BOBANOVE LAŽI O MEDVEDNICI KUPLJENOJ  ZA 2849 DEM ILI 97 POSTO STVARNE VRIJEDNOSTI

BOBANOVE LAŽI O MEDVEDNICI KUPLJENOJ ZA 2849 DEM ILI 97 POSTO STVARNE VRIJEDNOSTI

21. ožujka, 2016.

images

U “Izvješću revizije pretvorbe i privatizacije UP Lotrščak Zagreb” jasno je navedeno da se iz kupoprodajnih ugovora vidi da su sve nekretnine prodane ispod procjenjenih vrijednosti. Podignuti su i stambeni krediti koji nisu vraćeni. Stečajni upravitelj je tijekom 1998. i 2000. Trgovačkom sudu u Zagrebu podnio tužbe radi pobijanja pravnih radnji za sve ugovore o prodaji nekretnina i poslovnih udjela. Odgovorne osobe u poduzeću Lotrščak bili su Marinko Boban i Mario Piškurić

Napisao: Dražen Stjepandić

“Budale su uvijek problem drugima, ne sebi. Tako je i s grabežljivcima i kriminalcima” – izjavio je skromno Zvonimir Boban za Večernji list od 6. veljače povodom rušenja nekada kultnog restorana Medvednica pored rotora na križanju Petrove i Bukovačke ceste.

Ostaci restorana Medvednica tih dana sravljeni su do temelja, a novine su pisale da je policija istraživala po čijem je nalogu došlo do rušenja.

“Dakle, teški kriminalni čin i kazneno djelo rušenja restorana Medvednica prijavio sam policiji u Petrovoj ulici. Nadam se i vjerujem da će se vrlo brzo otkriti počinitelj tog teškog kaznenog djela – izjavio je Zvonimir Boban objašnjavajući kako je cijela priča oko toga lokala krenula:

“Restoran Medvednicu kupio je kao dio firme Lotrščak s mojim novcem moj otac Marinko u valjda jedinoj u potpunosti iskeširanoj privatizaciji u Hrvata. Cijena, 4 milijuna i 800 tisuća tadašnjih njemačkih maraka, “onih novaca” , kako naš narod kaže. Lako je to provjeriti, a cijela dražba i sve ponude od kojih je naša bila daleko najbolja, bile su objavljene u vašem cijenjenom listu. Zemlja na kojoj se objekt nalazi u vlasništvu je Grada Zagreba i u toku je izrada dokumentacije o novoj parcelizaciji i formiranju građevne čestice – kaže Boban. Odgovorio je i na optužbe bivšeg najmoprimca Drežnjaka s kojim je vodio postupke na sudu.

Gospodin Drežnjak, bivši najmoprimac, koji je u zanosu svog nepoštenja pokušao reći svoje istine, nije u pravu. I laže. Njemu je kao najmoprimcu po isteku ugovornog roka otkazana suradnja. U ugovoru je jasno stajalo da najmodavac nema obavezu produljenja suradnje, a da se nikakva dodatna ulaganja od strane najmoprimca neće priznati. Takav ugovor je solemniziran i ovjeren kod javnog bilježnika i zbog istog je naša firma dobila sudski postupak u sporu protiv gospodina Drežnjaka. U bolnoj i dugoj “ovršnoj odiseji” objekt je vraćen u naš posjed. Radili smo po zakonu i kada je i sam zakon djelovao bolno glup, a pravda po običaju odvratno spora, ali ovo je istina i nju je lako provjeriti. Postoji dokumentacija i ugovori koji su vjerodostojniji od svih priča i lajanja. Pa i od mojih” – zaključuje na kraju proslavljeni nogometaš.

Mutna privatizacija Lotrščaka

Priča oko restorana Medvednica je jedna od brojnih zanimljivih tema koje smo lansirali prvo na portalu Tjedno. Prvi tekst o nekada kultnom restoranu pod naslovom “Bobanov otac u ratu za omiljeni restoran Josipovića i Rohatinskog” objavljen je 7. kolovoza 2011. Stoga sam se dobro nasmijao kad je nekadašnji nogometni as pozvao na dokumente “vjerodostojnije od svih priča i lajanja” kako je izjavio. Vidio sam neke od tih dokumenta u mojoj pismohrani imam dokument “Izvješće o obavljenoj reviziji pretvorbe i privatizacije UP Lotrščak Zagreb iz iz veljače 2003. Lotrščak nije kupljen nikakvim novcem Zvonimira Bobana “za 4 800 000 onih novaca” kako je rekao, točno, ali prethodno  je podignut kredit kod  Zagrebačke banke od tri milijuna maraka za koji je založen nekada također popularni restorana Šumski dvor na Cmroku uz blagoslov tadašnjeg državnog vrha i članova Radničkog savjeta nekadašnjeg Lotrščaka.

