ZAGREBAČKI KVARTET I ZNAČAJ VIOLE

ZAGREBAČKI KVARTET I ZNAČAJ VIOLE

30. svibnja, 2015.

Napisao: Igor Koruga

Sve velike tvorbe i umjetnički oblici nastajali su i razvijali se, dovršavali i gasili, često u vrlo kratkom vremenskom periodu, neovisno o unutrašnjem ustroju, trajanju, tempu, smislu i rezultatu. Zapisani posredstvom religije i umjetnosti, ustaljeni su se svjetonazori najčešće mijenjali nesuptilno, pa i silom, u ime skučenih bilo u čemu, osim u moći. Veza moći i umjetnosti u pravilu je bila i ostala tijesna i neravnopravna; moć je, samodostatna i izuzeta od zbilje, u zapravo podređenom odnosu spram umjetnosti, uživala širi društveni ugled, već samim time što je, po prirodi stvari, moćnik mogao biti gotovo svatko, a umjetnik gotovo nitko.

Haydnu u čast

Gledajući epohalno, umjetnika je u svakom periodu bilo malo. Pravih, izuzetih od osrednjosti, još i manje. No, u (pret)klasičnom periodu, neprocjenjivo značajnom za razvoj zapadnoeuropske umjetničke glazbe, iskristalizirala su se barem dvojica, Mozart i Haydn, površno gledajući, sunarodnjaci sličnih ideja i glazbenih rukopisa. Njihovo ogromno međusobno poštovanje nadišlo je sve slabosti ljudskoga roda i rezultiralo najiskrenijim pohvalama i divljenjima s obje strane, ali i napisanim gudačkim kvartetima (KV387, KV421, KV428, KV458, KV464 i KV465), s Mozartove strane, Haydnu u čast, učitelju, barem što se kvartetske forme tiče. Među njima, pak, svakako bi valjalo istaknuti posljednji, četverostavačni kvartet, uglazbljen u iskonskom C-duru i prozvan ¨disonantnim¨, ponajviše zbog uvodnog Adagia u kojem je Mozart, netipično izravno i bez uobičajenih zanatskih krinki, portretirao obilje svog talenta i skladateljske moći. Priča oko ¨disonantnog¨ opusa 465 mogla bi se protegnuti i do fantastičnih razmjera, uzme li se u obzir godina nastanka, dakle 1785., i činjenica da je u to vrijeme Haydn dovršio svoj rani, kvartetski opus 33, a veliki Beethoven nije se niti spremao za objavu svog prvog opusa (Klavirskog trija u Es-duru), izdanog tek deset godina kasnije. Sukladno opisanom, nije čudo da je ¨disonantni¨, u C-duru, istinski nadahnuo svakog komornog glazbenika te da je, po ne znam koji put, bio protumačen u Zagrebu, ovoga utorka 26. svibnja u HGZ-u, unutar završnog koncerta iz ciklusa Zagrebački [email protected] 2014/2015.

Dva od dvadeset i dva

Usudit ću se detaljnije opisati prva dva odsvirana takta – dva od dvadeset i dva – u kojima su se predvidjele pulsirajuće tonske baze, zapanjujuće modulacije, polutonske veze i klizne figure, u stvari, temeljne ideje cijeloga kvarteta. Početak na violočelu, Martin Jordan, uzastopni C, četiri tona. Peti se napeo s As-om violista Hrvoja Philipsa, a sedmi, u drugom taktu, sa Es-om Davora Philipsa, zatvorio u nesrodni As-dur. U nastavku, pad viole, iz As-a u G, zatvoren neočekivani c-mol s pridodanom sekstom u A-u izvanserijskog prvog violinista Marina Marasa. Do harmonijske pozicije A-Cis-G-H, na početku trećega takta, moglo se doći jedino daljnjim, estetski odmjerenim polutonskim i cjelotonskim proklizavanjima violine, viole i violončela. Blistavi ostatak, koji je neprekinutom bujicom zbivanja najavio ljupku temu Allegra, to jest, ne-kromatsku inačicu uzlaznog motiva u C-duru, ili figuru koju je Mozart upotrijebio kako bi slušatelja uveo u udaljen(ij)e tonalitete u nadolazećoj provedbi, ostao je u mojoj glavi, neobjašnjiv u okviru tek jedne kolumne. Pažnju slušatelja obuzela je i jednostavna mala figura prve violine, s ehom u violončelu, otrgnuta od kraja teme polaganog stavka (Andante), prije još jednog gradirajućeg build-upa instrumenata, ovoga puta izuzetog od disonantnih napetosti. Opetovanost se mogla vezati (i) uz ozračje c-mola u Triju, uoči finalnog stavka (Allegro molto) i razrješenja vezanog uz uzlazeću temu i polutonske pomake. Tu su četvorica glazbenika bila upletena u igru kontrapunkta, da bi, na samome kraju, u kodi, javnosti razvidjeli još nekoliko zanimljivih majstorija, proizašlih iz istog materijala.

Značaj viole

U večeri Zagrebačkog kvarteta mogao se poslušati i vrsno protumačeni Debussyjev Gudački kvartet u g-molu, op. 10, također poznat po avangardnim postupcima vezanim uz originalni harmonijski jezik i uporabu modalnih ljestvica, te krepak slog tradicionalnih Folklornih kasacija skladatelja i violista Miroslava Miletića. Značaj viole na neki je način obilježio završnu priredbu Zagrebačkog kvarteta. Uz Miletića, koji je kao violist s Pro Arte kvartetom uspješno obišao svijet, preko Mozarta, violista na praizvedbi Disonantnog kvarteta i onog, udvostručenog, iz Gudačkih kvinteta, pa do Hrvoja Philipsa koji je, konačno, tijekom večeri mogao osjetiti povlaštenu i obvezujuću ulogu.T

Još nema komentara

Uskoči u raspravu

Nema komentara!

Počnite s raspravom.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.

*

code