AKTUALNI KOMENTAR BAZA GLAVNE TEME

ZAMISLITE UHVAĆEN JEDAN HRVATSKI ŠPIJUN, KOLIKO TEK IMA SRPSKIH ŠPIJUNA U HRVATSKOJ?

27. kolovoza, 2024.

Već nekoliko puta hvatali neke ne samo po nacionalnosti Hrvate proglašavajući ih špijunima, a srpske reakcije tradicionalno znaju biti zabavne, pa kad se hvale ulovom hrvatskog državljanina proglašenog špijunom, novinari su znali upitati  smiju li oni uhvatiti nekoga njemačkog ili francuskog špijuna. O ruskom ili američkom da ne govorimo.

Koliko tek ima srpskih špijuna u Hrvatskoj, svaki od srpskih konobara kada se vrati kući sigurno daje obavještajni doprinos i kada samo ispriča kako mu je bilo

Napisao: Dražen Stjepandić

Već smo na portalu Tjedno pisali kako srpski psiho dobiva više prostora u hrvatskim medijima od svih branitelja zajedno. Profesionalnih i nas drugih. Izraz srpski psiho bio je naslov jednog političkog i psiho profila u tjedniku „24 sata express“. Na taj članak u kojem je opisan kao balkanski uznemirujući faktor, srbijanska verzija nacionalističkih izjašnjavanja u Mađarskoj i Italiji, nisu reagirali samo njegovi politički medijski trabanti nego i on osobno.

A zapravo je psihološki dobro opisan, što vrijeme prolazi taj čovjek širu onu zastrašujuću psihozu devedesetih godina. Sudeći po srbijanskim medijima novi rat ne samo s Hrvatskom nego s BiH i Kosovom samo što ne počne. Ratni huškač iz devedesetih s Pala i iz Gline je nastavio tamo gdje je nekada stao. S tim što sada nije neki anonimni beogradski nacionalistički kompleksaš. Ima medije, vojsku, policiju, ogromnu vlast. Okružen većim ili manjim kopijama Šešelja oko sebe a ponaša se kao neki galamdžija sa seoske tarabe i može izazvati nesagledive posljedice.

Kultura laži

Srpski psiho je godinama glavni kreator stalnih napetosti na relaciji Zagreb-Beograd. Naprosto ne može bez stalnih incidenata. Ne može ni profesionalno, a niti osobno. A djelovalo je da se situacija smiruje. Narod je krenuo putovati u oba smjera, Hrvati i Srbi su u mnogim segmentima usmjereni jedni na druge. Mnogi radnici iz Srbije dolaze na rad u Hrvatskoj. Na sve strane su srbijanske registracije. Među stranim radnicima godinama je najveći broj je Srba, iz Srbije i Republike Srpske. Nikada to nije spomenuo, dok srpski psiho dolazak brojnih turista iz Srbije stalno izlaže ruglu. Pjevači i estradnjaci, ne samo sada okrivljena Severina, bili su dio stalne prirodne razmjene. Do sada Vučiću po ovome pitanju nitko iz Hrvatske nije adekvatno uzvratio. Gospoda Zoran Milanović i Andrej Plenković su nastavili gdje gospođa Kolinda Grabar Kitarović stala, a to je eskivaža Vučićevih lažljivih tirada.

Hvali se kako je pokretač kulture sjećanja. Radi se o kulturi laži. Oluja kao prvo nije najveće etničko čišćenje nakon Drugog svjetskog rata, bio je to pad Bosanske Posavine kad je sa svojih ognjišta otjerano i prognano preko 200 tisuća Hrvata, ali taj podatak ni u Hrvatskoj malo tko koristi kao argument.  Pogrom Srba kako naziva Oluju bio je rezultat kraja agresije Srbije na Hrvatsku. Čak i među Srbima nisu rijetki oni koji barem spomenu Plan Z-4 i njegovo odbijanje. No s kulturom laži glede Oluje bilo je tako-tako. Još ga išla karta.

Patološki lažov

Kao patološki lažov, što je izraz koji u Beogradu i Srbiji, ovih dana upotrebljavaju njegovi politički oponenti, nastavio je s drugim lažima. Logor Jasenovac i stradanje nekolicine članova njegove obitelji je jedan od lajt-motiva njegova odnosa prema Hrvatskoj. Prava istina je da nitko od članova njegove obitelji nije stradao u Jasenovcu jer s prešli na katoličanstvo čemu svjedoče i crkveni dokumenti.

I dok u odnosu sa susjedima predstavlja kao regionalna sila, u odnosu sa Zapadom naravno da se predstavlja kao buntovnik dok je prava istina da se ponaša kao vanjskopolitička podguzna muha. Jedno govori, drugo radi, a treće misli pokazujući svoju prirodu blefera i prevrtljvca. Glumio je rusko-kineski otok u Europi, kad ono evo malo Scholtza, pa direktora CIA-je i junak iz UN-a ogrnut srbijanskom zastavom, okrenuo se protiv svoje prekodrinske braće. Baš me zanima kako će podvijanje repa i odustajanje od plana mirnog izlaska iz BH prikazati kao veliki vanjskopolitički uspjeh. Umjesto mirnog razrješenja došlo je do mirna odustajanja. Mirno odustajanje i mirna Bosna.

Već nekoliko puta hvatali neke ne samo po nacionalnosti Hrvate proglašavajući ih špijunima, a srpske reakcije tradicionalno znaju biti zabavne, pa kad se hvale ulovom hrvatskog državljanina proglašenog špijunom, novinari su znali upitati  smiju li oni uhvatiti nekoga njemačkog ili francuskog špijuna. O ruskom ili američkom da ne govorimo.

Koliko tek ima srpskih špijuna u Hrvatskoj, svaki od srpskih konobara kada se vrati kući sigurno daje obavještajni doprinos i kada samo ispriča kako mu je bilo. Ali kako Vučić kaže on ne želi biti kao oni. I nije.

Sad mu je kao litij ozbiljno poljuljao poziciju najmoćnijeg čovjeka u Srbiji. Tko je kriv? Ne Hrvati nego ustaše primjerice iz Jutarnjeg lista ili u medijima čije su gazde Srbi. I Severina je protiv litija, a ako mu ta zapravo Srpkinja i po ocu, muževima i sinu- ne valja, pa tko će mu valjati? A u litanije o litiju ne znam što se s hrvatske strane ima netko u to miješati. Stvarno je to njihova srbijanska stvar, hoće li ga kopati ili neće, a čini se da je više onih koji neće, a srpski psiho ima milijarde razloga da bude protiv njih i sve drugo su Vučićeve uobičajene laži. A kada se klupko laži počne odmotavati, e onda ćeš biti kriv i za ono što slučajno nisi slagao. T