Piše: Saša Radović
Ovih se dana čulo po kuloarima da je sličnost afere Agrokor i nove afere Uljanik – frapantna u temeljnim odrednicama. Ako pogledamo činjenice, čini se da u tim vijestima “rekla – kazala” ima i suviše istine. Sudionici afera potječu iz istog političkog miljea; iz mutne močvare kriminala, pljačke, nezakonitog korištenja službenog položaja, mita i korupcije. Afere Agrokor i Uljanik tematski su odvojene, radi se o različitim sektorima, trgovini i brodogradnji, ali ih veže niz poznatih elemenata; pretvorba, privatizacija, korupcija i kriminal, te istarski model gradnje na zaštićenim prostorima. To što su centri afera različiti, Zagreb i Pula, ne utječe na rezultate.
Ova potonja odrednica, nazvana istarskim modelom izuzetno je učinkovita. Tvorac i autor je Otac Istre (paralela s Ocem Domovine), Ivan Jakovčić, Nino. Model egzistira na jednostavnosti – jeftino kupljeni tereni zabranjeni za gradnju; šume, obale, parkovi, nacionalni parkovi i dr., urbanističkom se promjenom mijenjaju u građevinsko zemljište. Jednostavan sistem, uz javnu raspravu na koju nitko ne dolazi, Skupštine općina ili gradova usvajaju takve promjene – i gradnja u prije zaštićenim pojasevima, kreće. Jedan klasičan primjer realiziran je na pulskoj periferiji. Nadan Vidošević kupio je “za ništa”, za nekoliko kuna po kvadratu – dio šume, dakako zabranjene za gradnju. I zamislite, grom iz vedra neba zapalio je taj dio šume – pa se po spomenutom modelu, urbanističkom promjenom plana to zgarište pretvorilo u skup građevinske parcele. I tako dalje! Veza, mito, korupcija, zlouporaba službenog položaja! Najveći posao po tom modelu realiziran je u zaštićenom dijelu prirodnog parka, priobalja Brijuna. Milijun kvadrata kupili su Austrijanci (Kulterer, Striedinger i comp.) po 6 eura, da bi uz promjenu namjene, ta divna djevičanska obala (Dragonera – Barbariga) skočila na 200 eura po kvadratnom metru. Zarada, sitnica – 194 milijuna eura! U Istri su načelnici općina IDS-ovci i “zrmani” (rođaci) bezbroj puta iskoristili taj model, dakako uz blagoslov svoga kneza Jakovčića. Mreža koju je taj lukavi lider stvorio od rodbinskih, stranačkih i prijateljskih niti izuzetno je čvrsta. Još i danas – ni mjesto uličnog smetlara ne može se dobiti u Istri bez Ninovog blagoslova. Kriminal na ovom lijepom poluotoku slijedio je po tipu i po intenzitetu Zagreb, tu su mega afere; Hypo, Dragonera, Rockwool, Arenaturist, Dajla, Bankomat, Gineta (s Todorićem!) kao i niz manjih. Korupcija, kriminal pa i ucjene, sastavni su dio ove trakavice afera koje su se smjenjivale kao epizode u TV sapunicama. Uvijek je čelno ime bilo i ostalo, Ivan Jakovčić.
Vraćajući se na aferu Uljanik, možemo zaključiti da se koriste prokušane sheme; Tuđmanova pretvorba i privatizacija, te Jakovčićev istarski model urbanističkih izmjena namjena. S obzirom na to da se realizacija afere događa u Istri, konkretno u Puli, dirigentski štapić ima u ruci “naš Nino”. Krenulo je prije pet godina. IDS-ov počasni predsjednik Ivan Jakovčić, bivši istarski župan, a danas hrvatski zastupnik u Europskom parlamentu u pet je posljednjih godina primio više od 2,2 milijuna kuna (68.000 eura godišnje) od tvrtke u vlasništvu Danka Končara. Te 2013. godine kad je Jakovčić krenuo u “posao” u Končarovoj Afarat Grupi sa sjedištem u Helsinkiju još je bio predsjednik IDS-a.
Pakleni plan
Nakon dogovora o solidnom “honoraru” (klasična korupcija) predhodila je presija i inzistiranje Ivana Jakovčića na kompletnom iseljenju brodogradilišta iz Pule. Uz podršku IDS-ove vlasti s novim šefom stranke Borisom Miletićem, Nadzorni odbor izabrao je Danka Končara za strateškog partnera kompanije. No, prema tvrdnjama škverana, Končar u Uljanik nije uložio niti jednu jedinu kunu. To je ujedno i glavni je razlog zbog kojeg ovih dana prosvjednici u Puli kao prve krivce za propast Uljanika, uz menadžere na čelu s Gianniem Rossandom, spominju upravo IDS. Uljanik je pretvoren u ono što danas jest – planirano neorganizirana firma s 4500 ljudi koja proizvodi tri broda godišnje, a za održanje je potrebno napraviti najmanje sedam brodova. Dakle, stvaranje rupe u vodi, mjereno bacanjem milijarda u ništa!
Zašto je to tako? Je li namjerno stvorena jalova organizacija? Možda se ponavljaju devedesete, kad su se poduzeća i tvornice namjerno uništavala da bi ih politički podobnici kupovali za nekoliko kuna ili s lažnim kreditima.
Pulom se pronosi glas da je cilj bio uništiti, a zatim maknuti Uljanik iz Pule. A, Danko Končar će vrijednu obalu “izbetonirati” hotelima i s pratećim sadržajima.
