BOA SKOVHUSA I STEFAN VLADAR U ČITAONICI DRŽAVNOG ARHIVA

BOA SKOVHUSA I STEFAN VLADAR U ČITAONICI DRŽAVNOG ARHIVA

31. siječnja, 2018.

 

 

Piše: Igor Koruga

Kada govorimo o glazbenoj interpretaciji, za mnoge su umjetnike jedinstvenost i različitost bili i ostali apstraktni pojmovi, teško dokučivi, posebno u slučaju popijevke (Lieda), glazbene vrste po strožoj definiciji upitne poput ¨instrumentalnog komada¨ (Instrumentalstücka), odnosno u slučaju žanrovski (p)određenog rukopisa njemačkog skladatelja Franza Schuberta (1797-1828). Naime, poznato je da je sam Schubert, kao Beethovenov nasljednik, bio dvojbeni romantički klasik te da je njegov Lied ostao estetički samostojan, posve osebujan i utemeljen na raznolikosti tradicije (češkog, norveškog i engleskog osvrta na francuski ¨le lied¨), a ne na jedinstvenosti ideje gore spomenutog komornog vokalno-instrumentalnog obrasca za glas i klavir. Što se tiče melodije, Schubert je bio zaokružen i jasan, slobodan i pjevan, jednostavan i neposredan, sveden na jasno određenu ritamsku okosnicu, dok je na polju harmonije bio smion i vješt, sklon naglim skokovima iz dura u istoimeni mol (i obratno) i neobičnim modulacijama, u konačnici ipak logičnim i opravdanim. Sve su se te karakteristike s vremenom prirodno sjedinjavale i množile, da bi se na samome kraju Schubertovog života briljantno ugodile u tri velebna ciklusa solo-pjesama: u Lijepoj mlinarici (Die schöne Müllerin), D 795, u Zimskom putovanju (Die Winterreise), D 911, i u posthumno izdanom Labuđem pjevu (Schwanen-gesang), D 957.

U vezi s hladnoćom i zimom

Vrsno tumačenje najpopularnijeg ciklusa, Zimskog putovanja, sretna je zagrebačka publika mogla doživjeti u petak 26. siječnja od 20 sati, u dupkom ispunjenoj Velikoj čitaonici Hrvatskog državnog arhiva (HDA-a) tijekom trećeg koncerta treće sezone prestižnog ciklusa (umjetničke organizacije) Cristoforium. Uz pomoć resornog ministarstva, grada, hotela i austrijskog kulturnog foruma na improviziranoj su pozornici nastupili probrani svjetski glazbenici poput bečkog dirigenta, pijanista i uglednog komornog glazbenika Stefana Vladara (1965) te danske operne superzvijezde, baritona, Boa Skovhusa (1962). Iznenađujući početak nastupa nije bio vezan samo uz fenomen izvedbe dvojice glasovitih umjetnika koji su, kako sam poslije saznao, gore spomenuti triptih ciklusa snimili lani, u raidinškom Lisztzentrumu, za bečku izdavačku kuću Capriccio (C5290, C5291, C5292), već i uz profinjenu akustiku ogromnog arhivskog prostora te uz potpuno drugačiji, raskošniji i transparentniji zvuk Stančićevog Pleyela, barem u odnosu na tanji ton na koji smo navikli u Velikoj dvorani Hrvatskog glazbenog zavoda. Svjestan mogućnosti povijesnog glazbala, Vladar se od samoga početka, dakle od najduže popijevke u ciklusu – melankolične Laku noć (Gute Nacht) – postavio ravnopravno glasu, iznoseći silaznim melodijskim linijama i neprekinutim pulsom obilje (Schubertovih) muzičkih ideja, strofnu izgradnju kao i osnovne misli pjesme. Višeslojne teksture i različite artikulacije u vezi s hladnoćom i zimom čule su se vjerno i (pot)puno, no nikad toliko da bi zasjenile prodoran i živ Skovhusov bariton kojem, neovisno o tonskim visinama, u tehničkom pogledu nije nedostajalo kontrole, lakoće i/li moći fraziranja. Izvorno napisane za tenor, Skovhusove su (vokalne) melodijske linije ukazivale na nužan sklad riječi i tona, na opis ozračja, na jezgrovite drame i na ljudske osjećaje. Danski se pjevač u tom smislu nije podredio isključivoj ljepoti tona, već ponajprije funkcionalnosti i izražajnosti glasa, što je (i) danas smisleni imperativ kada se tumači Lied, Schubert i Wilhelm Müller (1794-1827), njemački književnik i prevoditelj čija su najuspjelija ostvarenja upravo sa Schubertove strane ostala zvučno ovjekovječena (Lijepa mlinarica i Zimsko putovanje).

Aura perfekcionizma

Konac djela ukrasio je gromoglasan pljesak, nakon sedamdesetak minuta upečatljive priredbe, bez pauze i bez bisa, no s aurom perfekcionizma koja će se vjerujem protegnuti i do idućih nastupa u HDA-u, i to pijanistice Martine Filjak 25. veljače i pijanista Dina Imerija (Makedonija) 11. ožujka, oba recitala unutar ciklusa Pleyel Svetislava Stančića. T

Još nema komentara

Uskoči u raspravu

Nema komentara!

Počnite s raspravom.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.

*

code