BURANO

BURANO

15. ožujka, 2019.

 

Brojne ošterije, tratorije, lokande i pizzerije nude jela s pićem već za desetak eura. Nažalost uz more, odnosno kanal nisam mogao pronaći mjesto, ako je neki stol bio prazan na njemu je stajala oznaka za rezervaciju. Na kraju našao stol za dvoje na glavnoj piazzi Galuppi tratoria& locanda „Al raspo de ua“. Veliko pivo moretti u boci od 0’66  pet eura, špageti s plodovima mora 11 eura, miješana riba na roštilju, fisch mix grill 20 eura i pola boce otvorenog vina kuće 5 eura. Ukupno 41,50 eura, bez naplate  servizia, odnosno tringelta i kuverata što u Veneciji pored Rialta uz Veliki kanal naplaćuju 12 posto i ako samo popijete piće

Napisao: Dražen Stjepandić

Burano svrstavaju među deset najbakovitijih mjesta na svijetu. Svjetski poznat je postao ne samo zato što je blizu Venecije, udaljen samo sedam kilometara morskim putem, nego po šarenim pročeljima kuća. Kad smo nakon obilaska Murana doplovili do Burana, dok smo pješaćili prema obilasku najvećeg  istoimenog naseljenog mjesta na otoku, jedan od suputnika se glasno zapitao zašto su kuće tako bezvezno obojene u razne boje. Umiješao sam se u razgovor objašnjavajući da na Buranu kuće nisu bez veze obojena svaka u drugu boju, nego boju svake kuće određuje općina, odnosno otočka vlast. Dodao sam da legenda kaže da su kuće počeli krečiti u šareno zato da bi ribari po magli vidjeli prema kamo trebaju ploviti. A magle u Laguni zaista znaju biti guste i traju danima, no ni tada plovidba ne prestaje, uključe se radari i plovidba se nastavlja i kada se ne vidi prst pod nosom, ali nekada dok nije bilo radara ribarima su od pomoći bile šarene kuće i vjerujem da je legenda o nastanku šarenila na Buranu istinita.

Ošterije, tratorije, locande

Razvojem turizma svoju osobitost su dodatno razvili, pa je tako na Buranu danas u istoj ulici ili kanalu teško naći dvije kuće iste boje. Na grčkim otocima sam vidio plave kuće ili u bijelo obojene kuće s plavim krovovima, na Buranu krovovi su podjednake boje, ali pročelja su crvena, zelena, plava, žuta, smeđa, narančasta… Reči kao spektar duginih boja je premalo za šarenilo na Buranu.

Venecijanci su prvi izmislili pelješenje turista, pa su sva mjesta u Laguni usmjerena na turizam. Od Jesola, pa do Torcella, nekada prvog naseljenog otoka u Laguni, a danas u odnosu na Murano i Burano gotovo pustog otoka. No, mislim da je Burano cijenama najpristupačniji srednjoj klasi. Venecija kao jedan od najopisivanijih i najslikanijih gradova svijeta nije jeftina ni na mjestima izrazito namijenjenim jednodnevnim ruksak turistima, na Muranu stanuju brojni bogati Amerikanci i Rusi, vodeni taxiji s Riva gliserima te nedjelje su često vozili između Murana i grada u obliku ribe, dok prema Buranu nisam vidio ni jedan. Bogatija klijentela uz Lido i Murano rađe ide i na Toricello negoli na Burano, no zato izletnici koji žele pojesti nešto bolje od komada pizze, hamburgera, pomfrija, bureka nema, na Buranu mogu naći cijene kao u ostatku Italije.

Na Burano smo kao i mnoge druge brodice koje su prve nedjelje u ožujku krstarili Lagunom doplovili u vrijeme ručka i jedva sam pronašao mjesto da i mi objedujemo. Sve je bilo puno ne samo vani, nego je u većini lokala unutra podjednako bilo krcato kao i na terasama. Brojne ošterije, tratorije, lokande i pizzerije nude jela s pićem već za desetak eura. Nažalost uz more, odnosno kanal nisam mogao pronaći mjesto, ako je neki stol bio prazan na njemu je stajala oznaka za rezervaciju. Na kraju našao stol za dvoje na glavnoj piazzi Galuppi tratoria& locanda „Al raspo de ua“. Veliko pivo moretti u boci od 0’66  pet eura, špageti s plodovima mora 11 eura, miješana riba na roštilju, fisch mix grill 20 eura i pola boce otvorenog vina kuće 5 eura. Ukupno 41,50 eura, bez naplate  servizia, odnosno tringelta i kuverata što u Veneciji pored Rialta uz Veliki kanal naplaćuju 12 posto i ako samo popijete piće.

