AKTUALNI KOMENTAR GLAVNE TEME

URLAJU O NEKAKVIM USTAŠAMA, A USTAŠA NI ZA LIJEKA

8. svibnja, 2016.

To je za nepovjerovati, da se takvo što može dogoditi hrvatskoj predsjednici u sred Zagreba, u Novinarskom domu, u hramu hrvatskih medija, na dan proslave dana medija u svijetu. Moja bi to pokojna baba Kata rekla da je živa i ovo vidjela: Bože sačuvaj, svašta!

Piše: Ante Matić

Zaista, da se čovjek zabrinuto zapita, pa tko su ljudi koji u novinarskom domu zvižde hrvatskoj predsjednici, Kolindi Grabar Kitarović. Ne samo da je ona naša predsjednica nego je ona, po mišljenju mislećih Hrvata, ponos Hrvatske i, poslije Tuđmanove smrti, nešto najljepše i najbolje što nam se dogodili u hrvatskoj vlasti i politici. Njezinu duhovnu snagu i fizičku ljepotu, ne mogu podnijeti neki neuspjeli primjerci ljudske vrste, neke duhovne i fizičke nakaze. Božijega li proviđenja i dara, političke sreće, nakon dvojice veleizdajnika hrvatskih predsjednika, krivokletnika Mesića i „partizanske guje “ Josipovića, pojavi se ona, Kolinda, pod ovim krvavim podnebesjem, kako bi to rekao pokojni Raos za hrvatsko ozemlje.

Našu predsjednicu najbolje je ocrtao naš legendarni trener svih trenera Ćiro Blažević kad je odgovorio novinaru, koji ga pitao što misli o hrvatskoj predsjednici:“ Slušaj ti mene, sine, Kolinda je domoljubna, državotvorna, pamtena, razumna, obrazovana i lijepa u pi… materinu“. Ova zadnja riječ je dokaz Ćirine beskrajne iskrenosti i bosanske govorne navade. Tu i takvu predsjednicu, izviždaše neki „veliki novinari“, neka novinarska bagra 2. svibnja 2016. godine, neka zločasta komunistička i jugoslavenska djeca, dok je govorila u Novinarskom domu o slobodi medija, pa je istakla da Hrvatska u slobodi medija i zaštiti manjskih prava prednjači u odnosu na neke zemlje u našemu okruženju. I dok je ona govorila počeo je Margetić frenetično zviždati. Pratili su ga „pretili“ jugosi i prečanski svetosavosi. Onda je taj čudak čak prišao mučki predsjednici i sasuo joj u lice bujicu otrovnih riječi, a da oni koji su bili zaduženi za sigurnost hrvatske predsjednice, upoće nisu reagirali. Domaćini su izgubili svaki kredibiletet kao domaćina. Slikovito rečeno, to vam je isto, da dođe u vašu kuću vama dragi gost i ja ga napadnem iz čista mira i vi mirno sjedite i ne branite svoga gosta u svojoj kući.

Govor mržnje

Mogao je Margetić ili bilo koji od žviždača počet predsjednicu daviti golim rukama, pitanje je bili ovakvo osiguranje zaštitilo našu presjednicu. To je za nepovjerovati, da se takvo što može dogoditi hrvatskoj predsjednici u sred Zagreba, u Novinarskom domu, u hramu hrvatskih medija, na dan proslave dana medija u svijetu. Moja bi to pokojna baba Kata rekla da je živa i ovo vidjela: Bože sačuvaj, svašta!

Pa tko su ti medijski „junaci“, koji zvižde i nedaju predsjednici da dovši svoj govor na dan slobode medija. Ako je igdje bio očiti govor mržnje, onda je to bio u Novinarskom domu, kad su nakon zvižduka zaredali verbalni bičevi; neka zločasta starčad, koji su kao klinci i omladinci bili privilegirana partizanski i komunistički ljubimci, pa teško ima pada što nisu uspjeli u Hrvatskoj zadržati te svoje privilegije, pa reže na sve što je hrvatsko iskonsko i dubinsko i laju kao bijsni psi. Predvodi ih đetić, Saša Leković, predsjednik tog bijednog i spornog Drušva novinara, a podržavaju hrvatske posrbice i, otvoreno rečeno, izdajice svoga roda i jezika. Reći ću otvoreno, iskreno i opominjuće: to su neprijatelji ove države Hrvatske, koja nije ustaška, ni partizanska, nego naša, koju smo u boju i krvi stvarali 1991. godine. O čemu to oni pričaju i što oni hoće!?