“Podaci apsolutno nisu točni”, rekao je Jakovčić komentirajući o iznosu kojeg je primio od Končareve tvrtke iako u službenim financijskim izvještajima tvrtke stoje točni iznosi o primanjima članova u odborima Afarak Grupe.
Ukoliko netko primijeti da “betonizacija” Uljanikove obale nije urbanistički definirana – nema problema! Urbanistički planovi u Istri mijenjaju se “tik-tak” sistemom. Sjetimo se kako je lako bilo provesti izmjenu i dopunu urbanističkih planova na cca milijun kvadratnih metara djevičanskog priobalja Brijunskog parka prirode (spomenuta Dragonera). Tadašnjem predsjedniku Skupštine Vodnjana, Damiru Kajinu ruka nije zadrhtala dok je potpisivao odluku o tom ekološkom zločinu. Obala s vrijednim zelenilom planski je izmijenjena u “beton”. No, i Kajin je poslušno radio po direktivi – samo ono što je zapovijedio Nino.
Papala maca
Budući da afera Uljanik izlazi iz okvira uobičajenog rada DORH-a, velika je vjerojatnost – propast Uljanika. Znamo da je DORH vrlo učinkovit u progonu sitnih dilera, provalnika u kioske novina te preprodavača kino karata ili rock koncerata. A znamo i kako “mrtvi, hladni” Državni odvjetnik i njegova bulumenta zamjenika ne vide i ne čuju ništa o mega aferama ili o kriminalu bogate političke i ine elite.
Što mislite, hoće li se provesti istraga o vrlo čudnim poslovima za koje su isplaćivani konzultantima Uljanika iznosi od cca 1,5 milijuna kuna mjesečno, odnosno 18.000.000 kuna godišnje! Bilo bi interesantno istražiti i tko je u 2017. godini izvezao iz Istre na Kajmanske Otoke nevjerojatnih 418,5 milijuna kuna? Tamo je jedna od sedam najpovoljnijih poreznih oaza u svijetu. Na oba ova pitanja odgovor je – “papala maca”.
Ostalo je i konačno, kapitalno pitanje: “Što će biti s Uljanikom”?
Navodno restrukturiranje odnosi se na otpuštanje 600 radnika. Ako uzmemo u obzir spomenuti podatak da 4500 ljudi izgradi 3 broda, a treba 7, logično bi bilo da treba otpustiti barem 2000 ljudi. Katastrofa, koju će biti teško preboljeti! Ali nije samo to; gubitak Uljanika je veći od vrijednosti tvrtke, pa se svi možemo zapitati koliko Uljanik grupa zaista danas vrijedi. Navodno, samo za rješenje dugova trebalo bi pasti s neba nešto više od 3,5 milijarde kuna.
Hoće li se Jakovčićev partner dokopati hotelskog lanca na pulskoj obali? Postoji velika vjerojatnost! A, kako je Danko Končar u sretnom “braku” s IDS-om i istarskim knezom Ninom, moguće je da se dokopa i pulske arene.
Agrokor i Uljanik dva su nesretna djeteta pohlepne hrvatske i istarske politike. Problem je što i procese (afere) “spasavanja” tih divovskih firmi vodi ista pohlepna politika. Dvojica lidera, Plenković i Jakovčić, nasljednici su Tuđmanove ostavštine koja je dovela Hrvatsku i Istru do sramotnih pozicija najsiromašnijih građana u EU. Uz siromaštvo u igri su i mnogo gore supstance; nepravda, korupcija i beznađe nisu samo u aferama nego i u svim porama naše egzistencije.
Nakon završetka “spasavanja” ovih dviju firmi, kako god se sve to završilo, lider procesa u Agrokoru, premijer Plenković neće imati nikakvih posljedica. DORH nema ništa protiv opljačkanih milijarda, pa ni protiv onih 500 milijuna koje su bezobrazno požderali Ante Ramljak i borgovci – savjetnici. Mi, građani Hrvatske i naši unuci i prapraunuci – vraćat ćemo te i druge dugove.
Pa, ipak sretan završetak! – tko je jamio, jamio je!, a našem premijeru vrlo vjerojatno slijedi put u Bruxelles na fotelju šefa Europske komisije.
Planere tihog uništavanja Uljanika i glavne Jakovčićeve suradnike (vrhuška IDS-a!) brzo će se zaboraviti. No, istarski knez Nino ipak neće proći tako lako. Umjesto DORH-a, USKOK-a i PNUSKOK-a, Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa provest će opsežnu istragu. Vrlo stručni agenti Povjerentva nakon nekoliko mjeseci napornog rada vjerojatno će zaključiti da je Nino ipak kriv. Donijet će se drakonska kazna – 5000 ili 6000 kuna, dakako s plaćanjem u tri rate.
I još jednom – “papala maca”! E, moj glupi narode!
Anno Domini MMXVIII. T
1 Comment so far
Uskoči u raspravuGospodin xse bavi temama koje baš dobro ne razumije, ali važno da je negativno , destruktivno i bombastično. Hrvatima je uvijek treba neki krivac .I u drtugim zemljama ima i te kkao korupcije, kriminala , ali nemka tolikog oslanjanja na državu i ocekivanja da država rijesi sve problema. Imati kolumnu opljackano i laprdati i jadikovati je tipičan hrvatski sindrom.