Srdele u tanjuru od kruha

Špageti s plodovima mora bili su za moju kćerku, a ribu sa žara smo podijelili. Dobili smo jednog brancina porcijaša, jednog škampića i dva riblja odreska, od kojih je jedan bio komad lososa. Uz ribu su stavili komad bijelog tijesta od krupno mljevenog brašna, bijela polenta. U našim krajevima neki puru ili žgance nazivaju palenta od venecijanskog izraza polenta, a kako su bili bogati najbolje govori da su imali bijelu polentu. Špageti s plodovima mora su bili namijenjeni mojoj kćeri, a ribu smo podjelili. Ribu smo dugo čekali, što ne čudi ne samo obzirom na gužvu nego je brancin bio odlično ispečen, a to ne može biti brzo. Kožica ni na jednom mjestu nije bila napuknuta, dok mi se kod nas na moru znalo događati da su mi servirali ribu s roštilja tako amaterski pečenu da su nedostajali cijeli komadi kao da ju je netko prije toga čopkao.

Dok smo čekali ribu imao sam priliku vidjeti što su poručivali ostali gosti. Po govoru nesumnjivo Talijani jeli su uglavnom špagete i pizzu, mahom onu najpovoljniju margaritu od 5 eura.

Poslije dok sam s jednim parom iz naše grupe razmjenjivao dojmove o ugostiteljskoj ponudi Burana rekli su mi da su oni još povoljnije prošli u nekoj ošteriji koja je nudila samo nekoliko ribljih jela čije su fotografije odmah iznad blagajne. Naručili su srdele u tanjurastom pecivu, odnosno ribu u tanjuru od kruha. Ribu zajedno s tanjurom, odnosno pecivom pojedete. Dvije porcije srdela u tanjurastom kruhu dvadeset eura.

Ovo mi je bio drugi posjet Buranu, prvi put kada sam bio preporučili su mi da kupim pjenušac od jagoda, fragolino. U istom dućanu po cijeni od 3,99 eura kupio sam nekoliko boca i ovaj put. Pravi se od grožđa izabele i doda mu se malo soka od jagode. Fragolino je po regulama EU zabranjeno proizvoditi industrijski u velikim količinama. Ako vidite da ima plastični čep to može biti opasno po život jer izabela ako se industrijski tretira na veliko može biti otrovna.

Burano je ribarski otok, ali jedan od specijaliteta za koji su mi govorili je tučeni bakalar, kao i kod nas i Venecijanci uvoze bakalar, a koliko ga jedu govori podatak da se oko polovice uvoza bakalara u Italiji potroši na venecijanskom području.

Spomenuli su mi i juho od glavoča, ribu tipičnu za venecijanski zaljev.

Burano ima i svoje poznate kolače bussolu i esse, koji kao što mu ime govori u obliku slova S, odnosno u obliku Velikog kanala.

Čipka je za Burano ono što je staklo za Murano. No u jednom kratkom posjetu gdje smo jedva stigli ručati i vratiti se u zakazano vrijeme polaska nisam stigao o tome saznati još nešto osim onoga što se nudi u turističkim prospektima i pričama turističkih vodiča.

Burano su naselili stanovnici Altina koji su pobjegli pred barbarskom invazijom te se naselili na otoke Venecijanske lagune nazvavši ih prema šest vratiju njihova grada: Murano, Mazzorbo, Burano, Torcello, Ammiana i Costanziaca. Ime Burano dolazi od imena sjevernih vrata grada – Porta Boreana.

Danas stanovništvo Burana, koje broji otprilike 3000 duša i bave se onim što turizam traži. T

Još nema komentara

Uskoči u raspravu

Nema komentara!

Počnite s raspravom.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.

*

code