Dok zamjenica guvernera HNB-a, Sandra Švaljek, ovih dana nastupa na međunarodnom skupu o financijama, mnogi Siščani s pravom se pitaju gdje je licemjerni bivši ministar Tomislav Ćorić (tć), koji je sve do 2018. odbijao u svom zagrebačkom kabinetu primiti radnike INA-Rafinerije nafte zabrinute najavom prestankom rada. Činio je to ignorantski baš kao i u slučaju kandidatkinje za ravnateljicu Nacionalnoga parka Krke, kada je po svom nahođenju, umjesto sudionice Domovinskoga rata i doktorice turizma s više prednosti, odabrao onu drugu, Nellu Slavicu koja se i sada krevelji s malih ekrana. Poslije te epizode, bilo je najava moguće modernizacije RNS, ali je potencijalne investitore iz Amerike Ćorić odbio (valjda iz MOL-mađarske računice s Orbanom), a o gradnji nove biološke rafinerije više ni riječi. Ranije stečene industrijske prednosti Siska (25 posto industrijskoga potencijala bivše države) otišle su u nepovrat, razvojno stoljeće unazad.
U slučaju sisačke Rafinerije, pak, Ćorić je zamuljao opravdanje javnosti “kako su potencijalni posjetitelji iz Siska bili vođeni nekim mostovcima…” I tom prilikom izrekao je politikantsku neistinu, bolje reći laž, jer su potencijalni gubitnici radnih mjesta (3500) na svoje čelo, nestranački, odabrali hrabroga hrvatskog vojnika, branitelja Republike Hrvatske, Predraga Sekulića. Poslije e-maila, kojim je zapečatio sudbinu sisačkoga pogona britanskoga Shella podno groblja Svete Marije na Viktorovcu iz 1927, gospodarski lakrdijaš je poput jednokratne higijenske maramice sklonjen na sigurno.
Prodaju Industrije nafte, financijske kičme uspješnog obrambenog rata protiv agresije Srbije MOL-u u svom je premijerskom mandatu obavio “veliki sekretar SKH-SDP-a” Ivica Račan, nastavio skandalozni kleptoman Ivo Sanader, a završio elitni glodavac tć. (A.M.) T
Još nema komentara
Uskoči u raspravuNema komentara!
Počnite s raspravom.