Sve što govore čelnici WHO-a o održivosti svoje organizacije uglavnom su najobičnije gluposti i besmislice koje odmah treba zauvijek odbaciti, kako ne bi jedna razotkrivena zločinački organizirana skupina i dalje kao štetočinska nesmetano djelovala i opstajala kako bi još uvijek slobodno mogla govoriti što hoće i iznositi zakamuflirane prijetnje protiv naroda i čovječanstva diljem svijeta umjetnim bakterijama kakve uopće ne postoje u prirodi
Napisao: Franjo Dobrović
Na nedavnoj Općoj skupštini UN-a u New Yorku temi pandemija posvećen je bio cijeli dan. Na dnevnom redu tražila su se veća sredstva za pripremu za pandemije, proširenje pristupa „Jedno zdravlje“ („One Health“) te napredak u spornom međunarodnom sustavu za razmjenu uzročnika bolesti i koristi kakve iz njih proizlaze, skraćeno PABS.
Na svu sreću na kraju je došlo do neuspjeha! Zato jer pojedine ključne države članice uopće nisu htjele sudjelovati u razgovorima sa predstavnicima UN-a i iz njegove Svjetske zdravstvene organizacije, pa je ispalo da se nisu mogle usuglasiti oko planirane deklaracije o pandemiji.
Američka liječnica i dugogodišnja kritičarka zločinačkog djelovanja WHO-a u svezi s pandemijama Meryl Nass pratila je sjednicu i dokumentirala raspravu. Prema njezinoj analizi, sastanak je pokazao koliko se snažno međunarodna infrastruktura za pandemije i nakon završetka izmišljene Coronakrize i dalje kao neodrživa nastoji održavati i razvijati te koliko su ovom trenutku otpori mnogih državama u među
trenutku postali veliki.
Neriješena pitanja
Između ostalog u središtu pozornosti bio je PABS – Pathogen Access and Benefit Sharing. U među trenutku WHO-a je razotkrivena zbog organiziranog višegodišnjeg zlotvorskog djelovanja protiv europskih naroda i čovječanstva, tako što se tijekom izmišljene Coronakrize pokazala kao zločinačka. Zato nijednoj državi članici koje drže do sebe i svojih naroda uopće nije zanimljiva ni prihvatljiva, pa sve ono što i o čemu WHO-ovi čelnici govore – države ih uglavnom sada vide kao licemjerne povlaštene genocidne zločince koji s UN-ovih govornica govore besmislice o umjetno bakterijskim uzročnicima bolesti, i mogućim prijetnjama te genetskim informacijama kakve oni kao brižni međunarodno dijele pa i kako se gdje distribuiraju lažna cjepiva, lijekovi i drugi proizvodi razvijeni na osnovu njih.
Glavni direktor WHO-a Afrikanac Tedros Adhanom Ghebreyesus kao jedan od najvećih zločinaca ljudske povjesnice s UN-ove govornice zalagao se za dovršetak još uvijek otvorenih pregovora s državama. PABS je po njemu jedno od ključnih još neriješenih pitanja međunarodne brige o pandemijama, kakve kao prirode uopće nisu moguće, niti takvog što postoji.
Ali su se SAD usprotivile svim Ghebreyesusovim prijedlozima kakvima godinama pokušava države pokoriti. Američka predstavnica Erica Schwartz izjavila je da svaka država mora sama raspolagati dovoljnim sposobnostima za otkrivanje zaraznih bolesti i odgovorom na njih. Kada je riječ o sustavu PABS, i dalje ne postoji konsenzus: Washington ne podupire predloženu konstrukciju.
I iz Europske unije kao bezglavi pojedinci iznosili su besmislene primjedbe, među ostalim u svezi s prijenosom tehnologije i financiranjem.
Naročito je sporno sve ono što je bilo predviđeno u planiranoj političkoj deklaraciji. Izim većih ulaganja u pripremu za pandemije, boljih laboratorijskih kapaciteta te šireg pristupa lijekovima i cjepivima, trebalo se djelovati i protiv „neodlučnosti u svezi s cijepljenjem“ i zdravstveno povezanih „dezinformacija“. Čime jedno od najspornijih pitanja iz razotkrivene lažnopandemijske Coronakrize ostaje na međunarodnom dnevnom redu: Tko će ubuduće odlučivati o tome koje se zdravstvenopolitičke izjave smatraju istinitima a koje lažnima i koje „dezinformacijama“ – i kakve će posljedice iz toga proizaći?
WHO-ov zlotvorski pristup „Jedno zdravlje“ ponovo je imao bitnu ulogu koja na svu sreću ničim nije rezulturala. Taj koncept zdravlje ljudi, životinja i okoliša promatra kao međusobno povezano, čime WHO kao zločinački brižna organizacija nametanjem članicama na provedbu UN-ove Agende 30, kojom se namjeno podmeću umjetne bakterije kao biološka oružja i truju hrana i pića, nastoji snažnije povezati zdravstvenu, poljoprivrednu i okolišnu politiku. Kritičari poput Nass već godinama upozoravaju da bi se pod tim vrlo široko postavljenim pristupom sve više područja društva moglo uključiti u međunarodnu zdravstvenu politiku i krizna djelovanja.
Dvojaka poruka iz New Yorka
S jedne strane, međunarodna infrastruktura za pandemije i dalje se unapređuje: više pripreme, više financiranja, PABS, „Jedno zdravlje“ i mjere protiv istine kako bi ih se prikazalo kao protiv takozvanih dezinformacija.
S druge strane, Opća skupština UN-a pokazala je da se WHO-ov dnevni red nipošto ne provodi bez otpora te da malo tko od govornika drži do te organizacije. Države su uskratile konsenzus o zajedničkoj deklaraciji i time pokrenule pitanje postojanja i djelovanja WHO-a?!
To je vrlo bitno. Pet šest godina nakon lažne Corona pandemije na međunarodnoj razini više se odavno ne radi samo o izvlačenju pouka iz lažno uspostavljene Corona pandemije 2020. godine, nego o održivosti WHO-a kao zločinačke orgnizacije i izvlačenju novca od država za nastavak zločinačkog djelovanja i teror nad čovječanstvom!
Uglavnom sve smjernice kakve WHO proteklih godina iznosi ustrajući na svojoj daljnjoj zločinačko parazitskoj globalnoj održivosti i utjecaju kakav je imala do 2000. godine kao i o tome koje bi strukture, mehanizmi financiranja i pravila o informacijama trebali već biti u optjecaju pri sljedećoj izmišljenoj globalnoj zdravstvenoj izvanrednoj situaciji – i tko će o tome odlučivati. Sve što govore čelnici WHO-a o održivosti svoje organizacije uglavnom su najobičnije gluposti i besmislice koje odmah treba zauvijek odbaciti, kako ne bi jedna razotkrivena zločinački organizirana skupina i dalje kao štetočinska nesmetano djelovala i opstajala kako bi još uvijek slobodno mogla govoriti što hoće i iznositi zakamuflirane prijetnje protiv naroda i čovječanstva diljem svijeta umjetnim bakterijama kakve uopće ne postoje u prirodi kad god poželi u programiranoj sadašnjici. T
