Piše: Vjekoslav Krsnik
Velikosrpska ofenziva koja se vodi u hibridnom ratu protiv Hrvatske i na hrvatskom teritoriju uz izdajničku suradnju i popuštanje službenih hrvatskih vlasti nastavlja se najnovijim zbivanjima. Oni samo potvrđuju da Pupovčeva “peta kolona” ne posustaje u nastojanjima da se Srpsko-hrvatski rat kako je Međunarodni sud pravde definirao tzv. “Domovinski rat” svede na građanski rat u kojemu su podjednako krive obje strane i u kojemu nema naplate ratne odštete. To je samo dodatni dokaz da je njemački znanstvenik i sveučilišni profesor u Sjedinjenim Državama Sigmund Neumann bio u pravu o karakternoj ocjeni srpskog naroda: “Povijest Srbije je beskrajna borba opterećena nasiljem i laži bez granica, nepoznata među civiliziranim zemljama. U toj borbi su laž,prijevara, izdaja, osveta , ubojstva, zločini priznati kao normalno pravilo ponašanja. Tako su rasle srpske generacije i četništvo, kao istomišljenici generala Mihailoviča, pa se može bez muke razjasniti ta politička banda”
Logori za Hrvate u Srbiji
S velikom medijskom pompom u Hrvatskoj je dočekana pobjeda tzv. Studentske liste” na nedavnim izborima u Srbiji kojom je završena diktatorska i harangerska politika Aleksandra Vučića. Međutim kad se nakon nekoliko dana prouče poruke te tzv. “Studentske liste” sasvim je jasno da s njome Srbija nije ni najmanje obračunala sa svojom agresivnom prošlošću i vanjskopolitičkom pozicijom Vučićeva režima jer se u predizbornoj kampanji nije uopće zalagala za europske vrijednosti, nego je ostala vezana za ocjenu kakvu je o Srbiji izrekao njemački univerzitetski profesor Sigmund Neumann. U programu tzv. “Studentske liste” što se tiče Hrvatske jasno stoji:da će se „insistirati na pravima srpskog naroda u Hrvatskoj i očuvanju njegovog nacionalnog, kulturnog i jezičkog identiteta u skladu sa najvišim evropskim i međunarodnim standardima”. Dakle srbijanski studenti u najboljoj maniri laži kao nacionalnom propagandnom oružju kako je to opisao njihov “otac nacije” akademik Dobrica Ćosić po njihovoj ocjeni uopće ne spominju velikosrpsku agresiju na Hrvatsku kao politički i pravni temelj za unapređenje odnosa između dvije zemlje. Kako to po njima može biti u “skladu sa najvišim europskim i međunarodnim standardima” da uopće ne spominju ratnu odštetu, rasvjetljavanje sudbine nestalih te priznanje agresije kako je to ocijenio Međunarodni sud pravde, kao ni postojanje logora na području Srbije. Prema tome u politici nove garniture u Beogradu prema Hrvatskoj nema nikakve promjene u odnosu na politiku koju je dosad vodio Aleksandar Vučić. Stoga ne treba ni čuditi da se o srpskoj manjini u Hrvatskoj ne govori kao manjini nego o “srpskom narodu u Hrvatskoj” koji kao takav jednostavno politički ne postoji, ali koji termin bez obzira na sve zagovaraju SANU i Srpska pravoslavna crkva kao više parapolitička a ne vjerska institucija..
Protuhrvatski povjesničari
Ovih dana posebnu pozornost izazvala je u izdanju Srpskog narodnog vijeća iza kojega stoji saborski zastupnik i vođa velikosrpske “pete kolone” u Hrvatskoj Milorad Pupovac knjiga leksikonskog formata “100 znamenitih Srba u Hrvatskoj”. Knjigu su uredili dva u javnosti poznata protuhrvatska povjesničara Ivo Goldstein i Tvrtko Jakovina. To luksuzno izdanje na preko 600 stranica praktički s pozicija velikosrpske politike u Hrvatskoj financirano novcima hrvatskih poreznih obveznika dio je propagandne ofenzive kao dijela hibridnog rata što se vodi protiv hrvatske države i hrvatskoga naroda. Ne može se osporiti da su hrvatski pravoslavci koje je velikosrpska propaganda pretvara u Srbe ostavili značajan trag u hrvatskoj povijesti znanosti, politici, umjetnosti, kulturi pa i u sportu. Najistaknutiji takav primjer Nikola Tesla znanstvenik svjetskog glasa koji je rođen na teritoriju današnje Hrvatske koji je tada bio dio Austrougarske, a nikad nije živio u Srbiji. Sličan je primjer i s austrijskim feldmaršalom Svetozarom Borojevićem ili s glazbenikom Josifom Runjaninom koji je uglazbio hrvatsku himnu “Lijepa naša domovino”. Iz novijeg doba tu se po istom obrascu našao dramaturg Branko Gavella i filozof Milan Kangrga. S pravom Zvonimir Despot u “Večernjem listu” postavlja pitanje: “Ako je Gavella bio pravoslavac, to ga nije automatski činilo Srbinom. Ako je Kangrgin otac bio Srbin to ne znači da se njegov sin morao nacionalno određivati jednako”. Ni Arsen Dedić ni Dražen Petrović nikad se nisu izjasnili kao Srbi dok ih takvima nisu proglasili Milorad Pupovac, Ivo Goldstein i Tvrtko Jakovina.
Što reći o 10.000 hrvatskih pravoslavaca koji su se borili protiv velikosrpske agresije poput sadašnjeg zastupnika u Hrvatskome saboru Predraga Mišića. Jesu li se oni borili za ideju Velike Srbije ili za svoju domovinu Hrvatsku. Uostalom na zadnjem popisu stanovništva iz 2021. godine u Hrvatskoj se oko 17 tisuća pravoslavaca izjasnilo kao Hrvati. Očito je dakle da su se tvorci ovog leksikona kao idejom vodiljom služili poznatom definicijom samozvanog oca srpske nacije Dobrice Ćosića o laganju kao državnom interesu. T
