KOLUMNA METAMUZIKA

CHOPIN NEDJELJOM U HGZ-u

19. veljače, 2015.

Piše: Igor Koruga

Ciklus koncerata studenata klavira Muzičke akademije u Zagrebu, Virtuoso, došao je do svoje četrnaeste pretplatničke sezone i do Četvrtog koncerta – Chopin – u nedjelju 15. veljače u HGZ-u. Od kada su ga, potaknuti Natječajem Studentskog zbora Sveučilišta u Zagrebu za financiranje studentskih projekata, još 2001. godine pokrenuli (tadašnji studenti) Mario Šoša, Jurica Šoša i Ivan Škreblin, značajan je ciklus ostavio traga i u Velikoj Gorici (dvorana Galženica Pučkog otvorenog učilišta Velika Gorica), u Samoboru (Galerija Prica), u Lipiku (Multikulturalni centar), Sisku (Koncertna dvorana GŠ Fran Lhotka), Karlovcu (Zorin dom) i u Bjelovaru (Dom kulture). Utoliko ne čude ni najavljeni planovi vezani uz (pro)širenje djelovanja na čitav niz nespomenutih hrvatskih gradova i uz sve učestalije nastupe onih glazbenika koji nisu pijanisti, kao i kolega s drugih akademija te bivših studenata, danas diplomiranih akademskih glazbenika.

Cjelovit umjetnik

Karlo Ivančić (Banja Luka, 1989), diplomirani glazbenik također, ali i polaznik poslijediplomskog specijalističkog studija kod prof. Rubena Dalibaltayana (pedagoga uz čiji se rad vežu najistaknutiji rezultati današnjih mladih pijanista), nastupio je u nedjelju i ispravno protumačio Chopinov Andante spianato i veliku briljantnu polonezu u Es-duru, op. 22, ujedinivši pritom delikatan tok nokturna i zvučni vatromet durski ustrojene poloneze. Nadalje, Chopinovu Sonatu u b-molu, op. 35, izveo je student prof. Ljubomira Gašparovića, Ivan Galić (Split, 1994), cjelovit umjetnik koji je, uz brojne pijanističke nagrade, osvojio i nagradu na međunarodnom natjecanju iz solfeggia. Primjernom tehnikom, ali i osjećajem za izvanjsku, složenu (sonatnu) formu, obogaćenu glazbenim elementima balada, etida i nokturna, Galić se istaknuo u temeljitom evociranju galopa konja i snažne borbenosti (Grave – Dopio movimento), proizlazećih tenzija (Scherzo), ali i Chopinovog nacionalnog patosa (Marche funèbre: Lento). Idući student u klasi prof. Rubena Dalibaltayana, Vedran Janjanin (Zagreb, 1994), u prvom je dijelu koncerta isprobao i osebujnu zvučnost Stančićevog Pleyela, postavljenog, vrlo zanimljivo, uz klasični koncertni Steinway, s ulogom ravnopravnog i usporednog instrumenta, u korist umjetnicima i publici. Recimo, na Pleyelu je razigrani nemir Balade u f-molu, op. 52, za nijansu izgubio na odrješit(ij)oj sugestivnosti, no, nasuprot tome, upravo je svijetliji ton francuskog instrumenta pogodovao pjevnoj melodiji iz istoga djela, odnosno njenom tonskom p(re)okretu, pribrojivši joj osjećaj lakoće i gracioznosti.

Sa i bez distance

Poslijediplomskim specijalističkim studijem na Muzičkoj akademiji, ali u klasi prof. Ide Gamulin, mogla se pohvaliti i Marta Šimunović (Osijek, 1991), koja je cjelovečernji pijanistički događaj otvorila čvrstom i dorečenom izvedbom još jedne Balade, ovoga puta u g-molu, op. 23, posvećene Chopinovom prijatelju i učeniku, Baronu Nathanielu Stockhausenu, ondašnjem veleposlaniku Kraljevine Hannovera. Na zahtjevnu se skladbu odlučila i Ana Dadić (Slavonski Brod, 1993), studentica treće godine klavira u Dalibaltayanovoj klasi i druge godine flaute u klasi red. prof. Marine Novak, odabravši Scherzo u cis-molu, op. 39, posvećen, pak, učeniku Adolfu Gutmannu, kojem gromki dijelovi i akordi u lijevoj ruci (s rasponom do decime) nisu predstavljali veći problem. Razumljivo je, stoga, da se ova izvedba trebala promatrati (i) s određenom distancom. Prilagođeniji izraz, unutar Etida, op. 25, br. 4, u a-molu i op. 25, br. 10, u h-molu, povijesno rezerviran za Mariu d’Agoult, ljubavnicu Chopinovog pijanističkog uzora, Franza Liszta, odabrala je decentna Marija Lucija Kunjko (Zagreb, 1994), studentica treće godine klavira u klasi izv. prof. Srđana Čaldarovića. Ne forsirajući niti jedan tehnički (a ni muzički) element, a opet, na (trenutno) najbolji mogući način, Kunjko je s razumijevanjem doprla do fino umreženih Chopinovih misli te do koncentriranog izvođenja kompleksnih struktura isprekidanih akorada, u sjeni sinkopirane (staccato) melodijske linije.

 Značajna djela

Posebnost nedjeljnog recitala bila je i ta da su se ondje tumačila samo Chopinova djela. Scherzo, op. 30, i Sonatu, op. 35, izveli su Ana Dadić i Ivan Galić. Naoko ništa neobično za klavirsku priredbu. No, ista su djela, u posebnoj izvedbi, još posebnijeg pijanista, podijelila čuveni žiri na International Fryderyk Chopin Piano Competitionu, 1980. godine, iz kojeg je tada, dobro pamtimo, spremna na bilo kakve posljedice, smjelo istupila velika svjetska pijanistica, Martha Argerich.