Dakle, obitelj Boban, otac Marinko i brat Dražen su predhodno digli kredit, zadužili su nekadašnji Lotrščak, pa bivši nogometni as, koji javno proziva druge da lažu kada kažu da je privatizacija i pretvorba bila mutna, ne govori istinu. Prethodno je založena nekretnina koja nikada prije nije bila iskeširana. Privatizacijska i pretvorbena priča nekadašnjeg Lotrščaka nije mnogo bolja od sličnih u specifićnome domaćem tranzicijskom kapitalizmu bez kapitala. Na tragu modela o 200 bogatih obitelji.

U vrijeme pretvorbe Lotrščak je obavljao ugostiteljsku djelatnost u 52 objekta od čega je 45 bilo u najmu. U “Izvješću revizije pretvorbe i privatizacije” jasno je navedeno da se iz kupoprodajnih ugovora vidi da su sve nekretnine prodane ispod procjenjenih vrijednosti. Podignuti su i stambeni krediti koji nisu vraćeni. Stečajni upravitelj je tijekom 1998. i 2000. Trgovačkom sudu u Zagrebu podnio tužbe radi pobijanja pravnih radnji za sve ugovore o prodaji nekretnina i poslovnih udjela. Odgovorne osobe u poduzeću Lotrščak bili su Marinko Boban i Mario Piškurić.

Uz Korčulu, Vinodol, nekadašnji Kornat, sada kavanu Boban u Gajevoj, Čušpajz odmah do, Marinko Boban je pokušao privatizirati Šestinski lagvić i daleko manje ugledni montažni objekt Buffet Medvednicu. U elaboratu je Medvednica procjenjena na 110.220 DEM, a ugovorena kupoprodajna cijena iznosila je 2.849 DEM, što je za 107.373 DEM odnosno za 97 posto manje. Piše u Izvješću revizije o pretvorbi i privatizaciji UP Lotrščak Zagreb. Zbog Medvednice je također je pokrenut je sudski postupak. Toliko o dokumentima koje spominje uvaženi nogometni internacionalac. Sve drugo su priče i lajanje, ali s njegove strane.

Sve te dokumnte vidio sam još prije gotovo pet godine i kao u ovom tekstu pozivao sam se na njih.

Zato mi je baš bilo smiješno kad je Zvonimir Boban tu očitu muljažu nazvao gotovo jedinom iskeširanom privatizacijom u Hrvata.

U nastavku citiranog teksta iz Večernjaka uvaženi bivši nogometaš je besramno lažući zadnjeg najmoprimca Medvednice bestidno nazvao lažovom. Rekao je da je “strašni kriminalni čin” rušenja ostataka Medvednice prijavio policiji. Kako je i Rođo, što je nadimak Miljenka Drežnjaka, također rušenje Medvednice prijavio je policiji još 2013. Pokazao mi je službeni policijski “Zapisnik o postupanju policijskih službenika” po toj prijavi. U službenom policijskom zapisniku piše kako su :” Na mjestu događaja zatečeni su Miroslav Butković i Mirko Čović, koji su skidali metalnu konstrukciju te ju stavljali u kombi vozilo. Obavljenim razgovorom sa istima utvrđeno je kako ih je angažirao Marinko Boban koji im je rekao da je to njegovo vlasništvo…”

Rođo je  Zapisnik slao medijima, ali nisu htjeli objaviti taj dio priče i javnosti pokazati tko je zapravo lagao Zvonimir Boban ili Rođo.

