U ZADRU PODIŽU SPOMEN PLOČU SUUTEMELJITELJU USTAŠKOG POKRETA

U ZADRU PODIŽU SPOMEN PLOČU SUUTEMELJITELJU USTAŠKOG POKRETA

7. rujna, 2015.

Varoš

U noći između 6. i 7. rujna 1932., je izvršen oružani napad na žandarmerijsku postaju u Brušanima. Napad je organizirao posebno izvježban ‘commando’ pripadnika Ustaškog pokreta koji su bili infiltrirani preko morske talijansko-jugoslavenske razlučnice, kojima su se, u Gospiću, pridružila trojica  lokalnih gospićkih ustaša. Ustanak je smišljen u krugu suradnika Ante Pavelića u Italiji, a kao polazište je određen Zadar, tada talijanska enklava s većinskim hrvatski pučanstvom. U svojstvu bliskog suradnika Ante Pavelića, na tome je radio i rođeni Zadranin, profesor Antun Brkan, potomak stare zadarske sokolaške obitelji. Antun Brkan je bio ‘organizacioni’ mozak operacije ‘Brušani’. Izvršio je selekciju desetorice i pribavio oružje

Napisao: akademik Mirko Vidović/ Francuska

PRIJE ŽIVIH
BIT ĆE IZJEDNAČENI – MRTVI

 
U legendarnoj zadarskoj Varoškoj ulici 5 – u četvrtak – 10 rujna 2015 u 16 sati svečano se postavlja, zahvaljujući primjernim zalaganjem i upornošću gosp. Ante BARABA –  spomen-ploča Antunu BRKAN – suutemeljitelju Ustaškog pokreta i Koordinatora ličkog ustanka u Brušanima od 6/7 rujna 1932., kojim je počela epoha nacionalnog oslobodjenja I borba za nezavisnost Hrvatske. Taj Ustanak pozdravio je i ‘Proleter’ – ondašnje glasilo KPH.
 
Prometej i ptice grabljivice
 
Branitelji na Zidinama zadarskih pobuna održavali su živim ovaj drevni grad lučonoša
koji su navikli na samoobranu naše drevne civilizacije snagom duha i kreativne misli.
U tom odnosu – nositelj luče roda svoga i strvinara grad Zadar je dao svoje začinjavce
i svoje mučenike čiji duh se osjeća u vjeri i kulturi našeg starog grada – neukrotivog
puntara.
U crnim danima diktature Aleksandra Karadjordjevića Zadarski Varošann, Antun Brkan
je iznio na Velebit baklju slobode zbog koje ga je Mussolini protjerao na Lipare, ali je podvig zadarskog prometeja ostao sav čist i nedodirljiv.
U vrijeme Doktature Aleksandra Rankovića, u krugu učenika Antuna Brkana stasao
je u svijetu poznati Pokret nezavisnih intelektalaca, prethodnica tzv.’Hrvatskog proljeća’.
Obje diktature dvaju Aleksandara imale su protiv sebe beogradske kljuno-bakandžaše –
Crnu ruku i crvenu UDB-u – obje ogrezle u krvi boraca za  nacionalno oslobođenje i nezavisnot.
Brkanovi učenici iz dvije generacije zablistali su u mračnim danima davitelja poruke
zadarskih puntara koji ovih dana privode kraju. Pa će, u zadarskoj pučkoj četvrti u Varoškoj 5, u četvrtak 10. rujna bit će svečano otkrivanje Spomen-Ploče Antunu Brkanu. Sve je spremno za tu veliku povijesnu manifestaciju kojom:”Počinje jednakost među hrvatskim mrtvima “.
U toku je – i to baš u vezi s tim prometejskim činom – hrvanje izmedju Bakljkonoša i Udbaša, sli – savjest svijeta je nedvojbeno na strani lučonoša. Predstoji narednih dana pobjeda istine nad mitomanijom i očitovanje hrvatskog puntarstvau u svojoj blistavoj ulozi – lučonoša koji razgone mračne šišmiše u cik zore i na početku dana hrvatskih narodnih velikana. Mrak se diže a Udbaši se zaplotnjački vrte u krugu. Cvikaju.
USKORO će u Varošku ulicu i u Rivnicu dolaziti štovatelji i obožavatelji najsvijetlije tradicije
grada Zadra na pridvarju – da komemoriraju djelo zadarskog diva – Antuna Brkana.

