Piše: Vjekoslav Krsnik
Prvo treba razjasniti zašto se državi Srbiji pridaje atribut “četnička” Iz više razloga. Prvi je svakako zakonska rehabilitacija četničkog pokreta Draže Mihailovića, što je amnestiralo i Nedićev režim koji je proglasio Srbiju za prvu “Juden frei” zemljom u Europi. Pri kraju Drugog svjetskog rata po Titovoj odluci četnici su se priključili partizanima i počinili pravi pokolj nad hrvatskim narodom u Bleiburgu i Križnom putu, te posebice u Zagrebu. Četnička Srbija lansirala je svojom propagandom pojam “ustaša” kao zamjenu za riječ Hrvat. Tako je u Srbiji u medijskom narativu, ali i u političkom rječniku uvrijeđeno mišljenje da su svi Hrvati ustaše naravno s ciljem da se hrvatski narod proglasi genocidnim Ni jedan ustaša nije stupio na teritorij Srbije, dok su pravi genocid izvršili četnici na teritoriju Hrvatske.
Izložba o Jasenovcu u Strusbourgu
Velikosrpska propaganda koja se prepredeno krila iza floskule o “bratstvu i jedinstrvu” još za vrijeme komunističke Jugoslavije a pogotovo u sadašnje vrijeme kad Jugoslavija više ne postoji učinila je mnogo napora da se u inozemstvu plasira takva slika o Hrvatima i Hrvatskoj. Sam predsjednik Srbije Aleksandar Vučić na četničkim dernecima nekoliko je puta usporedio današnju Hrvatsku s ustaškom NDH. Stožerna točka tog četničkog projekta bio je logor Jasenovac, pa je tako pored brojnih drugih inicijativa film “Dara iz Jasenovca” bio neuspješno kandidiran za Oscara, a ovih dana jedan francuski Srbin, Aleksandar Nikolić kao zastupnik stranke Marie Lepen u Europskom parlamentu u Strasbourgu organizirao je izložbu o Jasenovcu uspoređujući ga u stilu velikosrpskih laži s Auschwitzom. Indikativno je da ne to nije reagirao ni jedan europarlamentarac HDZ-a ili SDP-a nego Stephen Bartulica iz Domina ukazavši da izložbi teži proglasiti cijeli hrvatski narod genocidnim. Ta podmukla četnička propaganda o Jasenovcu ovih je dana prisutna u organizaciji Srpskog narodnog vijeća i na izložbi jednnog švicarskog Srbina u Zagrebu koju je podržala švicarska veleposlanica u Hrvatskoj koja očito “ne zna što je bilo” jer službena Hrvatska i dalje nema projekt da se na međunarodnom planu razotkrivaju velikosrpske laži.
Jako ofenzivno
Sve to skupa ukazuje da srpsko četništvo nikad nije bilo na javnoj sceni tako ofenzivno kao posljednjih godina pod vodstvom Srpske akademije nauka i umetnosti i Srpske pravoslavne crkve. Na porast četništva u Hrvatskoj upozorila je u svojem izvješću Saboru prije nekoliko godina Sigurno obavještajna služba, ali u idućim godinama to se uopće ne registrira, iako se pojave i manifestacije velikosrpstva kao proizvoda četništva događaju na dnevnoj bazi. Vodeću ulogu igra Srpsko narodno vijeće (SNV) na čelu sa saborskim zastupnikom Miloradom Pupovcem koji ne priznaje državu Hrvatsku nazivajući je “ova zemlja” kao što ne priznaje ni Zagreb kao njezin glavni grad. Hrvatsku ne priznaje ni Srpska pravoslavna crkva iako se financira iz hrvatskog Državnog proračuna (!?). U hrvatskoj državnoj politici svojevrstan je paradoks da Vlada ne podržava većinski dio Srpske nacionalne manjine koja je lojalna Hrvatskoj nego jedan manji agresivni dio oko Srpskog narodnog vijeća.
Iako je u posljednjih nekoliko godina objavljeno niz knjiga o velikosrpskoj laži na kojoj se zasniva četnički mit o Jasenovcu počevši s opsežnom knjigom znanstvenika Stipa Pilića i Blanke Matković pod naslovom “Jasenovac i poslijeratni jasenovački logori” i podnaslovom “Geostrateška točka velikosrpske politike i propagandni pokretač njezina širenja prema Zapadu” službena hrvatska politika i dalje ostaje uz četnički lažni mit o 83.000 žrtava Jasenovca dok se za vrijeme komunističke Jugoslavije navodilo monstruoznih 700.000 žrtava što neki srpski političari poput Milorada Dodika i danas spominju. Ove godine na obljetnicu proboja logoraša iz logora ipak je bilo nekih naznaka da se mit počeo urušavati što je naročito zabrinulo saborskog zastupnika Milorada Pupovca kao vodećeg velikosrpskog odnosno četničkog propagandista u Hrvatskoj. Uočljivo je da je Zoran Milanović kao predsjednik države izostao, poslavši svojeg izaslanika, te da je ovih dana prvi od vodećih hrvatskih političara izravno spomenuo Srbiju kao potencijalnog neprijatelja Hrvatske. Na komemoraciji nije bilo predsjsednika Židovske općine Ognjena Krausa, ali je došao jedan član srbijanske Narodne skupštine.
S druge pak strane Andrej Plenković koji obilato financira četničko Srpsko narodno vijeće, a odbija dolarski dvomilijunsku ponudu Marka Franovića i Branka Roglića da međunarodnim projektom utvrdi prava istina o logoru praktički i dalje podržava psihološki rat što ga velikosrpstvo odnosno četništvo vodi protiv Hrvatske. On je čak apelirao na “sve ravnatelje škola da posjete sa svojim učenicima spomen-područje kako bi se od najranije dobi upoznali sa strahotama koje su se događale tijekom Drugoga Svjetskog rata”. Dakle predsjednik hrvatske Vlade ne samo da ne želi sudjelovati u raskrinkavanju mita o Jasenovcu nego dapače aktivno sudjeluje u četničkom projektu temeljenom na laži kao alatu kojim se služi velikosrpska politika. Ako premijer Andrej Plenković “ne zna što je bilo” evo mu citata o laži kao nacionalnom interesu što ga je definirao svojevrsni “otac nacije” akademik Dobrica Ćosič. Dokad će hrvatska javnost i politika trpjeti autokratskog premijera Andreja Plenkovića koji je kao eksponent politike Europske unije glavni podupiratelj četničke politike prema Hrvatskoj. T