Koliko su u Bobanovim lažima kratke noge bilo je vidljivo proteklog tjedna kad je Jutarnji list, u srijedu 16. ožujka, objavio tekst da su na mjestu bivše Medvednice, uz rotor na Bukovačkoj, nastavljeni građevinski radovi. “Radovi vraćanja u prvobitno stanje poslovne zgrade ugostiteljske namjene. Investitor je Z. Boban, Pantovčak 267, Zagreb”. Pisalo je sitnim slovima pored slike ostataka Medvednice. Izjave proslavljenog nogometaša nije bilo, a baš bi bilo zgodno da kaže ne samo tko to laže, nego i tko je tu budala. Nekadašnji igrač Dinama, Milana i Celete Vigo očito budalama smatra hrvatsku javnost. Jednako kao i brojni sportski novinari koji pišu o Bobanu kao čovjeku s bezprijekornom biografijom, bez mrlje, idelanoj osobi za istaknutu funkciju u FIFI.

Brojni poslovni nesporazumi

Miljenko Drežnjak nije jedini poslovni partner obitelji Boban s kojim su imali nesporazume i još neokončani sudski epilog. Vodili su ratove i za Korčulu i Šestinski lagvić. Jedan je izgubljen, a drugi dobiven. U Zagrebačkim ugostiteljskim krugovima se priča da su Lagvić izgubili kad se u igru uključio Blaž Petrović sa svom logistikom koju ima iza sebe u svim sferama društva.

Marinka Bobana je primjerice tužila i gospođa Ika Filipović, a Općinski sud u Zagrebu je presudio da joj treba vratiti 51.150.89 eura po srednjem tečaju NBH na dan isplate, zajedno s kamatama na iznos od 100 000 DEM obračunate od 1.4.1996. do 28.2.2001. Razlozi su ponovno nesporazumi oko zakupa lokala, u ovom slučaju na adresi Dolac 8.

Javnosti je daleko poznatiji slučaj oko bivše Zvečke, sada slastičarnice 041 u Masarykovoj. Vlasnik kafića Hemingway Mario Kovačević na obližnjem Trgu marašala Tita Zvonimira Bobana je optužio da mu ne plaća najamninu za njegov udio u slastičarnici, pa ni pričuvu. Spor je desetak godina na sudu. Zvonimir Boban se branio da mu je za nekoliko kvadrata kolega ugostitelj iz susjedstva tražio 10 tisuća eura po četvornom metru, pa je sve prepustio sudu da država utvrdi stvarnu vrijednost tih nekoliko kvadrata koju će onda platiti. Zanimljivo kako u slučaju pretvorbe i privatizacije Lotrščaka nisu imali iste kriterije nego su imali svoju tarifu.

Zvonimir Boban je imao i poslovne nesporazume s kumom Tihomirom Elezom, koji mu je godinama formalno vodio poslove u Hrvatskoj. I uvijek ista priča, oni drugi lažu. Je li baš svi ti ljudi lažu da su oštećeni teško je povjerovati.

O bezprijekornom Bobanu po Zagrebu su kružile priče i da je obiteljski nasilnik jednako kao sadašnji njegovi prijatelji donedavni premijer Zoran Milanović i tajkun Emil Tedeschi.

Bivši nogometaši u biznisu

Mnogi bivši nogometaši okušali su se u privatrnom biznisu. Po nekom nepisanom pravilu najuspješniji su nekadašnji nogometaši porijeklom iz Hercegovine i okolice. Zvonimir Boban je među najuspješnijima. Primjerice Vahid Halilhodžić, nogometni trener s međunarodnom reputacijom, rodom iz Jablanice, je kupio dio komercijalnog kompleksa Lapadski dvori u Dubrovniku, gdje planira otvoriti hotel. Kako su javili lokalni mediji, nekretninu je platio tri milijuna eura. Negdašnji igrač Veleža i Nantesa, trener brojnih klubova i reprezentacija s triju kontinenata odlučio je uložiti u dubrovačkiki turizam.

Robert Kovač, trenutno je pomoćnik bratu treneru u frankfurtskom Eintrachtu, uložio je u tvornicu biodiesela u Pločama, oko četiri milijuna eura. Uspješni su bili braća  Dario i Josip Šimić, također bivši nogometni internacionalci. Obitelj Šimić upustila se u biznis s kavom i vodom, a otvorili su i lanac Viva’s barova. Šimići su vlasnici triju uspješnih tvrtki: Živa voda, Živi bar i Živa kava, koje su 2013. imale ukupni prihod od 54 milijuna kuna.