Antun Brkan i Lički ustanak

U noći između 6. i 7. rujna 1932., je izvršen oružani napad na žandarmerijsku postaju u Brušanima. Napad je organizirao posebno izvježban ‘commando’ pripadnika Ustaškog pokreta koji su bili infiltrirani preko morske talijansko-jugoslavenske razlučnice, kojima su se, u Gospiću, pridružila trojica  lokalnih gospićkih ustaša. Ustanak je smišljen u krugu suradnika Ante Pavelića u Italiji, a kao polazište je određen Zadar, tada talijanska enklava s većinskim hrvatski pučanstvom.
U svojstvu bliskog suradnika Ante Pavelića, na tome je radio i rođeni Zadranin, profesor Antun Brkan, potomak stare zadarske sokolaške obitelji. Antun Brkan je bio ‘organizacioni’ mozak operacije ‘Brušani’. Izvršio je selekciju desetorice i pribavio oružje koje je iz Zadra bilo izvezeno brodićem na more i, zahvaljujući vještini ličkih švercera, dopremljeno morem do ruba Velebita, a odatle pak prema Gospiću.
Očito je u ukupnosti događaja oko tog atentata na žandarsku postaju u Brušanima trebalo inscenirati pučku pobunu protiv predstavnika okupacione strane sile, pa je prije samog aktiviranja podmetnute mine nastala prava pučka pobuna. Nekih skoro 300 ljudi iz okolnih sela je sudjelovalo u toj galami i pjevanju buntovničkih pjesama, a kad je eksplozija oštetila postaju i učinila planirani efekt, ljudi su se razišli i za njih je time tek počela tragedija pretraživanja kuća, hapšenja a zatim divljačkog batinjanja. Taj represivni učinak nad ljude koji nisu sudjelovali u organizaciji i izvođenju atentata naišla je na negodovanje i osudu u političkim krugovima u cijeloj zemlji. Tako je i ‘Proleter’, glasilo KPH objavio članak o tom događaju i izišao s izjavom da je KPH potpuno na strani ličkih ustaša. Pobuna u Brušanima, makako skromna, bila je bolje organizirana od Rakovačke bune Eugena Kvaternika.
Očito je da beogradski bakandžaši nisu dobro promislili i izveli svoju reakciju na tu u neku ruku ‘pučku veselicu’ s poniženom oružanom postajom okupatorske vojne sile. U ukupnosti hapšenja, internacija i osuda sudionika, osuđen je i Antun Brkan i to – na smrt u odsustvu, premda Brkan nije bio jugoslavenski nego samo talijanski državljanin. No, kako je Brkanovo prohrvatsko djelovanje smetalo i Mussolinijevoj vlasti, nakon Brkanove osude i pritisaka Beograda koji je od Italije tražio da ga izruče Jugoslaviji, Taljani su jednostavno protjerali Antuna Brkana i njegovu obitelj iz Zadra, odale je dospio čak u Regio di Calabria, pa i na otočje Lipare, gdje su – nakon atentata u Marseillesu – bili internirane Ustaše.
No, Europa se je toliko raslojila i podijelila da je postalo očito da će oružje koje je u ogromnim količinama bilo proizvedeno, poslužiti u tom obračunu u kojem će Italija biti posebno zainteresirana za istočnu jadransku obalu pa će, do pada Mussolinija 1943 držati oko nad Hrvatima i ne samo ustašama,  a nakon toga – prisiljen da retrocesira okupirane krajeve Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, ukinuti i Kraljevinu Italiju pa proglasiti ‘socijalnu republiku’ da bi nakon njegove ponižavajuće smrti talijanska okupaciona sila na našoj obali prešla u kolaboraciju s komunistima i napadala hrvatske gradove – poput Brigade ‘Garibaldi’ – i u Dalmaciji i u Bosni.
NOTA: Imalo bi smisla načiniti jednu usporednu analizu latinskog banditizma u Hrvatskoj u vrijeme Batona i u vrijeme Pavelića: ista podmuklost, ista vjerolomnost i ista sudbina ‘himbenih saveznika’.
Nakon kapitulacije Italije, u Zadar se je vratio Antun Brkan i tu bio sustavno ponižavan od OZN-e. No, kako je za vrijeme rata bio pasivan, nije mogao biti sudjen i smaknut pod nekim izgovorom kolaboracije, budući da su njegova dva sina  odvedeni s partizanima koncem rata.
Ali, i u tim uvjetima hrvatsko srce starog Brkana nije mirovalo. Negov dom u Varoškoj 5 bio je već šezdesetih godina dvadesetog stoljeća pravo tajno susretište poslijeratnih robijaša i posve novi tip ustaša koji će pripremiti novi naraštaj za buđenje samosvijesti i za punjenje redova disidenata i političkih emigranata koji su bili odlično SPREMNI uzeti oružje na samom početku Domovinskog rata i postupiti kao naši prastari, stari i novi voditelji u procesu obnove nezavisne hrvatske države i njezine rekonstrukcije.
Ak’ i jesu orli izginuli, ostali su tići orlovići!T

1 Comment so far

Uskoči u raspravu

Nema komentara!

Počnite s raspravom.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.

*

code