GLAVNE TEME

KAŽE SE POSLIJE ČETRDESETE NOVINARSTVOM SE BAVE JOŠ SAMO BUDALE

15. svibnja, 2012.

Željko Matić, glavni urednik Radija 101 u stečaju za portal Tjedno

Piše: Dražen Stjepandić

Andreja Zlatar, Željka Ogresta, Hloverka Novak Srzić, Zinka Bardrić, Zrinka Vrabec Mojzeš, Vinko Grubišić, Željko Pervan, Zlatan Zuhrić-Zuhra, Goran Piršl, Davor Meštrović, Duško Čurlić, Silvije Vrbanac, Romano Bolković…Samo su neka od brojnih poznatih imena koja su  radila na Radiju 101.

Željko Matić je na Radiju 101 prisutan svih 28 godina,  još od vremena početaka na Savi,  kako se u kolokvijalnom govoru  naziva Studentski dom Stjepan Radić. Surađivao je s raznim redakcijama i medijskim kućama, ali sve vrijeme ostao je vezan uz Stojedinicu. Trenutno obavlja dužnost glavnog urednika Radija 101 u stečaju.

Redakcija je trenutno u zgradi na uglu  Tesline i Gajeve, gdje je nekada bio OTV.

Stojedinica je i danas velika redakcija, ne samo po svom medijskom ugledu i slušanosti, nego i po kvadraturi.  Dok sam se uspinjao na drugi kat gdje je ured Željka Matića, glavnog urednika u ovom stečajnom razdoblju  prolazio sam prvo pored praznog akvarija za ribice. Nekad ih je u tom akvariju komotno moglo plivati barem desetak. Onda sam naišao na davno isključene rashladne uređaje i razne druge stolove i aparate.  Bolja prošlost i sadašnje krizno razdoblje mogu se  primijetiti na razne načine.

O slavnoj prošlosti, stečaju i neizvjesnom nadolazećem razdoblju za portal Tjedno porazgovarali smo s glavnim urednikom Željkom Matićem, koji je  na Stojedinici prisutan još od 8. svibnja 1984. kad je Omladinski radio kako se nekada zvao krenuo u eter.

Što ima novo na Stojedinici u stečaju?

-Stečajni plan je izrađen i dostavljen Trgovačkom sudu u Zagrebu. Traženo je očitovanje glavnih vjerovnika i početkom šestog mjeseca trebala bi se održati skupština vjerovnika. U ovom trenutku ima samo jedan zainteresirani kupac, koji je vlasnik nekoliko radijskih postaja u Njemačkoj. Njegova ponuda iznosi 6.100, 000 kuna.

Što je najviše pridonijelo propasti Stojedinice?

-Neodgovorno upravljanje. Počeli smo se ponašati kao na HRT-u. Postali smo socijalna ustanova. Svi su tu nešto bili i nikoga se nije smjelo otpustiti. Nije se pratila situacija na tržištu. Nije se kretalo u nikakvu racionalizaciju. Glavno je bilo da se svakog prvog u mjesecu isplaćuju plaće i završilo je kao što je završilo. U šali kažem prvi smo završili u stečaju i imamo šansu prvi izaći iz stečaja koji će vjerojatno uskoro zadesiti mnoge medijske kuće.

KONFERENCIJE ZA NOVINAR

Jeste li možda i programski zastarjeli, neke emisije i  jinglovi se vrte od još od  1984. kad je radio počeo s emitiranjem?

-Na radiju možete razgovarati ili puštati glazbu. U siječnju smo imali audiciju i većina novih ljudi je mlađa od radija. Snimili smo i nove jinglove. Pokrenuli smo nekoliko novih emisija. Što se tiče ostalog, intervjue radimo tako da sa sugovornicima razgovaramo o njihovom poslu, a ne što su u horoskopu i što im radi žena. Takvih intervjua je sve manje u hrvatskom medijskom prostoru. Od intervjua prave show, a ne razgovor o onome  čim se sugovornik bavi. Sve je manje i pravih konferencija za novinare. U šest mjeseci sadašnje Vlade još niste imali presicu koja bi trajala sat-dva vremena i na kojoj bi se premijera mogle pitati razne stvari. Jednom mjesečno bi premijeru novinari trebali postaviti neka pitanja o situaciji u ovoj zemlji. Svaka čast fejsu i twiteru, ali zašto nema ovoga?

Kakva je slušanost Stojedinice u ovom stečajnom razdoblju?

-Negdje smo treći ili četvrti radio po slušanosti u Zagrebu. U populaciji ljudi s visokom stručnom spremom i plaćom iznad pet tisuća kuna tradicionalno smo prvi ili drugi. U odnosu na prethodnu godinu slušanost smo dvostruko podigli, tako da  konkurencija i dalje želi da nestanemo. Svi se bore za što bolju poziciju na tržištu i očekivati podršku od konkurencije je iluzorno. Smatra se da je najslušanija Antena, ali sva ta istraživanja treba uzeti s rezervom, jer to nisu precizni podaci kao na televiziji kad se egzaktno u svakom trenutku zna koliko ljudi ima upaljene televizore. U radijskoj branši slušanost se utvrđuje anketama. Oni koji skuplje plaćaju bolje prolaze, a mi na Radiju 101 ne plaćamo ništa.

