MUP-ov optužni materijal star petnaestak godina
Piše: Jasna Babić
Nakon ljetne blamaže s hipotetičkim ubojicom nestale Antonije Bilić, nedavnom odlukom najužega kolegija MUP-a na čelu s ministrom Tomislavom Karamarkom, rana jesen počinje novim akcijskim spektaklom: uhićenjem 89-godišnjeg Josipa Boljkovca, nekadašnjeg HDZ-ovca i najbližeg suradnika Franje Tuđmana. Planirano uhićenje trebalo bi biti realizacija odavno najavljivanih progona komunističkih zločina nakon Drugoga svjetskoga rata, koja je posvećena zamišljenom pro-ustaškom izbornome tijelu tijekom izborne kampanje. Što će sa slučajem biti nakon izbora – nije važno.
Zato je MUP-ov optužni materijal krajnje skroman, usto je star 15-tak godina. Kako neslužbeno doznaje Tjedno.com. svodi se na tri doista neporecive činjenice. Kao prvo, u godinama nakon Drugog svjetskog rata, Boljkovac je radio u sigurnosno-obavještajnoj službi zvanoj OZNA-a. Radio je na području Karlovca gdje je funkcionirao logor Dubovac. Kao kruna svega, postoje dvojica nekadašnjih ustaša, zatočenih u Dubovcu, koje je Boljkovac saslušavao u svojstvu anti-ustaškog istražitelja.
Je li Boljkovac nekoga mučio? Ne zna se. Je li nekoga likvidirao? Ni to se ne zna. Zna se da je 1946. obavio saslušanja, koja su devedesetih posvjedočena, zapisana i izručena tadašnjim post-komunističkim tajnim službama. Do Tomislava Karamarka stigle su dok je bio šef POA-e.
U konačnici, kaznena prijava oslanja se na sitnu faktografsku grešku, koja u medijima možda neće biti zamijećena, ali će u sudskom procesu odigrati odlučujuću ulogu: Josip Boljkovac radio je u OZNI grada Karlovca, dok je Dubovac spadao pod kotarsku OZNU i posve drugog šefa. No, taj šef je u međuvremenu umro, dakako, nekažnjen zbog Karamarkovovoga vrlo čudne eksploatacije povijesnoga vremena.
U svakom slučaju, dok je devedesetih sjedio u HDZ-u, stranka je bila krcata nekadašnjih staljinista najgore vrste, Oznaša i Udbaša, starih komunističkih drugova Franje Tuđmana, tada još prilično vitalnih i u vrlo aktivnoj životnoj dobi. Pomogli su Tuđmanu da osnuje stranku, osvoji vlast i oglasi „nacionalno pomirenje“, zbog kojega je eliminirana svaka ideja o lustraciji. Koliko je poznato, Karamarko nije se tome protivio, nego je najuže surađivao s Josipom Boljkovcem. Štoviše, uživao je osobitu zaštitu Josipa Manolić, koji je po komunističkom i Oznaškom stažu puno poznatiji od Boljkovca. No, Manolića se ni danas uopće ne spominje, možda jer nema osnove, ali neshvatljivo s obzirom na najsvježije tvrdnje Tomislava Karamrka o bauku komunizma.
Bilo kako bilo, Karamarko ocjenjuje da će u lovu na Boljkovca uživati podršku njemačkih kolega. HDZ-ovci koji ga u tome zdušno održavaju računaju kako će Boljkovac, danas već teško bolestan, umrijeti dovoljno brzo da policijski progon ne doživi sudsku verifikaciju. Tako bi se svrha postigla na ponajbolji način: moglo bi se reći da je Tomislav Karamarko dao sve od sebe, ali, eto, rezultata nema zbog biološkoga faktora u njegovoj povijesnoj misiji.
Još nema komentara
Uskoči u raspravuTrebala je gospodja Babic u tekstu upozoriti da je ona u sukobu interesa obzirom da je njezin otac bio clan OZNE.
To što postoje živi svjedoci koji svjedoče kako je taj staljinov ubojica silovao žene i masakrirao ih režući im sise nožem, i to što postoje svjedoci o tome da je dotični neke djevojke ubio, nije bitno.
On je “antifašista”, i mediji u hrvatskoj će ga štititi do zadnjeg. Govna kao i on.
Trla baba lan…