Na tapetu je ponovo od Mirjane Rakić progonjeni hrvatski novinar i progonitelj srpskih popova, Marko Jurič, u čijem podcastu “Velebit” on ugošćuje Božu Vukušića, “strašnoga ustašu i ubojicu u Njemačkoj”. Tema je i preskupo sufinanciranje agresivnih velikosrpskih “Novosti”, nakon čega novinar, nesuđeni birtijaš u ilegalnom zlarinskom očevu lokalu, ponavlja staru laž verzirana ustašologa “Novosti”. Laž o tome da list “Hrvatski domobran” veliča ustaštvo i njegove istaknute predstavnike, uz dotacije Ministarstva hrvatskih branitelja. Ustašolog očito ne zna da spomenuta tiskovina – za razliku od njegove ćirilično-latinične otrovnjače – već dvije godine uopće ne izlazi
Napisao: Josip Frković
Stišava se i verbalna i neverbalna, svakako bezumna višednevna hajka iz Sarajeva, Beograda, Banjaluke, Zagreba, pa i izvan “našega” podneblja protiv molitvena crkvenoga sjećanja hrvatskoga naroda na najveću nacionalnu tragediju u njegovoj povijesti. Obilježbu sjećanja masovnih komunističkih smaknuća ratnih gubitnika Hrvata iz 1945. i kasnijih godina, koja primarno u svojoj blizini nisu željeli muslimani, premda je i velik broj njihovih sunarodnjaka pripadao vojsci NDH. Masovne partizanske marševe smrti od Bleiburga do Bitolja s nesumnjivim naslađivanjem izveli su većinski kokardaški četnici Srbi u partizanskim redovima. Njihovi “večiti prijatelji i pokrovitelji” s otoka Britanci, imali su perfidan plan. Preko 330.000 hrvatskih vojnika i još toliko civila u zbjegovima i kasnijim križnim putovima, na najbestijalniji je način nestalo s lica zemlje. Završilo u 1500 masovnih grobnica diljem Slovenije i Hrvatske. I dok su prijetvorni svetosavci iza toga nesretnog ratnoga ludila “nabrojili” 700.000 svojih žrtava samo u Jasenovcu, a mogli bi još statistike su pokazale da su Hrvati evidentirali više od milijun i pol minusa u broju stanovništva, a Srbi baš toliko viška. Da ne spominjemo od srpskih i boljševičkih lažaca raskomadano tijelo državnog teritorija i etničkog prostora od kojega je ostala samo petina. Poznata Šešeljeva “hvacka peveca”. I sve pod izlikom Staljinova izmišljena JBT-a “da se Vlasi izdovolje”.
Što je planirao od duhana whyskija uspuhani Winston Churchil, što zapovjednik petoga korpusa Britanske osme armije Harold Alexander i brigadir Patrik Scott, a što inoministar Harold Macmilan, desetljećima je bila nepoznanica.
Komunistički vođa i učitelj Milanović
No danas se već s podosta sigurnosti tvrdi da su nepouzdani Britanci željeli oružani sraz na otpor odlučnih hrvatskih vojnika u odstupanju i krvoločnih partizana u ofanzivnom gonjenju na tlu Slovenije. I sve to u strahu od sovjetske dominacije nad balkanskim prostorom što su ga kao na tanjuru poslije osloboditeljskoga olujnoga naleta Crvene armije dobili crveni boljševici sa Staljinovim gubernatorom ukradena, tuđega identiteta JBT-om.
Svoj stav o antihrvatskoj hajci izrekli su, dakako, mnogi zvani i nezvani. Od ljudske i političke komunističke sramote s Pantovčaka, Milanovića, pa do njegova učitelja Ive Josipovića, “kurvina sina”, kako ga nazva Maxportalov komentator. Vođa i učitelj svih naših naroda i srpskih narodnosti, ipak, zalaže se za jednakopravnost, bez građana drugoga reda. Bravo, gardisto Milanoviću! Korpulenti pravaš Ante Đapić se poslije neugodna iskustva sa zabranama zalaže za uvođenje viza svim sumnjivim građanima BiH koji bez provjerene dokumentacije slobodno, poput povratnika, bivših krajinaša, vršljaju Hrvatskom. Plenkovićev privatni Srbin Milorad Pupovac od skorih parlamentarnih izbora očekuje radikalan zaokret države Hrvatske, iako misli i javno kaže da zemlji koja tolerira ZDS prijeti sudbina ustaške prethodnice. Odvjetnik i kolumnist, neponovljivi Zvonimir Hodak, u kontekstu lažnih popisa stradalih JU SP Jasenovac, predmijeva da će – nakon brojnih smrti izazvanih virusom korone – osjetno porasti i broj jasenovačkih žrtava.