Istinoljubivi Zvonimir Boban je povezan je s četirima tvrtkama koje su 2013. imale promet od 59,5 milijuna kuna. Najbolje posluje tvrtka Moja zemlja. Nakon što su joj prihodi rasli za po desetak milijuna kuna godišnje i 2012. dosegnuli 63,6 milijuna kuna, uz milijun kuna dobiti, 2013. su pali na 54 milijuna kuna. Tu je tvrtku Boban osnovao još 1992. pod nazivom ZB šport. Kao suvlasnici zadnjih su mu se godina pridružila dvojica suigrača iz Milana: Paolo Maldini i Andrij Ševčenko. Maldini je u ušao u posao početkom 2012. i držao je deset posto udjela, a Bobanu je ostalo 90 posto. Ove godine pridružio im se i Ševčenko, no zasad nije poznato koliki je njegov udjel.

Glavna je djelatnost Moje zemlje uvoz i distribucija hrenovki Wudy i Pavo, dvaju vodećih brendova iz asortimana talijanske kompanije AIA. Moja zemlja je ekskluzivni zastupnik te kompanije, jednog od vodećih europskih proizvođača pilećeg i purećeg mesa koji u svom asortimanu ima više od  600 artikala, a na dan obrađuje  300.000 pilića i dva milijuna jaja. Grupa je jedan od vodećih talijanskih proizvođača prerađevina od svinjskog mesa.Kako se navode na web stranici Moje zemlje, ta tvrtka “proizvodi robne marke za gotovo sve najveće trgovačke lance u Hrvatskoj”. Tvrtka bi vjerojatno poslovala i bolje da Boban nije imao problema s bivšim prijateljem i poslovnim partnerom Tihomirom Elezom, na kojeg je 90-ih prenio poslovni udjel.

Boban i Elez su se 2010. razišli, a bivši kapetan reprezentacije optužio je nekadašnjeg prijatelja  da je kao direktor gotovo upropastio tvrtku Moja zemlja. Financijski problemi tvrtke, a koje je Boban navodno morao rješavati neplaniranim ulaganjem vlastita novca, možda i bili razlog za pozivanje u pomoć Maldinija i Ševčenka.

Elez je nakon raskida s Bobanom postao poslovni partner tenisača Marina Čilića, s kojim je otvorio ribogojilište u Stonu.

Uz Moju zemlju, Boban je vlasnik još triju tvrtki. Najuspješnija je, sa 3,4 milijuna kuna prihoda u 2013., tvrtka Na cesti 04. Slijedi Korten  s 1,58 milijuna kuna te ZB tenis sa 730.000 kuna prihoda. Ostatak obitelji Zvonimira Bobana je u ugostiteljstvu. Otac Marinko Boban vlasnik je nekoliko restorana u središtu Zagreba koji posluju kao posebne tvrtke- M.M. Boban-Vinodol ima 20,8 mil. kn prihoda, M.M.Boban 12,3 mil., a M.M. Boban -Korčula 5,4 mil. kn prihoda i sve posluju s dobiti. T

DIJELOVI IZVJEŠĆA O REVIZIJI PRETVORBE I PRIVATIZACIJE UP LOTRŠČAK (cijeli dokument se pod tim nazivom nalazi na Internetu)

Priv Lot-4

Priv Lot-5

Priv Lot-3

5 komentara

Uskoči u raspravu
  1. mjanelong
    #2 mjanelong 23 ožujka, 2016, 10:42

    Boban je derpe. Živi s nekim peškanom na katu kuće s kojim se mazi po cijele dane a Leonarda je solo u prizemlju…

    Odgovorite na ovaj komentar
  2. Anonimno
    #3 Anonimno 22 ožujka, 2016, 11:18

    I sad bi oni da njihove potleusice vrijede stotine tisuca maraka,nisu vrijedne ni onoliko koliko ih je Boban platio. Obicna prcvara gdje se ne moze ni za pedeset godina zaraditi sto tisuca.
    Ma zavist nista drugo…

    Odgovorite na ovaj komentar
  3. UDbaša
    #4 UDbaša 21 ožujka, 2016, 19:43

    I bolje da nema komentara!

    Odgovorite na ovaj komentar

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.

*

code