.

 

U brigadi je bilo 38 smrtno stradalih i oko 220  ranjenih, po podacima nadležnih ministarstva. Njihova imena nažalost ne možete pročitati ni na centralnom spomen obilježju u središtu Koprivnice. Još je žalosnije da ja kao prvi ratni zapovjednik brigade ne mogu dobiti službeno imena svih pripadnika, a još manje svih ranjenih. Sve do sredine  1992. do kad je djelovala brigada bilo je relativno malo ranjenih i stradalih, ali nakon toga taj broj se naglo povećao, a da mene kao zapovjednika nitko nije ni kontaktirao. Istina, više puta morao sam ići na sud i tamo svjedočiti o pojedincima koji su falsificirali svoje ratne puteve

Razgovarao: Mladen Pavković

U vrijeme hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata u Koprivničko – križevačkoj županiji djelovala je slavna 117. brigada. Njezini pripadnici ratovali su na mnogim bojištima. No, ove godine, kad su trebali i morali obilježiti Dan 117. brigade nije se dogodilo ništa, jednostavno je ova ratna postrojba prešućena i marginalizirana.

O tome smo razgovarali s njezinim zapovjednikom, pukovnikom Dragutinom Kraljem, koji je bio i ratni zapovjednik Grada Koprivnice.

Kad smo ga pitali, kada je brigada osnovana, jer jedni kažu ovako, drugi onako, rekao je:

  • Da, dobro ste rekli, jedni kažu ovako, drugi onako. (Smije se.) Međutim, dokumenti i u to vrijeme stanje na terenu sve govore. Činjenica je da je ZNG u Koprivnici osnovan krajem lipnja 1991., a da je u ljetu stigla zapovijed o osnivanju 117-te brigade. Ali, tek je u listopadu 1991. osnovano zapovjedništvo ove postrojbe i od tada i u praksi počinje njezino ratno djelovanje, drugim riječima nakon mirne predaje koprivničke kasarne 30. rujna 1991. Ne znam zbog čega zapovjedništvo nije prije osnovano, no ja sam obnašao i dužnost zapovjednika ovdašnje Narodne zaštite, a svaki puta zvali su me i na sjednice Kriznog štaba. Netko je očito i tu zakazao, mada bi danas pojedinci koji nisu tada  obavljali ratne zadatke željeli pokupiti „vrhnje“, pa očito krivotvore povijest.. Sramno, ali je tako.

Koprivnički branitelji

Ove godine je 30-ta obljetnica osnivanja ove slavne ratne postrojbe. Kako je obilježena?

  • Nikako!

Nemojte se šaliti!

-Kad se 30. rujna 2021. obilježavao Dan koprivničkih branitelja netko je samo rekao da ove godine i ovu značajnu obljetnicu slavi i naša brigada. I to je bilo sve, iako su tom čini bili nazočni i gradonačelnik i župan. Netko nas očito želi „izbrisati“.

Pa, kad se zadnji put obilježavala obljetnica brigade?

  • Uh, bilo je to davno (2006.), još kad je bio živ župan Josip Friščić. Tada su rekli da će svake „okrugle“ godine obilježavati obljetnicu, ali su „zaboravili“. Pored toga, ime brigade ovdje ne nosi ni jedna ulica ili trg, ništa se ne zove po brigadi. Čak podno spomen obilježja u gradu nisu napisali imena stradalih, a kamoli nabrojili ratne koprivničke postrojbe. Sramota.

Jesu li u sklopu brigade djelovali i pripadnici PZO-a, odnosno i branitelji iz Križevaca?  Naime, u tom je gradu nedavno otkriveno spomen obilježje, a nigdje ne piše da su neke od tamošnjih ratnih postrojbi bile  u sastavu 117. brigade?

  • U Križevcima je djelovala 3. i 4 bojna. I oni su bili u našem sastavu, kao i drugi, poput PZO-a, topnika… No, u Križevcima se već danas „ne sjećaju“ da sam im ja bio zapovjednik, već gospodin Beljo i drugi pričaju priče kako su „sami“ ratovali. Da se to ne „sazna“ oni me ne zovu ni na svoje obljetnice.

38 smrtno stradalih

Pa. gdje je sve 117-ta ratovala?

  • Prije svega na lipičkom, pakračkom i novljanskom bojištu. Imamo velike zasluge i u vojnoj operaciji Orkan 91. Bila je to prva akcija u kojoj se napadalo.

Tko su po Vama najzaslužniji, najhrabriji branitelji u ovoj brigadi?

Teško je reći. Većina je dala ogroman obol. Najzaslužniji su svakako oni koji su dali svoje živote ili bili ranjeni. Iznimno su zaslužni i dragovoljci.