Huda sudbina tisuća od Titovih koljača
Spominje gospodin Zvone i Hudu Jamu i slovenski napušten rudnik Barbarin rov (iz 1902.) kod Laškoga, gdje su komunistički “oslobodioci” u 50-metarski bezdan bešćutno bacili tri tisuće živih Hrvata i veliku grobnicu zapriječili s jedanaest armirano-betonskih pregrada. Samo bolestan, monstruozan um Titovih koljača mogao je nedužnim ljudima, djevojkama, ženama i starcima i djeci namijeniti tako hudu sudbinu. Bio sam ondje prilikom odvoženja manjeg broja zemnih ostataka do mariborske Dobrave i zajedničke slovenske i austrijsko-hrvatske biskupske svete mise zadušnice i užas Barbarina rova pamtiti ću do kraja života. Nisu zločinci znali istinu o podzemnoj krtici i povremenim njenim izlascima na svjetlo dana… I došla je Huda jama 2009. doista na površinu. O nastalim tenzijama obilježavanja “ustaških godišnjica” i uz bojazan za stabilnost udruženih Europljana oglasila se iz Vijeća Europe i S. Mijatović (nije valjda sestra ili supruga poštenoga dopredsjednika SDP-a BiH, Srbina Vojislava iz Banjaluke, koji verbalno ratuje sa srbijanskim harlekinom ratnim, Aleksandrom Vulinom – op.a.). U ime SNV-a i srpske arhive u zagrebačkoj Preradovićevoj ulici oglasila se i “dežurna beležnica” hrvatskih mrkih i inih pogleda spram Srbima koji žive u RH. Podsjeća ona na protivljenje Svjetskog židovskoga kongresa svetim misama katoličkim za zločinački pogubljene Hrvate. Trkelja dotična stare velikosrpsko-komunističke i Pupovčeve parole o povijesnim (ne)istinama, od kojih su žitelji Hrvatske odavno dobili kurje oči na ušima. Beogradsko Sajmište, gdje je počelo “humano rješavanje jevrejskoga pitanja u Nedićevoj Srbiji 9. svibnja 1941.”, “beležnica” ne spominje, pa ni divljačke četničke pohode na hrvatska sela Rame, pa i prve četničko-partizanske ustanke u Avtovcu, Srbu, Borićevcu ili B. Grabovcu. Po svemu vječito budnoj autorici na braniku srpstva i odavno prozrena svetosavlja, specijalnu je izjavu navodno dao Menachem Rosensaft (nije Zuroff), glavni savjetnik Židovskoga kongresa. U ime “dokazana prijateljstva između dvaju naroda i država”, pretpostavljam.
Hrvatski domobran
Odmah potom, na tapetu je ponovo od Mirjane Rakić progonjeni hrvatski novinar i progonitelj srpskih popova, Marko Jurič, u čijem podcastu “Velebit” on ugošćuje Božu Vukušića, “strašnoga ustašu i ubojicu u Njemačkoj”. Tema je i preskupo sufinanciranje agresivnih velikosrpskih “Novosti”, nakon čega novinar, nesuđeni birtijaš u ilegalnom zlarinskom očevu lokalu, ponavlja staru laž verzirana ustašologa “Novosti”. Laž o tome da list “Hrvatski domobran” veliča ustaštvo i njegove istaknute predstavnike, uz dotacije Ministarstva hrvatskih branitelja. Ustašolog očito ne zna da spomenuta tiskovina – za razliku od njegove ćirilično-latinične otrovnjače – već dvije godine uopće ne izlazi, ne dopire do čitateljstva… Dražen Stjepandić, pak, bio je “tendenciozni voditelj” sugovorniku “Velebita”, osnivaču HDZ-a Đuri Vidmaroviću, šefu Hrvatskoga društva književnika. Svaka njihova izgovorena riječ ipak tumači se na srpskopravoslavni, prijetvorni bizantinski način.
Komunistička katarza i autokefalna crkva crnogorska
O ustašiji i fašizmu oglasio se isveučilišni profesor, biograf “državnika” Mike Špiljaka, spočitavajući kardinalu Vinku Puljiću spominjanje katarze zbog svećeničke podrške ustaškoga režima zloglasnom “poglavniku NDH”, Anti Paveliću. Autor, međutim, ni jednom riječju ne spominje da je njegov omiljeni Mika Špiljak gotovo pola stoljeća podržavao jednoga od najvećih ubojica u 20. stoljeću, YU-diktatora JBT-a. Pod vodstvom spomenutog sovjetskoga gubernatora JBT-a, samo usput, život je kao nigdje u svijetu izgubilo preko 660 svećenika Katoličke crkve. Uostalom, je li se drug Mika, dokazani egzekutor, pokajao zbog ubojstva iz zasjede hrvatskog redarstvenika u turopoljskom selu Kobiliću kod Velike Gorice. Papir sve trpi. Na kraju, zašto ne spomenuti da je srbijanski radikalni naprednjak četništva Aleksandar Vučić održao savjetodavni maratonski sastanak s Irinejem i suradnicima s temom novih upozorenja i prijetnji crnogorskoj vlasti. Vlasti koja policijskim rastjerivanjem litijaša i pritvaranjem svećenika pravoslavne sekte kralja Aleksandra Karađorđevića zvane spc ustrajava na autokefalnoj Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi i oduzimanju hajdučki otete imovine. Od manastira Ostroga do preostalih 699 sakralnih objekata, do 1918. u vlasništvu crnogorske države. U portalskim forumima, mnogo čitatelja spominje i sličnu hrvatsku situaciju sa srpskim popovima u 420 pravoslavnih parohija, petokolonaških središta agresivnog svetosavlja. Mi, na žalost, nemamo zakon o vjerskim slobodama. Kad će svi oni napustiti našu zemlju i vratiti se onamo kamo spadaju, sam Bog zna. Ali, hrvatska vlast i ne razmišlja o takvoj mogućnosti i ponovnoj registraciji Hrvatske pravoslavne crkve iz 19. stoljeća. Postojala je i za NDH, pa su komunisti 1945. ubili poglavara Germogena i 70 svećenika HPC-a. Jedno je sigurno, na takve najave ateist Pupovac i njegovi dignut će opet kao i za ZDS. T
