KOLUMNA METAMUZIKA KOLUMNE

BRAVO ZA HVALIMIRU BLEDŠNAJDER

22. rujna, 2018.

Piše: Igor Koruga

Osim što se u rujnu najavio ciklus Lisinski subotom s petnaest veličanstvenih koncerata koji su pri samoj objavi izazvali ogroman interes javnosti, jednako kao i riječki ciklus Lisinski u Guvernerovoj palači s bogatim i raskošnim puhačkim, gudačkim, glasovirskim i gitarističkim programom unutar četiri uzbudljiva klasična konceta, predstavio se i veliki spektakl glazbenog slavlja života i rada legendarne francuske pjevačice Edith Piaf u Lisinskom, kao i prvi koncert iz serije Cantus Ansambl & Lauba s hommageom u povodu stogodišnjice smrti francuskog skladatelja Claudea Debussyja (1862-1918), prije kojeg su se u svega nekoliko dana zbila dva, vrlo zanimljiva i osebujna nastupa: prvi, u srijedu 19. rujna u 19:30 sati, u gornjogradskoj crkvi svetog Marka u sklopu Petog međunarodnog ciklusa orguljske glazbe Orgulje sv. Marka 2018 i drugi, u petak 21. rujna u 20 sati u Glazbenom salonu zagrebačkog Arheološkog muzeja.

S posebnom pažnjom

U crkvi se radilo o orguljskom recitalu ugledne orguljašice zagrebačke katedrale, Hvalimire Bledšnajder, umjetnice i pedagoginje koja je imala čast diplomirati pod mentorstvom Anđelka Klobučara (1931-2016), usavršavati se na rimskom Konzervatoriju sv. Cecilije kod velikog Fernanda Germanija (1906-1998) i svirati na liturgijskom slavlju u Mariji Bistrici prigodom posjeta pape Ivana Pavla II Hrvatskoj, 1998. godine. S posebnom pažnjom Bledšnajder je pristupila tumačenju skladbi poput četverostavačne Klobučarove Partite za orgulje, peterostavačnog izbora iz Sedam riječi Kristovih na križu Kamila Kolba (1887-1969), koralnog preludija Uskrsnu Isus doista Nikše Njirića (1927-2016) i Improvizacije na temu Veni Sancte Spiritus Mate Lešćana (1936-1991), dakle, po svemu sudeći, ne pretjerano zahtjevnog opusa domaćih suvremenih skladatelja. Tehnički uzorno i muzikalno, kao što se to i očekivalo, zvučale su i izvedbe nimalo složenijeg Blagdanskog zapjeva francuskog skladatelja, orguljaša i improvizatora Jeana Langlaisa (1907-1991) te peterostavačne Pange lingue Langlaisovog živućeg libanonskog pandana Najia Hakima (1955) u kojoj je iz ne znam kojeg razloga bila izostavljena kratka (tutti) tokata Nobis datus. Ovacijama i cvijećem ispraćena, hrvatska je orguljašica na neodređen način uspjela ¨najaviti¨ slijedeći, dugo očekivani koncert (3. listopada) vrsne orguljašice pariške crkve Saint-Sulpice, Sophie-Véronique Cauchefer-Choplin.

Grand duo

Vrsnošću su se, dva dana kasnije u ispunjenom muzejskom salonu, iskazali i članovi Grand (fortepiano) dua Michael Tsalka & Hrvoje Jugović. Oni su u cijelosti uspjeli u (p)održati suptilnost izraza Fantazije za četiri ruke u c-molu, D. 48 (1813), austrijskog wunderkinda Franza Schuberta (1797-1828), Sonate za četiri ruke u f-molu, op. 7 (1823), francuskog skladatelja engleskog podrijetla Andréa Georga Onslowa (1784-1853) i Sonate za četiri ruke u F-duru, KV 497 (1786), zrelog Wolfganga Amadesa Mozarta (1756-1791). Iznimne glazbene kombinacije – kod Schuberta, forme fantazije i sonate, kod Onslowa, ekspresionizma (po uzoru na Beethovena) i klasične elegancije te kod Mozarta, stilske zrelosti i nepogrešive originalnosti – dvojica su umjetnika, iz Hrvatske i Izraela, portretirali vrlo upućeno i autentično, bez obzira na skučen prostor i raspored sjedenja iza tipkovnice iznimne kopije instrumenta (koju je za Hrvoja Jugovića, prema ¨Walter und Sohn¨ iz 1803. godine s pola oktave većim opsegom, izradio Amerikanac Paul McNulty) najpoznatijeg bečkog graditelja klavira Antona Waltera (1752-1826). Točku na i nedvojbeno je pridodao i odgovarajući ambijent Arheološkog muzeja koji je, moram priznati u pravoj mjeri, naglasio tipičan komorni ugođaj s početka devetnaestog stoljeća. T