Dakle: Subašić, Vrseljak, Lovren, Vida, Strinić, Modrć, Raktić, Mandžukić, Perišić, Rebić, Kovačić, Kramarić… Čorluka, Brozović i svi oni drugi, sjeditelji na toj, vrućoj klupu jedne slave. Vi ste—I ostajete
Za portal Tjedno SP u Rusiji prati: Zvonimir Magdić
Čak i sveti Oče. Moj i naš, mučenik, Alozije Stepinac kojem se uskraćuje, zaslužena, svetost, Iz tih je ‘ krajeva. Naših. Hrvatskih.
Dakle: Subašić, Vrseljak, Lovren, Vida, Strinić, Modrć, Raktić, Mandžukić, Perišić, Rebić, Kovačić, Kramarić… Čorluka, Brozović i svi oni drugi, sjeditelji na toj, vrućoj klupu jedne slave. Vi ste—I ostajete.
O Argentincima, koga zanimaju, sada, osim Messija, ne znam nikog. A njega, nije bilo. Protiv Hrvata. Dalić je našao sa njega deck-mantl. Ovo je Zlatkovo, životno djelo. Znam, Ćiro će mu reći, da. I – hvala!
Danci i Australci u Samari
U Samari igralo se pomalo oteško, čak i bez ratničkih krikova, malo se pucalo, puno navirivalo. I Danci i Australci. Nogomet koji neće u bilježnicu – nezaboravnih. Bilo, pa prošlo. So…!
Schmeichel je, ipak, bio figura u Samari.
Je, to je, uglavnom, bila igra euro-stila. Danaca i Australaca. Škola Starog kontinenta. Pomalo, čvrsta, premalo rečena, još više, nedorečena. Nije baš pristala, uz bogati ‘ objed’, u dva poslije podne. Puno grčevitosti. Čak i bez – grča na licu. I, u srcu. Uz, staloženog Schmeichela. Nije li njegov ‘stari, Peter’, u Ateni – onda – omogućio Ćiri – Francusku. I – broncu. Ovaj, Kaspar, sve zna. Uvjerljiv, marljiv, pozoran. Pravi. Ipak, u prvi je bojni red, iskočio s dobro ispaljenom bazukom, Eriksen. Već u sedmoj minuti. A, onda, kao da se netko pošalio. Festina lente! Idemo, oprezno. Bez žurbe. Nogomet, koji nije obećavao spektakal. Radni. Težak. Australci su pokazali podosta toga.Za njih – puno. Ne, nisu baš tko god. Ulaze, očito, u elitni krug. Zaslužili su Mundial. istina Bog, elver im je donio – VAR. U finoj sobici, uz koktu i sendviče, ljudi su opazili, snimkom, ruku Poulsena. Otišlo se na pucanje. Opalio je nisko, dole, Hrvat Mile Jedinak. On je dao počasnog, usput, i Francuzima. Igrali su, ponešto i naši Rogić i Jurić. Pravedan ishod. Remis. Nije bilo boljeg. Za koračnicu iz Aide. I, Radamesa! Takvih – ne!
Mbappe za Galske pijetlove
Ajmo u slikoviti Jekaterinburg. Galski pijetlovi Francuske i Inke visokog, donebeskog Perua, s čarobnim Machupichiem. Trebalo bi biti pravog nogometa. Da li ga je bilo. Pogledajmo. Ja osobno, sumnjam.
Mbappe ušetao u mrežu – za osminu Mundiala!
Opet je bilo onih, bez pokrića: Francuzi. Opet su, dali naslutiti, da se vraćaju vremena Teofila Cubillasa – Peru. Čak ni zgodnički Griezmann, Atleticova zvijezda, nije se naljubio s loptom. Kako je igra sve tečnija, Inke su sve više pokazivali čistoću svoje tehnike. Nekada, sedamdesetih, nitko im nije bio ravan, u tom i takvom loptanju. Nitko, dupli – pas, kao Didijevi Peruanci. Uživancija za oči. Nadvisili su, u tim minijaturama, na kratko, i same Brazilce! One, Pelea! Hej! A, onda vrijeme je okrenulo svoje bure protiv tih, sinova lančastih Anda. I samih, nebesa .Zrakoplovna nesreća momčadi Alianze, u kojoj je bilo, pretežno, sve što ima predstavničkog daha, desetak njih, i godine su odnijele svu snagu i duh, peruanskog nogometa. No, u zadnje vrijeme, pod Garecom na kormilu, Peru postaje sve točniji, kombinatorniji. Bio je to, i u Jekaterinburgu. Pretežni dio utakmice, bio je u nogama Južnoamerikanaca. Ali, nekako, po običaju, nedorečeni. Bez završnice. I kad se ona rodila, u nastavku, šansa, udarac Guerrera, nogom je odbio, spretni Lloris, na golu.Uzdah.Grč u grlu. I, onda, ono što obično slijedi, kad se ne zapjeva, kad treba, taj visoki C, od gola. On je na drugoj strani, za Francusku. Jedna izmotana lopta, koju su Peruanitosi mogli, lako odbiti, a nisu, ona se zaputila prema mreži, uletio je nasmijani Mbappe i ušetao u gol.1:0, Gala. I, osmina, ‘ruskava’ Mundiala. Sve u svemu, nešto je bilo od nogometa. Ne, previše. Manje, u pobjednika, više u onih, koji nisu dobili. Moji, Peruanci, Adios! T
