VIOLINISTIČKA SINKOPA LUKE LJUBASA

VIOLINISTIČKA SINKOPA LUKE LJUBASA

17. veljače, 2018.

 

 

Piše: Igor Koruga

Dinamična težnja da se u svim okolnostima osigura vlastito samopotvrđivanje oduvijek je i u jednakoj mjeri bila svojstvena djeci i odraslima. Tu je životnu silu bilo nemoguće uništiti, ponajprije zbog ljudskog nepodnošenja permanentnog potčinjavanja. Nasilno pritisnut, čovjek se kroz povijest, osim kraljevima i gruboj društvenoj eliti, suprostavljao čak i svojim bogovima. Osjećaj poniženosti, nesigurnosti i manje vrijednosti, između ostalog mu je bio ključan i za buđenje želje za uzdizanjem na višu razinu te za konačnu kompenzaciju i savršenstvo. Želja za uzdizanjem nikome nije bila urođena, ili na bilo koji način unaprijed predodređena. Prije bi se moglo reći da je (svaki) čovjek uvijek (samo) bio suštinski predodređen za nju. A za iznimnost u bilo kojem pogledu tražila se suptilna podrška obitelji (roditelja) i pedagoga, u smislu bodrenja vezanog uz jedinstvenost reakcija, konstituciju karaktera, individualizaciju i originalnost (postupak samopotvrđivanja započinje, naime, još u ranom djetinjstvu).

Elegantan osjećaj za sinkopu

Konkretan primjer iznimnosti i savršenstva mogao se čuti i vidjeti ove srijede, 14. veljače u 20 sati, u Velikoj dvorani Hrvatskog glazbenog zavoda, na 3. koncertu 64. sezone Zagrebačkih solista 2017/2018. Tamo je, naime, naš najpoznatiji komorni ansambl ugostio istinskog violinističkog virtuoza, Luku Ljubasa (1996), rođenog u hrvatsko-japanskoj glazbeničkoj obitelji u Beču. Ljubas je austrijsku prijestolnicu iskoristio i za kvalitetno školovanje – u Muzičkoj školi Margareten u klasi profesora Arkadija Winokurova, na Državnom konzervatoriju u Klagenfurtu u klasi profesora Briana Finlaysona i na bečkoj Muzičkoj akademiji u klasi profesora Gerharda Schulza – nakon kojeg je, uz solističke nastupe, skupio i poveći broj komornih iskustava, i to s eminentnim umjetnicima poput Erwina Kropfitscha, Jeremiasa Fliedla, Rohana de Silve, Marka Kinkaida, Nadje Höbarth i Ekatarine Rumyantseve. Obogaćen erudicijom i iskustvom zagrebačkoj je publici odlučio prirediti svoju viziju virtuozne Introdukcije i Rondo Capriciossoa u a-molu, op. 28, pariškog skladatelja Camillea Saint-Saënsa (1835-1921), koju je, zbog blistave ljepote i krize komorne glazbe u Francuskoj na početku XIX. soljeća, za violinu i klavir redigirao Georges Bizet (1838-1875), a za violinu i orkestar (ili dva klavira) Claude Debussy (1862-1917). S posebnom pomnjom oko izražajnosti fraze te s elegantnim i urednim osjećajem za arpeggia i sinkopu, Ljubas je slušateljstvu najplastičnije približio tehnički zahtjevnu i španjolskim ozračjem prožetu skladbu, uostalom, omiljenu i među uglednim violinistima poput Jasche Hifetza (1901-19987), Isaaca Sterna (1920-2001) i Maxima Vangerova (1974). Stilski prvorazredno bila je iznesena i tehnički zahtjevna, pedantna koda Più Allegro nakon koje se publika nije umirila dok nije dobila dodatak u obliku sažete solističke studije za violinu, mislim baš od Pabla de Sarasatea (1844-1908).

Ipak nadahnuto, za kraj

Nakon (ipak) neočekivano perfektnog nastupa Luke Ljubasa, činilo se kao da je publika bila nespremna za ostatak večeri i analizu skupnog tumačenja Teme i varijacija u g-molu za gudače, op. 1, Aleksandra Konstantinoviča Glazunova (1865-1936) kao i Prvog gudačkog kvarteta, ¨Nedovršenog¨, Sergeja Vasiljeviča Rahmanjinova (1873-1943); jer svi su htjeli još Ljubasa. Jenuo je i interes za veliko finale koje je pripalo Sjećanjima na Firencu, op.70, Pjotra Iljiča Čajkovskog (1840-1893). No, Čajkovskijevo je posljednje komorno ostvarenje, poznato po talijanskom koloritu i strastvenosti ruske duše, možda baš unatoč svemu, zasjalo od samoga početka, i to ne samo plemenitom toplinom nadahnutog skupnog tona (Solista), već i disciplinom, svojstvenom ansamblu kojeg vodi cjeloviti umjetnik, violinist, koncertmajstor i umjetnički voditelj poput Sretena Krstića. T

Još nema komentara

Uskoči u raspravu

Nema komentara!

Počnite s raspravom.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.

*

code