KOLUMNA METAMUZIKA

VEČER ANTIPHONUSA I BASBARITONA KREŠIMIRA STRAŽANCA

13. studenoga, 2015.

Piše: Igor Koruga

Na putu od razorene Troje do spasonosne Sicilije Vergilijevog je Eneja snašla zla volja njegove stare neprijateljice Junone i odanog joj troboga Eola, koji je odjednom podigao oluju i razbacao morem upućene trojanske lađe. Da bi Enej preživio, a stidljivi Vergilije (70 pr. Kr.-19 pr. Kr.) imao što za pisati, pobrinuo se učas Neptun umirivši more i pristavši Enejevo plovilo u kartašku luku, gdje je trojanski kraljević upoznao tamošnju kraljicu Didonu i privukao joj pažnju svojom pričom o propasti Troje i velikom morskom bijegu. Međutim, Didonu je usred priče snašla neizmjerna moć sudbinske ljubavi, koju je ispočetka nastojala sakriti čak i od sebe same. Zanosnome zovu odazvao se i Enej, doduše, pokorniji pred Bogom nego pred ljubavlju. Nakon peripetija, dogodili su se i tragični oproštaji: Enejev od Didone, u ime bogoslužja i potrage za novom Trojom, te Didonin, od Eneja, dvorskih podanika i vlastita života – zbog nepodnošljivog udarca.

Hibridna forma

Sažetak je to dijela Vergilijevog epa koji je – u doba interregnuma, nakon restauracije engleske monarhije – 1688, ili koju godinu ranije (1683), nadahnuo jednog od ponajboljih skladatelja onoga doba, Henryja Purcella, u tvorbi njegovog najboljeg djela, tročinske (polu)opere Dido i Eneja, prema ne osobito vrijednome tekstu irskog pjesnika i liričara, Nahuma Tatea (1652-1715). Osebujnu glazbenu dramu zasnovanu na osjećajnosti, dramatici i naglašenoj melodioznosti, Purcell je skladao po uzoru na Veneru i Adonisa, operu svoga učitelja, Johna Blowa (1649-1708), na čije je orguljaško mjesto u Westminsterskoj opatiji sjeo 1679. godine. Svojom hibridnom kazališnom formom, isprepletenom dramom, glazbom, plesom (uvedenom na zamolbu Josiasa Priesta u čijem se Djevojačkom internatu održala praizvedba) i besprijekornom deklamacijom, Purcell je zaintrigirao i visprenog umjetničkog voditelja Antiphonusa, Tomislava Fačinija. Mladi se pjevač, dirigent i čembalist, nakon dubrovačke i osorske, odlučio obratiti i zagrebačkoj publici; dostojanstveno, sa skromnim orkestrom i velikom baroknom operom, na početku ciklusa MUO Triade, 10. listopada u preispunjenom Atriju Muzeja za umjetnost i obrt.

Rubni dramski moment

Dakle, trima arijama Tomasa Cecchina (1583-1644), na temu Napuštene Didone, zvonko je, u monodijskome ozračju, započela večer Antiphonusa, nekolicine instrumentalista iz HRBE i basbaritona Krešimira Stražanca. To što nije bilo programske knjižice vezane uz konkretnu priredbu i što se nije točno znalo što se na početku pjeva i iz čijeg pera proizlazi, čudilo je s obzirom na ugled ustanove i prisutnih umjetnika. Svejedno, ono što se znalo i što je bilo s ponosom najavljeno, počelo je s kratkom uvertirom, napisanom u tradicionalnom (sporo-brzom) francuskom stilu, nakon koje je uslijedila Belindina (Lice) i Didonina (Cerovčec) debata o ljubavi, zaključena trijumfalnim zborom i plesom. Nakon osujećene kraljevske lovačke zabave u drugome činu, i posljedičnog veselja zle Čarobnice i njezinih vještica, domaći se basbariton (Stražanac) istaknuo pjevačkom akcentuacijom rubnog dramskog momenta u kojem se Enejev izbor klatio između sveopćih ženskih draži i tobožnje odgovornosti prema bogovima. Uvjerljivi Stražanac sjajno se prilagodio već idućem lakoumnom mornarskom pjesmuljku i plesu, ali i potresnom duetu s Didonom, sve uoči izvrsno interpretirane oproštajne arije, ili Didoninog lamenta, When I am laid in earth.

Trinitas

Sjedinjeni u tišini završnog akorda pronašli su se i zborski glasovi, okupljeni oko pokretljivog, voluminoznog i ispravno intoniranog Fačinijevog basa. Poput drevnog glazbenika, Fačini se tijekom cijele izvedbe smještao (i) unutar continuo sekcije od kuda je uzorno kreirao i nadzirao prigodni ostinatni bas, glazbenokonstrukcijski vrlo značajan za Purcellova djela. S istoga je mjesta u potpunosti bio zaslužan i za čujnost zanimljivih (polifonih) zvukovnih igara napisanih za svega par instrumenata. U organizacijskom se dijelu, pak vezanom uz budućnost, Fačini pobrinuo i za skorašnji početak četverodjelnog duhovnog ciklusa Trinitas u Crkvi sv. Katarine. Prvi bi se koncert trebao dogoditi 29. studenog, na prvu nedjelju Došašća, a najavljena su djela Bacha, Monteverdija, Byrda, Pärta i Rahmanjinova.T