KOLUMNA METAMUZIKA

UZBUDLJIVA JUTRA I VEČERI U TJEDNU BIENNALA

29. travnja, 2015.

Piše: Igor Koruga

Tjedan Muzičkog biennala u Zagrebu (18.-25. travnja 2015.) ispunio je visoka očekivanja organizatora, osmislio djelovanje brojnih umjetnika iz cijeloga svijeta, potaknuvši raznoliku i zainteresiranu, mahom studentsku publiku na razmišljanje o prihvaćanju promjena. Sjajan promocijski rezultat, obzirom na festival koji je oduvijek bio posvećen nerazvikanim autorima i njihovim recentnim umjetničkim ostvarenjima, lako je mogao i izostati da se, recimo, nije točno računalo na čvrste temelje, dugu tradiciju, stručnost osoblja i vrlo motivirane medije. Tako se došlo do cjelodnevnih programa, sa solističkim, komornim, simfonijskim, dramskim i plesnim predstavama, od jutra do ponoći, u suradnji s vodećim obrazovnim institucijama poput Muzičke akademije, Akademije dramske umjetnosti, Akademije likovnih umjetnosti, Tekstilno-tehnološkog fakulteta, ali i s Kulturno informativnim i Zagrebačkim plesnim centrom, Kulturom promjene Studentskog centra, s Hrvatskom radiotelevizijom, Cantus ansamblom i sa Zagrebačkom filharmonijom. Koncertne su pak prostore, Zagrebu i festivalu, ustupile vodeće kazališne i koncertne kuće poput HNK, KDVL, HGZ, MM, ZKM, &TD…

Domaće praizvedbe

Papandopulovom operom Madame Buffault, skladanom na njemački libretto Paula Strucka, scenografski i kostimografski dorečenom, redateljice Dore Ruždjak Podolski, pod glazbenim vodstvom Mladena Tarbuka, iznimno je uspješno započeo prvi festivalski dan. Te je večeri, samo u 22 sata u ZKM-u, nastupio i ugledni ansambl specijaliziran za Novu glazbu, Klangforum Wien, pod vodstvom dirigenta Basa Wiegersa. Između ostalog, Bečani su protumačili i složenu Temu za 12 instrumenata Franca Donatonija, virtuozno i asketski istovremeno, tvoreći s lakoćom neopterećene strukture, bez ikakve spoljne akordske simbioze. U nastavku festivala, dva dana kasnije, uz pratnju šestero domaćih solista, vokalni je ansambl Antiphonus praizveo unaprijed naručena djela Sare Glojnarić, Frane Đurovića, Davora Branimira Vinczea, Margarete Ferek-Petrić, Vjekoslava Nježića i Dalibora Bukvića. Između teorije, improvizacije, imitacije i konstrukcije, skladatelji su se predstavili vrsnim tretmanom glasa, violončela, flaute, čembala, violine i gitare, spram dionica ponajbolje domaće vokalne skupine, uspostavljajući time igre (ne)jednakosti i kreativnih ustupaka u oba smjera.

Idealna neodređenost

Biennalska jutra obilježile su nezaboravne KIC-ove matineje u 11 sati na kojima se zabava nudila u rasponu od lako prijemčljivih djela za toy piano uz mobitel, playback i elektroniku, u izvedbi Terezije Cukrov, preko fantazmagoričnih gudačkih minijatura, u izvedbi PST gudačkog trija, do skladbi za klavir, perkusije, kontakt mikrofone, zvukobraze, žice i slično, u izvedbi Josipa Maršija i Zorana Medveda. Međutim, bogati je operni program ipak privukao najviše posjetitelja – podjednako na natjecanju za najbolju petominutnu operu, u HGZ-u, na kojem je prvu nagradu zaslužila poljska skladateljica Martyna Kosecka, kao i na integralnoj izvedbi petoepizodne Soap Opere, u &TD-u, naručene od petero hrvatskih skladatelja; Mladena Tarbuka, Mirele Ivičević, Zorana Juranića, Silvija Foretića i Gordana Tudora, na temelju dramaturškog predloška Irene Škorić. Pohvalan je bio i takozvani HR project Glazbenog učilišta Elly Bašić unutar kojega su se izvodile skladbe Zygmunta Krauzea, Milana Adamčiaka, Earlea Browna, Ivana Končića i Martina Burlasa, napisane za neodređeni broj izvođača. Na programu se našao i Deadline: Aria, za solo violu i neodređeni sastav, slovačkog skladatelja Mariána Lejave. Neodređenost se, uvjetno rečeno, pokazala idealnom za mlade glazbenike, koji su se, u tumačenju prijelaza, pitanja i odgovora te osjetljivih polja napetosti i smirenja, prigodno predstavili (i) izvan uobičajene dimenzije očuvanja glazbene prošlosti. Sličnog senzibiliteta bio je i norveški duo virtualnog imena Dream Logic koji je posljednjega dana, spojem električne gitare i live samplinga, u duhu vremena mehaničke umjetnosti, uspješno okončao dnevni program festivala u koncertnom prostoru &TD-a. Navečer se odvila i svečanost zatvaranja 28. Muzičkog biennala Zagreb, i to u Hrvatskom narodnom kazalištu, s čijim je baletnim ansamblom i solistima glasoviti francuski koreograf, Pascal Touzeau, pripremio predstavu Kings of Gods. Izvornu glazbu za naručeni komad napisali su mladi hrvatski skladatelji, Ivana Kiš i Tomislav Oliver, dok su se u ulozi kompetentnih izvođača našli članovi Orkestra HNK, pod ravnanjem maestra Diana Tchobanova.

Izostanci vremena

Tjedan suvremene glazbe oduševio je, dakle, ali i iscrpio intelektualno i umjetnički otvoreniju publiku, potkraj već naviklu na šokove i udare, buku i tišinu, izostanak i prisutnost svega čujnog, ponudivši joj uglavnom metaforu prostora za zabavu i zaborav doživljajnog vremena. Unutar tih oprostorenih metafora, na ekstremnim su se polovima skladanja svakodnevno mogli doživjeti izostanci subjektivnog vremena u glazbi, poput onih stvarnih, u životu današnjih ljudi, koji su sami sebe pretvorili u stvar(i), to jest, u objekt(e) vlastite organizacije. Konačno, valja reći da su točku na ¨i¨ cijeloga tjedna stavili upravo naši ambiciozni, nadareni i afirmirani autori koji su, uz najveće svjetske skladatelje iz žanra, odabrane iz mnoštva (čak suvišnih) slijedbenika konvencije, ili moderne koja svaku promjenu smatra razvitkom, bez sumnje učinili nešto dobro. Za svoju budućnost svakako, kao i za svoju neophodnost, a potom i za ime glasovitog zagrebačkog festivala.T