KOLUMNA METAMUZIKA

BOŽIĆNI KONCERT ZAGREBAČKOG KVARTETA

26. prosinca, 2014.

Piše: Igor Koruga

Sukladno tradiciji, niz božićnih koncerata, u velikoj dvorani HGZ-a, od dvanaestog prosinca naovamo, priredile su Glazbene škole Rudolfa Matza, Vatroslava Lisinskog, Ivana Zajca, Blagoja Berse, Pavla Markovca i Elly Bašić, i time omogućile široj javnosti detaljniju procjenu kvalitete rada s našom glazbenom mladeži, koja, takoreći, još uvijek ne zna zašto nešto hoće, no potaknuta od okoline – na nečemu disciplinirano ustraje. Tog neobičnog osjećaja nismo lišeni ni mi, zreliji, stariji i iskusniji, takozvani odrasli. Ali mi se umijemo, s vremena na vrijeme, zadovoljiti s nametnutim rješenjima životnih nedoumica, jer radimo i nemamo kada razmišljati, dok se izvjesna skupina, nas, čak i doživotno izgubi u besciljnosti i žudnji za koječim. Ima, zapravo, još jedna opcija, koja sadrži varku, rekao bih vječnu metaforu, ili umjetnički pogled na život. Ona nudi san i individualno postavljena ograničenja svačije djelatne i istraživačke snage te, shodno tome, i izravan utjecaj na svačiji spokoj, ili rezignaciju. A nju su, sudeći po tehnički protumačenoj glazbi – što je sasvim razumljivo – i po natruhama prvih interpretativnih elemenata, prihvatili mnogi polaznici Glazbenih škola, vjerujem mahom budući glazbenici.

Carski kvartet

Veliki i časni glazbenici, kao što jesu, nekoć su zasigurno htjeli postati i članovi Zagrebačkog kvarteta koji su sa svojim Božićnim koncertom, u utorak 23. prosinca u već spomenutoj koncertnoj dvorani, uspješno počastili sve vjernike, ali i najzahtjevniju (komornu) publiku. Koncert se imenovao božićnim više zbog atraktivnog datuma nego zbog izvrsnog programa sačinjenog od djela Joaquina Turine (1882-1949), Josepha Haydna (1732-1809) i Roberta Schumanna (1810-1856). Već na samome početku, u Turininoj prilagođenoj inačici energične minijature La oración del torero (Molitva toreadora), op. 34, izvorno napisane za kvartet lutnji, zagrebački se sastav vrlo precizno i muzikalno snašao u serijama harmonijskih sjena i odrješitih melodijskih naznaka, proizašlih iz spoja francuskog (Debussyjevog) impresionizma i španjolskog folklornog melosa. Turinin se uradak svojom elegancijom i suptilnošću još bolje postavio u odnosu na slijedeći, Haydnov, Gudački kvartet u C-duru, op. 76 (Hob. III:77), br. 3, poznat i po nazivu Kaiserquartett (Carski). Naime, u tom je kvartetu, trećem iz posljednjeg idiomski zaokruženog opusa 76, u drugome stavku, (Poco adagio, cantabile) u obliku teme s varijacijama, Haydn pokazao kulminaciju svoje kompozicijske samoukosti i originalnosti, poglavito u bogatstvu suzvučja gudačkog kvarteta te u profinjenoj intonaciji melodične carske himne Gott erhalte Franz der Kaiser. Tu se primjerno uokvirio sve bolji zvuk ponovljenog Zagrebačkog kvarteta, s čvrstom vezom prve violine, Marina Marasa, i ostatka sastava, ali i intuitivnom vezom braće Philips (II violina, viola).

Jedini uzorni Božićni koncert

Sveopća povezanost nastavila se i nakon stanke, u izvedbi Schumannovog Gudačkog kvarteta u A-duru, op. 41, br. 3. Konverzacijski intoniran, kvartetski opus Roberta Schumanna nastao je u njegovoj zreloj fazi, 1842. godine, nakon dotadašnje isključive posvećenosti djelima za glasovir, ali i nakon pomnog proučavanja Haydnovih, Mozartovih i Beethovenovih (kasnih) kvarteta, te iste godine. Izbjegavši žanrovsku imitaciju spomenute trojice i simfonijski senzacionalizam, Schumann je napisao dojmljivu studiju s lajtmotivskim intervalom silazne kvinte u obje teme prvoga stavka, u središnjem dijelu i reprizi, te u ostalim stavcima, ponekad i u inverziji. U polaganom trećem stavku (Adagio molto) Marin Maras se istaknuo tankoćutnim tumačenjem izražajne središnje teme, dakako, uz pomoć nenadmašnog Davora Philipsa, barem što se tiče domaće konkurencije. Zanosnim finalom, u obliku proširenog ronda, zaključio se valjda jedini uzorni Božićni koncert. Bojim se da će negdašnje izvedbe Bachovih pasija, Handelovih, Mozartovih i Haydnovih sakralnih uspješnica, uoči Božića, u našim koncertnim prostorima, uskoro ući u povijest. Možda zbog gospodarskog i kulturnog urušavanja zemlje, sa (financijski isplativom) Severinom, (i jednako takvim) Joksimovićem, Grašom i Hasanefendićem u Lisinskom. Nadu eventualno može probuditi Hrvatski glazbeni zavod, kao stoljetni misionar ozbiljne umjetničke glazbe i od (n)ove godine rasterećen potreba Muzičke akademije. Kao što je davno probudio Hrvatsku i postavio ju čvrsto na kulturnu kartu (središnje) Europe. S ovom bi polugorkom čestitkom svim čitateljima našeg portala zaželio sretan i blagoslovljen Božić, kao i novu 2015. godinu.