RADIJSKO NOVINARSTVO

Postoji li radijsko novinarstvo danas u Hrvatskoj, ako izuzmemo Stojedinicu i Hrvatski radio?

– Činjenica je da radiske postaje danas funkcioniraju kao džuboksi s nekim elementarnim informacijama o prometu i vremenu. Mi još njegujemo formu radijskog novinarstva. Snimamo, pa montiramo emisije. I to ima neku publiku i prođu. Radiski medij danas doživljava sudbinu jednako kao tiskani mediji, pa i sama televizija. Svi  zbog Interneta proživljavaju krizu. Internet je sadržaje  jeftininima i dostupnima. Internet nije ostvario neke naročite prihode, a novinarstvo je maksimalno bagatelizirao i pojeftinio. Ide se na maksimalnu jeftinoću, a to svakodnevno smanjuje kvalitetu. Svi hrvatski mediji zajedno danas nemaju nekoliko stranih dopisnika. Sjećam se nekada u Startu jedna reportaža bi se radila po dvadeset dana. Toga više nema, sve je copy paste.

Što mislite o kolegicama sa Stojedinice, koje su završile u diplomaciji kao Zrinka Vrabec Mojzeš  ili Romana Vlahutin?

-Romana nije bila dugo na radiju. A Zrinkin potez nema veze s novinarstvom i oni koji se odluče za tako nešto zauvijek su si zalupili vrata novinarstva. Za novinarstvo se smatra da je to krasno zanimanje do četrdesete godine, a onda poslije toga u novinarstvu ostanu samo budale. Tako mnogi misle.

Vi ne samo da ste ostali u novinarstvu nego ste svo vrijeme u istoj medijskoj kući.

-Paralelno s radom na Radiju 101 dvije godine od ’89.-do ’91. sam radio u Startu. Petnaest godina bio sam dopisnik Glasa Amerike iz Hrvatske. Surađivao sam s Mladinom,  Ninom…Četiri godine sam bio koscenarist Piramide, dvije godine s kolegom Merlićem sam bio koscenarist Kontraplana. U Spektar produkciji sam bio urednik televizijskih emisija: Novac, Četiri zida i Majčin svijet. Uz radio bavio sam se svim i svačim.

KRONIČAR ŠPICE

Kažu da je i legendarna prodaja Stojedinice Nini Paviću 1996. išla preko vas?

-Glupost. Da bi nešto prodali to prvo mora biti vaše. U to vrijeme bio sam jedan od dvadeset suvlasnika. Zahvaljujući tom društvenom ugovoru sada nisam mogao prodati ni svoj udio jer po ugovoru moju dvadesetinu prvo moram ponuditi ostaloj devetnaestorici. Znači to je kao da me okrive da sam htio prodati zagrebačku katedralu, i da sam htio to je neizvedivo. Osim toga Nino Pavić nije bio zainteresiran za kupnju Radija 101.

Prije stečaja Stojedinica je imala 37 suvlasnika, koliko su izgubili novca?

-Oni i ja s njima izgubili smo oko trideset tisuća kuna.

Neki kažu da ste novinarsku karijeru proveli ispred Čarlija i Buldoga?

-A gdje sam trebao ići na kavu u Konjščinsku u Dubravi? Za razliku od tih pametnjakovića koji tako tvrde ja svoje informacije skupljam od živih ljudi i sa živim ljudima razmjenjujem mišljenje. Služim se računalom i googleom, ali ništa ne može zamijeniti živu riječ i kontakt. Mislim da bi mnogim novinarima bilo pametnije da koji put sjednu ispred Čarlija ili Buldoga.

Jedan ste od stalnih  kroničara zagrebačke špice.

-Špica je izmistificirana. Tu smo od 1987. kad smo se preselili sa Save, a špica je te godine bila vezana samo uz kafić Čarli. U Bogovićevoj u devet navečer niste mogli zateći ni psa. Dolaskom Radija u Gajevu prvo je oživio Atrij, pa Vinodol, onda se otvorio Orient express, Hard Rock Caffe i špica se iz Masarykove preselila u Teslinu i Gajevu. Onda se špica preselila u Bogovićevu, na Cvijetni i početak Preradovićeve. Nikad nisam uspio shvatiti zašto su neke lokacije in i onda preko noći postanu aut. Sad ispred Charlieja gledam kako lokal stari zajedno sa svojim gostima.

Može li se i  za Stojedinicu reći da stari zajedno sa svojim slušateljima?

– To se događalo prije stečaja i to nije bilo dobro. Svojim velikim uredničkim uspjehom smatram podmlađivanje radija. Mlađa generacija uvijek može uspostaviti kontakt s mlađom generacijom nego mi stariji.