Urlaju o nekakvim ustašama

Na danu medija, koji se slavi svugdje u svijetu, taj dan u hrvatskoj metropoli prošao je neslavno i sramno. Unuci jugo-ljudi, odnosno djeca jugoslavenskog čovjeka, drugova i drugarica, jugolasvenčina, komunista i djeca srpskih snaha i zetova, divljali su ulicama hrvatske metropole i pred ministarstvom kulture održali svoj vampirski antihrvatski urnebes. Ta javna šaka jada, ta grupe ljudi koji ne podnose ništa što je hrvatsko i što zrači hrvatskih duhom – duhovnom Hrvatskom. Oni urlaju o nekakvim ustašama, o nekavoj ustašiji. A ustaša nigdje ni za lijeka. Ta opaka djeca komunizma i srbizma dobro su se uhljebili i rasporedili po urednšitvima hrvatskih tiskovnih i elektronskih medija. Kopaju i nogam i rukama, podzemno, tajno, pa čak i javno, kao što je ovaj događaj u Npvinarskom domu, protiv hrvatskog naroda i njegove države i slobode, i za to primaju plaćurine, a gotovo da nitko od njih nije podstanar. Sve su im na vrijeme i u njihovo vrijeme, osugurali drugovi i drugarice.

Njihov mentalni sklop i njihove navade, užasavaju svakog normalna čocvjeka i građanina, kojemu je ovo jedna i jedina Domovina. Kao da ide s koljena na koljeno, neka prokleta komnistička, antihrvatska genetika. I za kraj citireat ću pokojnog predsjednika Tuđmana, koji je na saboru učitelja u Zagrebu 1992. godine, između ostaloga rekao i ovo:

“Mi moramo učiniti sve da dobijemo nesputanog hrvatskog čovjeka u nacionalnom smislu, čovjeka koji će imati razvijenu nacionalnu svijest, ali i demokratsku svijest, čovjeka koji će imati i vjeru u vlastiti narod, samopouzdanje da su mu u njegovoj domovini otvorene sve mogućnosti za svaki mogući razvitak i da nigdje pod suncem nebeskim i na zemaljskoj kugli ne može imati bolje uvjete za život negoli u svojoj domovini. Takvu vjeru i svijest moramo ugraditi u čovjeka i takve uvjete stvoriti.“

Noseći razne transparetna razni novinari iz raznih redakcija i raznih medija, nosali su razne napise na papiru i platnu, izvikivali su razne parole, a najjače se i najčešće čula parola “Smrt fašizmu”… Ljudi moji zar nisu hrvatski partizani sredili fašiste i fašizam 1945. godine i oslobili narod od fašizma i fašista, pa gdje su sada fašisti ako je davno nestao fašizam u Hrvatskoj. Dobro bi bilo da novinari na čelu sa đetićem Sašom Lekovićem, otkriju barem jednog živućeg fašistu u Hrvatskoj. Koliko je meni poznato u novijoj hrvatskoj povijesti u velikom svjetskom ratu ratovali su ustaše i partizani jedni protiv drugi. Partizani su se borili za Jugoslaviju, a ustaše za Hrvatsku. Otkud sad fašizam i fašisti u Hrvatskoj. Zar nije kolijevka fašizma Italija. Koliko je meni poznato, vođa fašista bio je Mussolini, a nacista Hitler. Vođa partizana bio je Broz, a ustaša Pavelić. I svi su mrtvi. Tko to pokušava stvarati fašizam i fašiste u Hrvatskoj? To su zvizdači, ćaća ih zakarta! T