– Pa za uključiti se u diskusiju i ako živim u gradu moram znati kad se što sadi, bere, kad su masline, kad grožđe… sve se mora znati. O sportu da i ne pričam tu moramo biti eksperti
Razgovarao: Nikola Šimić Tonin
Za one koji vas manje znaju, recite par riječi o sebi.
– Pozdrav, Damir-Daćo (40god) brico sa Voštarnice. Hobi bicikla, skijanje, planinarenje. Pokušavam proputovati što više i dobro mi ide u tome.
Što je utjecalo na vas da se opredijelite za zanimanje kojim se bavite?
– Uuuf, ovo baš nesmim govoriti. Zbog loših ocjena i popravnog ispita u 8 razredu nisam imao puno izbora na 2 upisnom roku. Susjed mi je bio profesor u toj školi i nagovorio me da dođem kod njega jer ima mjesta… Sve ostalo je povijest.
Brijačnica Barba
Mjesto na kojem radite postalo je kultno mjesto grada Zadra, recite nam nešto o tom, predstavite ga.
– Radim u brijačnici na Kalelargi u nekadašnjoj Zadrugi. Brijačko češljarska zadruga je otvorena negdi pred kraj 2. Svjetskog rata. Nemamo službeni podatak i radila je do 2014. god. kad mijenja vlasnika i ime u Brijačnica Barba.
Recite par riječi o kolegama koji su ga obilježili, koje pamtite i o kolegama s kojima danas radite.
– S obzirom da sam u brijačnici već 23. god., skoro sam ih sve upozna i uglavnom tko je ušao u nju dočekao je mirovinu. Moje kolege i kolegice su dobri, slažemo se super, do sad nije bilo nikakvih prepirki i svađa….. tako da su super.
Podijelite s nama koju od anegdota koje su neizbježne na poslu kojim se bavite.
– Sad mi je teško izdvojiti neke anegdote jer bilo je tu svega i svačega. Od zadovoljnih do nezadovoljnih mušterija, plača, smijeha, svega.
Na svom radnome mjestu čujete sve i svašta, kako se uključujete u diskusiju?
– Pa za uključiti se u diskusiju i ako živim u gradu moram znati kad se što sadi, bere, kad su masline, kad grožđe… sve se mora znati. O sportu da i ne pričam tu moramo biti eksperti.
Imate krug stalnih što bi se u turcizmu reklo mušterija, navedite nam neke od njih.
– Kroz 20 godina staža (+3 naukovanja) prošlo je svega i svačega. Od političara, sportaša, tajkuna do škovacina i prosjaka.
Mnogi poznati
Vjerojatno su kroz vaše ruke prošli i mnogi „poznatih“.
– Nekih od poznatih što ih mogu sjetiti: Stojko Vranković, Dominik Livaković, Slavko Goluža… Davor Rostuhar… ima toga još.
Strastveni ste planinar, biciklista, skijaš… volite putovati?
– Dosta sam planinaria i više bi da imam vremena. Od Velebita, Dinare, Triglava, Crnogorske planine, Švicarska… Bicikla je moja prva ljubav bez nje se ne može. Skijanje sam zavolija prije nekoliko godina i sada svake godine se ide obavezno.
Što vam se u vašem zanimanju dopada a što baš i ne?
– S obzirom kako sam došao i upisao ovo zanimanje mislio sam da neću nikad ovaj posao raditi. Danas ga ne bih mijenjao za nijedan drugi posao. A što baš i ne. Hm… pa neki ljudi koji su čangrizavi znaju vam svaki atom snage iscrpiti ali na sreću toga nema puno.
Što bi ste poručili mladima koji se odluče za zanimanje kojim se vi bavite?
– Zanimanje je zanimljivo, upoznaš dosta ljudi, a meni je jako bitno da sam pod klimom, nema zime i vrućine.
– Hahaha, očekivao sam više pitanja o sportu, politici… stanju u državi… ali neka ostane na ovom, biti će dosta za ovaj put. T
Još nema komentara
Uskoči u raspravuNema komentara!
Počnite s raspravom.