A, koliko ste imali poginulih, a koliko ranjenih?

  • U brigadi je bilo 38 smrtno stradalih i oko 220 ranjenih, po podacima nadležnih ministarstva. Njihova imena nažalost ne možete pročitati ni na centralnom spomen obilježju u središtu Koprivnice. Još je žalosnije da ja kao prvi ratni zapovjednik brigade ne mogu dobiti službeno imena svih pripadnika, a još manje svih ranjenih. Sve do sredine   do kad je djelovala brigada bilo je relativno malo ranjenih i stradalih, ali nakon toga taj broj se naglo povećao, a da mene kao zapovjednika nitko nije ni kontaktirao. Istina, više puta morao sam ići na sud i tamo svjedočiti o pojedincima koji su falsificirali svoje ratne puteve, ali gotovo ni jednom se ništa nije dogodilo. Neki dezerteri su čak i napredovali u vojnoj službi. U to vrijeme sucu za prekršaje  iz naše brigade bilo je prijavljeno nekoliko stotina dezertera, ali niti njih desetak nije kažnjeno. Ako je i tko bio simbolično kažnjen, taj se vratio u postrojbu i danas je „zaslužniji“ od mnogih od nas. Inače, zar nije čudno da su vojni arhivi zatvoreni i za nas koji smo vodili ratne postrojbe? U mojim bilježnicama srećom većina ratnih dezertera i izdajica ostala je upisana.

Jesu li pripadnici vaše brigade dobili zaslužena odličja i priznanja?

  • Ako vam kažem da sam ja kao zapovjednik 117. brigade i ratni zapovjednik grada od državnih odličja dosad primio sam „trolista“ mislim da sam vam sve rekao. Predložili smo veliki broj zaslužnih pripadnika, ali sve je nažalost kako sam saznao uglavnom završavalo u ladici generala Marinka Krešića, koji se s Nikolom Gregurom, predsjednik Kriznog štaba iz 1991. spominje u mnogim sudskim tužbama, da su navodno imali velike koristi od svoga „ratovanja“. Priča se…

Vas su svojedobno proglasili „kosovcem“. Kako je to sudski završilo?

  • Naravno, dobio sam spor. Kakav „kosovac“! Kosovac“ je bio onaj koji je to izmislio! No, dok sam ja to dokazao- ode moje zdravlje, što je bio i cilj onih koji su me bezrazložno blatili. Ali, nije to ništa prema onome što danas doživljavaju neki istinski hrvatskih branitelji i ratni zapovjednici, koje optužuju, zatvaraju – za ništa.

Tko je kriv što se relativno malo danas govori o ovoj brigadi, kroz koju je prema službenim podacima  prošlo  5011 branitelja?

  • Joj, da smo 1991. imali toliko branitelja, ne znam gdje bi nam bio kraj! U Koprivnici je svojedobno neki branitelj na jednoj svečanosti izjavio da je naša brigada „ratovala od petka do petka“. Taj istina nije ni dobro pročitao svoj ratni put, ali je kod gradskih i županijskih vlasti daleko dogurao. Danas su na vlasti uglavnom oni koje nismo nigdje susretali 1991. Od njih ne možete očekivati ništa drugo nego da se okruže sa sličnima sebi. U mojoj su obitelji svi bili na ratištu: dva sina i supruga. Zbog toga imamo samo nevolje. Svaki „načelnik općine“ je zaslužnije od ratnog zapovjednika brigade! O pripadnicima brigade se svojedobno dosta pisalo u prvom hrvatskom vojnom listu „Gardist“ i jedno vrijeme u „Glasu Podravine“. Samo da su dio toga pročitali pojedini „općinari“ i njihovi „poltroni“ puno bi im toga bilo jasnije. Pored toga, čujem da neki branitelji predaju i „povijest“ u školama. Bože, pomozi!

Je li vas zovu na razne svečanosti, prijeme?

– Zovu, ali najmanje u ovoj županiji. Ovdje nisam „podoban“ . A 1991. mi smo njih zvali, a oni su se sakrivali u mišje rupe!

Kad bi trebalo, je li bi opet bili među prvima?

  • U svakom slučaju- bio bih. Ali, tada bih više pazio da oko mene ne budu oni koji su u rat odlazili samo kao ratnih profiteri i sakupljači odličja.

Ima li 117. brigada svoju monografiju?

– Nema. Imali smo u sklopu IPD-e službe prvi vojni list u Hrvatskoj vojsci – „Gardist“. U mnogo čemu bili smo prvi. Ali, sad smo nažalost u mnogo čemu – zadnji!- istaknuo je Dragutin Kralj. T

Još nema komentara

Uskoči u raspravu

Nema komentara!

Počnite s raspravom.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.

*

code