Iznad Sarajeva smjestilo se Visoko, gradić koji je turistički procvat doživi zahvaljujući otkriću “Bosanskih piramida”, bez kojih za njega vjerojatno niko ne bi ni znao.
A iznad Visokog, u brdima udaljenim 45 minuta vožnje, vrijeme kao da je stalo prije trideset, pa i više godina. Smjestio se tu Vareš, mjesto s tek nekoliko hiljada duša. Već nekoliko kilometara od ulaza u mjesto jasno je kako je ovo nekad bilo moćno, industrijsko srednjebosansko naselje, piše 100posto.
Zahrđali, golemi dimnjaci, zapuštena rudarska željeznica, prastare i odavno napuštene zgrade u kojima su živjeli radnici, hale odavno propale drvne industrije…
Vareš je danas gotovo u potpunosti devastiran. Nekada je grad s okolicom imao 23.000 stanovnika, samo u gradskoj zoni više od 12.000, dok ih je danas u gradu 4.500. Oni što su ostali, posao traže u Visokom, Sarajevu ili čak dalje, u Hrvatskoj, Njemačkoj, dalekoj Australiji…
Stoga ne čudi da je poput bombe odjeknula vijest zbog koje je čitav grad naočigled živnuo. Australska kompanija Adriatic Metals, koja je pred nekoliko godina kupila nekoliko vareških rudnika, objavila je senzaciju – na lokalitetu Rupice u bušotinama je, analizom izvađene rude, pronađena zamjetna količina zlata, srebra, ali i brojnih drugih vrijednih sirovina.
Prvi uzorci sa dubine od svega deset metara su pokazali da jedna tona iskopane tvari sadrži 4,6 grama zlata; pola kilograma srebra; 7,7 posto olova; 10,8 posto cinka; 46 posto barita i 0,9 posto bakra.
Ne čudi što su dionice australske kompanije odmah silno poskočile na stranim berzama, no još su više poskočila srca Varešaka kojim je ovo otkriće tračak nade da bi se u njihovom, zapuštenom i osiromašenom gradu, moglo ponovno bolje živjeti.
“Cijeli je Vareš pod rudama, to se zna već desetljećima. Još je Austrougarska ovdje instalirala tada najmoderniju i prvu takvu peć, tu su najstarije očuvane kovačnice, a naši ljudi po cijelom su svijetu traženi kao izvrsni rudari, tehnički stručnjaci, inžinjeri. Ovdje svatko ima barem srednju školu, rudarstvo je tražilo stručne ljude. Industrija je tražila strojare, elektrotehničare, građevinske stručnjake… Znalo se govoriti da se u Varešu trebaš samo roditi, sve ostalo ti je dano. Dobio si stipendiju, školovanje, posao i radno odijelo, lječilište ako ti treba, mirovinu, a našao si i lijepu ženu”, smije se gradonačelnik Zdravko Marošević iz HDZ-a.
No, vremena su se, kaže, promijenila, a tranzicija iz rudarskog gradića to je Varešu teško pala. Mnogi su odselili, drugi pomrli, a treći se ostali boriti s niskom zaposlenošću i siromaštvom.
Da bi se nešto moglo promijeniti nabolje počelo se naslućivati kada su prije tri godine u grad došli predstavnici Adriatic Metalsa. U koncesiju su uzeli rudnik na lokaciji Veovače, za kojeg plaćaju godišnju koncesiju Varešu od oko 370.000 eura, što je značajan doprinos lokalnom proračunu.
“Odmah se znalo da tu ima cinka, bakra i olova. No, ko se razumije u rude, zna da u takvim sirovinama uvijek ima i zlata. Tako su i oni krenuli s istraživanjima. Ma možda bi netko i prije otkrio to zlato i počeo ga eksploatirati, no u Europi gotovo nitko nema potrebnu tehnologiju. To je i jedan od glavnih razloga zašto je stalo rudarenje u Varešu, tehnologija nas je prestigla. Australci to imaju i oni mogu eksploatirati to zlato, ako odluče”, kaže Marošević.
IZVOR: www.radiosarajevo.ba T
Još nema komentara
Uskoči u raspravuNema komentara!
Počnite s raspravom.