Bandić sada gradi vlastiti spomenik ispred ulaza u svoje gradonačelničke dvore, vjerojatno će postaviti i svoj spomenik pored spomenika Većeslavu Holjevcu, također lažnog zaslužnika za Grad Zagreb. Nekim svojim odlukama nastoji uništiti i mjesto gdje se okupio najveći broj Hrvata katolika ikada u hrvatskoj povijesti na jednom mjestu, hipodrom u Zagrebu, gdje je sv. Ivan Pavle II. služio svetu misu. Na tom mjestu treba izgraditi katedralu sv. Ivanu Pavlu II., a ne s Arapima graditi trgovine i cirkuske dvorane. Međutim, danas baš na tom mjestu dolaska pape u Zagreb nema nikakvog spomena, pa čak ni križa
Piše: Mladen Pavković
Jedan od najljepših spomenika iz hrvatskog Domovinskog rata -Zid boli – gradonačelnik Grada Zagreba svojedobno je dao zakopati u – zemlju.
Evo ga i danas tamo, nitko ga ne vidi i više malo tko i pita za njega.
Takav kulturni zločin ne pamti se u Hrvatskoj, ali ni u Europi.
Mito i korupcija
Međutim, pojedine tzv. „važne“ hrvatske ličnosti, poput notornog Dragana Kovačevića (r. 1969.), bivšeg čelnog čovjeka Janafa, koji će prema svemu sudeći ostati „poznati“ u hrvatskoj povijesti jedino po zagrebačkom „Klubu iz Slovenske 9“, gdje je na državni račun priređivao veselice za „kremu hrvatske (jadne) politike“, kupio je već sada, odnosno sredio grobnicu u Aleji velikana na zagrebačkom Mirogoju. (sic!) Tamo se sahranjuju samo velikani i navodno se ne može kupiti grobno mjesto. Ali, i u Hrvatskoj novac očito otvara sva vrata, pa i „raja i pakla“.
Kovačeviću koji trenutno broji dane u Remetincu odmah treba oduzeti ovo grobno mjesto i na toj površini sagraditi spomenik – hrvatskom mitu i korupciji!
Naime, kod nas je mito i korupcija više rašireno nego virus od korone, pa je red da se to razdoblje uspješno i obilježi.
A Zid boli treba se i mora vratiti na mjesto gdje je sagrađen.
“Kad se uklanjao Zid boli bila sam ministrica pravosuđa Republike Hrvatske – pričala nam je Vesna Škare Ožbolt. Borila sam se da se ne ukloni Zid boli sa Selske ulice. Međutim, snaga interesa bila je jača od snage ostanka jedinog autentičnog spomenika iz Domovinskog rata. Ovo je bio jedini spomenik iz Domovinskog rata koji je nastao spontano, u tuzi i boli, ali i u snazi vjere da će se nestali ipak vratiti. Mjesto ovakvih spomenika nije na groblju među mrtvima, već među živima, kao spomen na najvažnije događaje iz naše povijesti. Međutim, protiv samovolje gradonačelnika Bandića koji je je imao potporu tadašnjeg premijera Ive Sanadera da makne zid nije se moglo ništa. Kada sam pripremala projekt „Trg pravde“, svi sudovi na jednom mjestu na bloku Selska-Ilica, namjera mi je bila vratiti Zid boli na lokaciju gdje je i nastao. Projekt se 2005. počeo realizirati, ali sam nakon toga ubrzo smijenjena i sve je ostalo po starom. Ako voljom građana dođem u priliku promijeniti stvari u Gradu Zagrebu, završit ću započeti posao i postaviti Zid boli na lokaciju na kojoj je nastao- rekla je.
S tim u svezi oglasio se i Damir Borovčak koji smatra da je Zid bol sahranjen u zemlji pravo mjesto izrugivanja hrvatskoj žrtvi. Po njemu, sve su nam novije tradicije i svetinje obrambenog Domovinskog rata zgažene i pogažene, a u tome su pored Milana Bandića „zaslužene“ uloge imali i Stipe Mesić, Zoran Milanović, Ive Škrabalo i niz drugih.
“Evo, Bandić sada gradi vlastiti spomenik ispred ulaza u svoje gradonačelničke dvore, vjerojatno će postaviti i svoj spomenik pored spomenika Većeslavu Holjevcu, također lažnog zaslužnika za Grad Zagreb. Nekim svojim odlukama nastoji uništiti i mjesto gdje se okupio najveći broj Hrvata katolika ikada u hrvatskoj povijesti na jednom mjestu, hipodrom u Zagrebu, gdje je sv. Ivan Pavle II. služio svetu misu. Na tom mjestu treba izgraditi katedralu sv. Ivanu Pavlu II., a ne s Arapima graditi trgovine i cirkuske dvorane. Međutim, danas baš na tom mjestu dolaska pape u Zagreb nema nikakvog spomena, pa čak ni križa. Bandić i njegovi drugari svjesno i namjerno šire rastakanje povijesnih vrijednosti i tradicija, uz poganski kult svojih lažnih veličina- zaključuje Borovčak.
A kako na sve to gledaju hrvatski branitelji i stradalnici?
Ako ništa drugo, netko je i od njih zaslužio da ga se sahrani uz grobnicu notornog Kovačevića u Aleji velikana. Nu, što se Kovačevića tiče još smo i dobro prošli. Taj je mogao kupiti sebi i svojoj obitelji još veće i bolje mjesto i u Aleji hrvatskih branitelja na Mirogoju, pa i ono uz posljednje počivalište dr. Franje Tuđmana, iako je Domovinski rat, uz hostese, najvjerojatnije proveo uz slične kao i on, u Klubu iz Slovenske 9.
Marksistićka stranka
Kako se u nas lako i bez dokaza, ali i bez ikakve odgovornosti optužuju ljudi, najbolje je pokazala saborska zastupnica, notorna Katarina Peović, čelnica marksističke stranke Radnička fronta.
Ona je u Hrvatskom saboru mrtvo-hladna optužila prvog hrvatskog predsjednika, vojskovođu i pobjednika hrvatskog Domovinskog rata dr. Franju Tuđmana da je bio sudionik tzv. udruženog zločinačkog pothvata, tj. da je to ustvrdio Haaški sud te da zbog toga Sveučilište obrane i nacionalne sigurnosti ne može nositi njegovo ime.
Dakle, ona namjerno ne govori istinu, odnosno nastoji unositi razdor i mržnju.
Tako „istaknuta javna intelektualka“ radi godinama, baš kao i njezine kolege i kolegice.
A da se njezin način obmana i laži isplati, najbolji je dokaz njezin primjer – samo i isključivo na taj način došla je i do saborske fotelje.
I ne samo to. Ona, da ti pamet stane, predaje na Filozofskom fakultetu u Rijeci. Ako svoje skromno znanje prenosi na način kako radi i govori u Saboru onda nije ni čudno da mladi ne znaju povijest ili je znaju na način ove notorne aktivistice.
Da nije bilo dr. Franje Tuđmana ta i takva doktorica nauka nikada ne bi radila to što radi, a najmanje bila zastupnica u Hrvatskom saboru.
Laž i podmetanja su nažalost njezino najjače oružje. T
2 komentara
Uskoči u raspravuIzbavitelj
Koja je poveznica , slika plen kim – un i soros junior sa brojem 7